Kao što možete zamisliti, kad četiri dana provedete u najvećem gradu susjedne države, od toga tri večeri na jednom od najvećih europskih festivala, mnogo vam se toga desi i vratite se puni priča i dojmova. Teško ih je samo posložiti i prepričati poslije, a da se ne izostavi nešto.
Ukratko pokušajte zamisliti otok veličine oko 108 hektara, oko 400.000 ljudi na njemu kojima su stalno dostupni jeftina cuga i hrana i gdje muzika svira 24 sata na dan. Bilo je predobro, na mahove ludo, prljavo, umorno, rasplesano i sve u svemu nezaboravno iskustvo. Čuli smo puno dobre muzike, upoznali zanimljive ljude, prohodali desetke i desetke kilometara, provozali se u svim javnim prijevoznim sredstvima koje Budimpešta nudi (tramvaj, trolejbus, autobus, metro, brod, lokalni vlak i taksi). I na kraju ... preživjeli sve to skupa.
Naša avantura započela je u petak. Prijepodne smo skočili na vlak za Budimpeštu i nakon nekoliko sati drdanja stigli u taj prekrasni "dragulj" na Dunavu. Nakon smještaja u hotelu (jer smo planirale razgledavati po cijele dane i lumpati po cijele noći, pa da se barem imamo gdje na miru otuširati i tih par sati naspavati) odmah smo se zaputile put Obudai otoka, otoka usred Dunava gdje se Sziget fest (ove godine 19. po redu) održava.
Tjedan dana i oko dvjesto izvođača
Sziget festival svake godine posjeti više od 350.000 ljudi. Obožavatelji dobre glazbe većinom su kampirali na Obudai otoku, u pravilu najviše ih dolazi iz Nizozemske, dok je drugi najveći strani kontingent - Francuska. Bilo je tu i Hrvata koji su većinom došli na dan ili dva.
U sedam dana, od 8. do 15. kolovoza, posjetitelji su mogli uživati u vrhunskim glazbenim poslasticama na deset pozornica smještenih na Obudai otoku. Među izvođačima najzvučnijim imenima bili su: Thirty Seconds to Mars, Kaiser Chiefs, Empire of the Sun, Kate Nash, The Prodigy, Pulp, Kasabian, The Chemical Brothers, Deftones, White Lies, La Roux, Manic Street Preachers, Judas Priest, Dizzee Rascal, Interpol, Rise Against, Good Charlotte, Smash Mouth, Gogol Bordello, Flogging Molly, Maccabees... No, to naravno nije sve... Sziget festival, naravno, znači i puuuno različitih stageva (preko 10), za različite muzikoljupce.
Sve u svemu, svašta se zanimljivo moglo ondje vidjeti i doživjeti. Pa kako i ne bi kad te čim stigneš uhvati “festivalitis” ili u ovom slučaju “sigetitis”, i zbog toga počneš plesati na svaki ritam koji čuješ. Mrdaš se na ska, reggae, sambu, brass bendove, dub, house, minimal, makedonski ciganski bend, mađarski rock'n'roll, čak i uz neka dva tipa koja su iz čistog mira počeli šibama udarati po obližnjem kontejneru.
Sziget (što znači otok na mađarskom) festival svake godine nudi neobična iskustva, osim glazbenika tu su svakakvi performeri i akrobati, a ima i ponešto za ljubitelje adrenalina - Adventure park, bungee jumping ...Ali većinu vremena mi smo naprosto lunjali amo - tamo. Dobro, najviše smo se zadržali u Roma šatoru. Ta te glazba naprosto uvuče unutra, a onda kad kreneš plesati ne možeš stati sve dok oni ne stanu.
Ića i pića na svakom koraku
Ne mo'š otići na Sziget a da ne kažeš nešto o hrani ... Jer je doslovce ima na svakom koraku. Od raznih hamburgera i hot - dogova, do orijentalne (mljac!) arapske, indijske, kineske, tajlandske, grčke, meksičke, izvorno mađarske klope ... Pitali su nas doma koja smo onda točno jela jele. Rekla bih ja, ali ni sama ne znam. Koristile smo se takozvanom "tehnikom prsta“ – odnosno pokažeš prstom ono što ti se sviđa i ili uživaš ili ne.
Cuga je isto relativno jeftina. Pola litre bambusa, gemišta ili pive košta nekih desetak kuna, energetska pića - Burn oko petnaestak. Nema se tu što puno reći. Osim da se popilo. Neću reći koliko ni kako se to manifestiralo na jedno jedne od nas. Naša mala tajna (i onih koji su tome svjedočili).
M.N.
Foto: Saša Sarač
