Sophie Harris-Taylor fotografkinja je koja je odlučila snimati žene s različitim problemima i stanjima kože diljem Velike Britanije.
"Naučeni smo vjerovati da sve žene imaju savršenu kožu bez mane - nemaju", rekla je fotografkinja čija će izložba 'Epidermis' biti izložena u londonskoj galeriji Francesca Maffeo od 6. do 13. rujna 2019. godine.
U moru klasične 'ljepote', fotografije u projektu Epidermis ističu i prikazuju kožu žena koju puno rjeđe viđamo.
Normalnost je definirana slikama koje vidimo svugdje oko nas, navodi nas se da vjerujemo da sve žene imaju idealnu, besprijekornu kožu - što je daleko od istine. Bez obzira na to skrivaju li ili prekrivaju svoju kožu, mnoge žene imaju kožnih problema poput akni, rozaceje i ekcema, a mnoge od njih osjećaju pritisak da se sakriju iza maske šminke, prikrivajući ono što ih zapravo čini jedinstvenima.
Sophie je svojim fotoprojektom htjela pokazati upravo te žene, koje su neustrašivo stale ispred njezinog objektiva i potpuno se 'ogolile'. Mi smo izdvojile samo neke od njih, kao i neka od najupečatljivijih priznanja.
"Ova slika izaziva mješavinu emocija u meni. Tugu: obuhvaća vrijeme kada sam se osjećala nemoćno, na dnu. Međutim, i neizmjernu sreću: u enkapsulaciji tog vremena dolazi do preokreta te nemoći. Uzela sam ono zbog čega sam se osjećala nemoćno i podijelila sam to pod dnevnim svjetlom. Toplina i poštovanje koje sam primila od drugih bila su neizmjerna." - Indiana
"Definitivno se odrazilo na moje samopoštovanje do te mjere da sam se sramila čak i izaći iz svoje kuće. Pomisao na ljude koji gledaju sve 'probleme' na mom licu zadavala mi je tjeskobu. Samo sam željela sakriti svoje lice od svih. Postala sam opsjednuta stalnim isprobavanjem novih metoda koje bi mogle potencijalno izliječiti moje probleme s kožom. Rekla bih sebi da ću se, kad jednom dobijem predivnu kožu, osjećati bolje. Ali u proteklih nekoliko godina naučila sam voljeti i prihvatiti sebe upravo onakvom kakva jesam." - Joice
"Kako odrastam, shvatila sam da koža nije prirodno glatka, ujednačena, bez teksture i da nijedno lice koje sam gledala u stvarnom životu ne izgleda kao moja 'idealna' koža. To ne znači da se ponekad ne zaustavim i pogledam u ogledalo i sramim se svog lica, pogotovo ako izlazim van bez šminke, ali naučila sam da te misli nisu korisne i pokušavam se ne zamarati njima. Ono s čime se najteže nosim je kompulzivno 'diranje' kože, jer je to manifestacija anksioznosti koju nosim u ožiljcima na licu. Ne razgovaram baš o tome." - Izzy
"Uvijek sam sebe doživljavala kao osobu slobodnog duha, kao soobu koju briga što drugi misle, što je i točno za sve, osiim za 'lošu kožu'. Ljudi vam uvijek kažu da 'drugi ljudi to ne primjećuju koliko i vi', što je vjerovatno istina, ali s aknama smatram da se puno više radi o tome što primijetiš sama. Ne želiš se svaki dan buditi s novim aknama na licu bez obzira primjećuju li ih drugi ili ne. Ponekad je sve to stresno, posebno kad se baviš i s drugim uobičajeniim pritiscima odrastanja." - Thea
"Akne zapravo nisu nešto o čemu se govori previše. Čujemo puno o težini i slici tijela, ali ne i o aknama. Akne su također veliki uzrok slučajeva mentalnog zdravlja, a čini se da nam društvo u kojem živimo govori da su problemi s kožom ružni i da ih treba prikrivati. Kada sam odrastala, nisam imala nekoga s kim bih se mogla poistovjetiti, nekoga tko je također prolazio kroz isti problem, tako da mi je bilo teško i osjećala sam se usamljeno." - Louisa
Pročitaj još:
