Ivana Sajko o novom projektu
“Rose is a rose is a rose is a rose“ naziv je novoga kazališnog projekta autorice i redateljice Ivane Sajko, koji nastaje u koprodukciji Zagrebačkog kazališta mladih i Istarskog narodnog kazališta.
Dramski tekst Rose is a rose is a rose is a rose (2008) praizveden je na festivalu Steirischer Herbst u Grazu, njemačku je premijeru imao u Münchenu u Theater Halle 7, a švicarsku u Luzerner Theater, dok će se hrvatska premijera odigrati 9. ožujka 2010. u ZKM-u.
“Rose is a rose is a rose is a rose“ je ljubavna priča koja se dešava u noći kada na ulicama predgrađa izbija frka. Prvotno zamišljena kao glazbena partitura, ova je drama dobila i svoju koncertnu verziju. Na sceni nema glumaca, već autorica sama izvodi tekst zauzimajući istovremeno poziciju spisateljice u trenutku pisanja, poziciju glumice koja izvodi napisani tekst te poziciju lika u vlastitom tekstu. U predstavi sudjeluju i rock glazbenici Vedran Peternel, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz i Krešimir Pauk koji su za ovu dramsku partituru skladali originalnu glazbu. Autor pokretnih slika je Simon Bogojević Narath.
Ivana Sajko najprevođenija je hrvatska dramatičarka u svijetu. Dobitnica je više nagrada za dramsku književnost, a drame su joj postavljene u kazalištu i na radiju diljem svijeta.
Evo što nam je povodom premijere otkrila o svom projektu:
Trenutno me zanima podijeliti svoju vizija jednog mogućeg dramskog kazališta s publikom i učiniti to osobno. Na sceni.
Kako ste zamislili izvedbu ove drame?
Šest mikrofona, devet izvora zvuka, četiri pojačala, dvije bas gitare, jedan kontrabas i jedna elektricna gitara, mikseta i kompjutor, sample mašina, volumen pedale i jedan osam-milimetarski filmski projektor.
Po čemu se razlikuje od Vaših dosadašnjih predstava?
Za mene je osobno bitno to što radim s izvrsnom ekipom te da smo
uspjeli jedan vrlo zahtjevan kreativni proces dovršiti u fenomenalnoj
atmosferi. Mi se međusobno nadograđujemo i to je za sve nas izuzetno
iskustvo. S druge strane, biti i spisateljica, i redateljica, i frontman
također je novo iskustvo. Bez ljudi s kojima dijelim i osobne, i
umjetničke stavove, i opsesije to nikada ne bih uspjela.
Zbog čega ste kao naslov uzeli poznatu rečenicu pjesme "Sacred Emily" američke književnice Gertrude Stein?
Naslov zapravo objašnjava koncept drame i svojevrsni je manifest teksta. Rose is je ljubavni motiv koji se pojavljuje kao detalj u samom sadržaju. Rose is a rose je naravno autopoetički zaključak, a pitanje autoreferencijalnosti i komentiranje vlastitih umjetničkih odluka dio su svih mojih radova. Nadalje, Rose is a rose is a rose je ponavljanje koje kao muzička struktura dominira dramom. Na kraju, Rose is a rose is a rose is a rose kao citat svojevrsni je hommage Gertrudi Stein i njezinoj umjetničkoj tvrdoglavosti. Postoji jedna poznata anegdota u kojoj Gertrude Stein odgovara na pitanje novinara koji je, imajući na umu njezin konceptualni pristup pisanju, pita: Gospođo, zasto vi ne pišete na nacin na koji govorite? Na što mu ona odgovara: A zašto vi ne čitate na način na koji ja pišem?
Na projektu s vama surađuju i mladi glazbenici koji su i skladali glazbu za predstavu. Na koji način se glazba uklapa u cijelu predstavu?
Glazbenici nisu baš tako mladi, tj. svatko od njih je afirmirani stvaraoc. Vedran Peternel, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz i Krešimir Pauk koautori su predstave i zajedno smo prošli proces pregovora između teksta i glazbe, kao i između naših uloga na sceni. Ispisali smo doslovno jedan novi izvedbeni tekst. Glazba je osnovni element predstave jer sam dramu bila pisala kao partituru. Tako je i podnaslovljena. Dakle, ono što smo mi od početka radili bilo je pronalaženje glazbenih ekvivalenata za dramski predložak, a zatim njihovo međusobno komuniciranje, prožimanje i daljnji razvoj.
Dramski tekst Rose is a rose is a rose is a rose (2008) praizveden je na festivalu Steirischer Herbst u Grazu, njemačku je premijeru imao u Münchenu u Theater Halle 7, a Švicarsku u Luzerner Theater. Zašto je tek sad hrvatska premijera?
Radila sam na romanu i čekala da napokon okupim ekipu s kojom mogu raditi i nastupati.
Vaše su predstave prikazane po cijelom svijetu. Možete li reći da se vaš rad više cijeni u inozemstvu nego u Hrvatskoj?
Nemam osjećaj da me u Hrvatskoj ne cijene, no vani me zasigurno više plate. Ali to su razumljivi odnosi.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Gostovati s novom predstavom. Napisati novu dramu. Uzeti golemi dio vremena za sebe i biti blizu mora.
Ivana Sajko je do sada objavila zbirku drama Smaknuta lica (Meandar 2001), dramsku trilogiju Žena - bomba (Meandar 2004), roman Rio bar (Meandar 2006) nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo, teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji) (Disput 2006) i roman Povijest moje obitelji od 1941 do 1991, i nakon (MeandarMedia 2009). U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je CD Mass for election day silence (2004).