Ako nisi prirodno velikodušna, nauči to biti
Neki su ljudi karakterno takvi da im je velikodušnost urođena vrlina. Nismo svi isti, to je sasvim normalno, no to ne znači da ste osuđeni na sebičnost. Velikodušnost se može naučiti, samo je treba puno trenirati i prakticirati u odnosima.
Nemoj poistovjećivati velikodušnost i samo-žrtvovanje
Svaki bi se odnos trebao temeljiti na zdravoj ravnoteži i oba partnera moraju dati dio sebe u taj odnos da bi on bio uspješan. Činiš li sve kako bi zadobila partnerovu pažnju ili pak radi toga žrtvuješ samu sebe i vlastite potrebe, to neće dovesti do razvoja zdrave veze. Istinska velikodušnost nije u tome da se osjećaš samozadovoljno, nadmoćno ili pak da ublažiš krivnju. Jedan od ključnih prediktora bračnog uspjeha je jednakost u zajedničkom domu. Ta se praksa ne odnosi na zanemarivanje vlastitih potreba, već na razumijevanje da kad daješ, unutar tebe se dešava nešto snažno. Sreća, samopoštovanje i blagostanje povezani su s time da uživamo kada brinemo za druge.
Velikodušnost podrazumijeva i opraštanje
U svakom odnosu postoje razmirice i neslaganja. Ponekad nas partner povrijedi. Ili mi povrijedimo njega. No kad nekoga istinski volimo, trebamo znati i biti spremni mu oprostiti za ono što je učinio. Kada su u pitanju odnosi, većina konflikata nastaje kada ljudi ne rješavaju svoje male probleme ili kada nisu spremni iskreno razgovarati s partnerom i pronaći rješenje koje će svima odgovarati. Budi velikodušna i nemoj partneru zamjerati baš svaku sitnicu.
