Božić samo što nije stigao i ne mogu, a da ne primjetim da mi vrijeme užasno brzo prolazi. Kad se samo sjetim da sam se prije nepuna 4 mjeseca izležavala sunčajući se na plaži ispred svoje kuće na Braču, čini mi se kao da je ljeto bilo još jučer. Nije to bilo tako davno, a već sam u mislima i planovima za sljedeće ljeto. Užas! Zar mi se život sveo na to da živim od ljeta do ljeta?
Ove godine sam ipak odlučila povratiti stari sjaj i ugođaj Božića u stan, baš kao nekad. Zaželjela sam se mirisa kolača koji se širi stanom, zvonckanje i sjaj božićnih ukrasa i lampica. Nije važno hoće li se sva ta hrana pojesti, koliko će ljudi doći (a doći će), bitan je… OSJEĆAJ! Želim taj osjećaj k vragu! Zadnje dvije godine u mojoj kući nije bilo pravog Božića, tek poneki ukras na stolu. Nisam ga htjela, mrzila sam ga! Bez Dina sve je izgledalo glupo i isprazno. Neće ni ove godine biti lakše, ali odlučila sam prkositi negativnim silama. Na kraju krajeva i Ella je tu, par dana prije Božića slavi svoj 20-ti rođendan i želim stvoriti jednu pozitivnu obiteljsku atmosferu sebi i njoj.
Uglavnom, na nekoliko dana moći ću se pretvoriti u Stepfordsku suprugu (čitaj: udovicu) i sa velikim užitkom napraviti jednu posebnu božićnu čaroliju u svome domu baš kao nekad. Osjećam ljubav u zraku i svom srcu ,i to onu ljubav koja želi davati, ugađati i darivati, želim vidjeti sreću na licima dragih ljudi i zaboraviti svu tugu koju nosim u sebi, a koja će me nezaobilazno zateći u nekim momentima. Spremna sam i na to!
Prosinac je mjesec kada radimo inventuru ove godine na izmaku, kada radimo planove za iduću godinu, kada priželjkujemo da nam se neke neostvarene želje ostvare. Treba misliti i na one koji ne mogu doživjeti božićnu čaroliju i barem ponuditi mali djelić svoje čarolije. Treba. To je svakako dobar osjećaj. Ja sam danas nekog usrećila i to onako, neplanirano. Uzvik ushićenja i zadovoljstva sa druge strane slušalice ispunio mi je dušu pozitivnom energijom i srećom koja poslužila kao inspiracija za ovaj tekst. Tako nam malo treba da budemo sretniji. Ja vjerujem u onu “kad daješ, onda i primaš”.
Prije neki dan je jedna moja prijateljica zaključila da će ona darivati samo one osobe koje nju darivaju, na što sam odmah reagirala ljutito jer je takav pristup izrazito materijalistički. Oduvijek mi je takav pristup bio odvratan, sve se gleda samo kroz novac, ali ona na žalost nije usamljeni slučaj u takvom razmišljanju. Zar jednom u godini ne možemo zaboraviti na proračunatost? Ja volim pokloniti neku sitnicu, kojoj uvijek dam neki svoj osobni “touch”, potrudim se i ne razmišljam o tome da li će me ta osoba darivati. Ona već godinama kupuje iste poklone svima, pa kad sam shvatila da sam i ja dobila isti poklon kao i svi nebitni ljudi, zbog toga smo se prošle godine posvađale. Sad ćete možda zaključiti da sam zločesta, ali nisam. Nerviraju me pokloni koji nemaju niti malo maštovitosti i duše. Bolje da mi ništa ne poklanja nego da poklanja “preko one stvari” i to sa razmišljanjem “ispunila sam svoju svetu dužnost”. Malo se durila, ali je shvatila pogrešku, izvinila i opravdala se kupovinom u zadnji tren.
Najviše me oduševe pokloni od onih od kojih najmanje očekujem i zaista nije bitna vrijednost. Bitno je da netko misli na vas i da vam poklon daruje iz srca. To je pravi duh Božića koji ja volim.
Danijela Dvornik
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine
Naturhouse,
centar za nutricionizam i dijetetiku nudi svojim vjernim klijentima i
svima onima koji će to postati osim besplatnog savjetovanja o pravilnoj
prehrani i blagdanski popust na kupnju naših proizvoda u iznosu od 10% +
dodatnih 5% na gotovinsko plaćanje.
Sada je pravo vrijeme za
donošenje novih odluka, promjena prehrambenih navika svakako je jedna
od najvažnijih koja vas vodi da učinite nešto više za vaše zdravlje.
Samo
Naturhouse je za vas izradio novogodišnje prehrambene planove i
smjernice kako bi ovi nadolazeći dani prošli bez viška kilograma .
Doznajte više i posjetite nas u Martićevoj 14f i dogovorite besplatno savjetovanje
na broj 01/4572-128
Očekujemo vas!!
