Dvjema zaljubljenim osobama komuniciranje nije problem. Tijekom razdoblja osvajanja, kad par prolazi prvu etapu svoje veze, sklad je zamalo savršen. Sa zadovoljstvom se razgovara o gotovo svemu, izmjenjuje tisuće znakova naklonosti. No, kad se veza stabilizira i počinje zajednički život, pojavljuju se prva neslaganja. Razvija se nezadovoljstvo, a on se iznenadna pretvara u drukčijeg čovjeka: zatvorenog, udaljenog, šutljivog.
O čemu se više ne govori
U svakodnevnom zajedničkom životu na vidjelo izlaze mnoge stvari. U početku veze svatko je od partnera želio udovoljiti željama drugih. Neprestano su propitkivali jedno drugo: "Želiš li da idemo u kino; hoćeš li sladoled?"
Kasnije je komunikacija postala hiperselektivna. O nekim se stvarima ne razgovara ili stoga što se zna da partner ne želi u kino, ili stoga što se odričete sladoleda jer ste na rigoroznoj dijeti. Tako se razgovor ograničava samo na praktične teme.
S time umire želja da se u upoznavanju ide dalje, da se govori o osjećajima, a žena zbog toga počinje patiti.
Od prvih čudesnih trenutaka žene i muškarci morali bi znati da im je prirođeno da razgovaraju na različite načine. U paru je obično ona ta koja želi čuti "Volim te", a on koji odgovara: "Ti to znaš, zar ti moram, neprestano ponavljati". Žena se počinje osjećati neshvaćenom, zatvara se u sebe i podiže zaštitnu barijeru od daljnjih razočaravajućih posljedica loše komunikacije.
Različiti jezici? Ali zašto? Američka psihologinja Deborah Tannen je u knjizi "Ti to baš ne razumiješ" izumila novi pojam - seksolekti - umjesto dijalekata, pod kojima podrazumijeva različite jezične sustave, ovisno od spolu, koji se razvijaju zbog različitog načina odgajanja žena i muškaraca.
Muškarca uče da "radi", a ne da "govori", da se usredotoči na proces realizacije nekog poduhvata više no na svijet osjećaja, dok je žena više okrenuta svom unutarnjem biću. Srećom, posljednjih desetljeća ovi su se jezični modeli malo približili jedan drugome, no još ne toliko da bismo se mogli u potpunosti razumjeti. Svakidašnji zajednički život ipak izvlači stara ponašanja, ucijepljena generacijama u naše sjećanje.
Teško odgonetljiv muški jezik
Kako prevladati razlike? Valja ih premostiti izražavajući vlastite misli i nastojeći komunicirati s pripadnikom suprotnoga spola bez želje da mu se nemetne vlastito mišljenje. Kad bi partneri shvatili i prihvatili da se služe različitim riječima i načinima izražavanja, mnogo bi im lakše bilo razgovarati. Rješenje je u promjeni ponašanja. Moramo naučiti da s muške točke gledišta čitanje novina uz jutarnju kavu ne znači neuljudnost i odbacivanje, već njegov način da se kod kuće osjeća ugodno i opušteno. Ako uspijemo prihvatiti da je muškarac naviknut da sam rješava i najmanje probleme, nećemo se osjećati isključenima i zaobiđenima kad nam ponudi gotovo rješenje.
Fraze što označavaju razlike
Tajna razumijevanja je u prihvaćanju razlika, a ne u njihovu negiranju ili, još gore, iskorištavanju različitosti kao motiva za svađu. Neslaganje se najčešće javlja iz nemogućnosti da situaciju sagledamo objektivno. Ne vidimo osobu s kojom živimo, nego onakvu kakvu bismo mi željeli kraj sebe. Moramo naučiti gledati drugoga. I imati hrabrosti da nastavimo komunicirati i izražavati svoje osjećaje i kad nas druga strana svojim ponašanjem u tome ne podržava. Inzistiranje na razgovoru po vlastitoj mjeri samo će nas dovesti do toga da će se osoba kojoj bismo željeli biti bliže, udaljiti. "Ti me ne razumiješ", opasna je fraza. Bolje je voditi razuman razgovor i ne se razbacivati optužbama.
Bez nekog povoda pretvorio se u šutljivog, zatvorenog i udaljenog čovjeka