Odnedavno se na hrvatskoj „dalekovidnici“ , kako su neki od milja nazvali TV, opet može vidjeti hrvatska inačica stranog licenciranog showa Zvijezde pjevaju. Statistike pokazuju prilično veliku gledanost što znači da gledatelji uživaju gledajući poznate kako pjevaju. Što mislite kroz što prolaze poznati i priznati pjevači kad moraju učiti „poznate“ pjevati.  Ako kao učenika dobiju Marija Mirkovića nije im loše, no Davor Meštar, čije se ime nebrojeno puta spominje u medijima, doista ne zna pjevati. Njegovo glasanje jedino možemo usporediti sa zvukovima jedne preslatke životinje dugih ušiju – njegova je hrabrost doista fascinantna. Jer, sigurna sam da nema problema sa sluhom i da jako dobro čuje svoj glas ili one zvukove koje se trudi proizvesti u spomenutoj emisiji. Ta poznata lica ili su jako dobro plaćena ili je njihov ego toliko ogroman da jednostavno uživaju gledati svoj lik i djelo na ekranu. A možda je to još jedan moderan način istraživanja tržišta da celebi saznaju koliko ih građani vole. Ne znam koji bi još bio razlog da Meštar tako revno vježba, a bez nekog većeg uspjeha. Prošle godine bila je slična situacija, no taj put u pitanju je bila žena. Poznata voditeljica nacionalne televizije mnoge je gledatelje navodila na grotohan smijeh jer doista o pjevanju nije imala pojma, no ili je imala puno rodbine i prijatelja ili je jednostavno bila toliko simpatična gledateljima da su ju poželjeli gledati skoro do samoga kraja.  Osim raspjevanih zvijezda drugi show Ples sa zvijezdama u naše je domove doveo rasplesane zvijezde. Bilo je baš zgodno pratiti kada je lani ispala iz natjecanja Iva Šulentić, što je pokrenulo pravu lavinu nezadovoljstva, čak je i na facebook-u osnovana grupa podrške. Nije li to zapravo nevjerojatno, gledateljima se ti show programi serviraju zapravo kao dobra zabava i igra, no pri ispadanju se vidi da je tu vrlo izražen i natjecateljski element, i da često burne reakcije znače da su se gledatelji zapravo uživjeli u taj show. Navodno je nakon tih emisija porastao broj polaznika plesnih škola što je sigurno pridonijelo popularizaciji plesa. To je zapravo odlično i stvarno je bio užitak gledati profesionalne plesače i krasne haljine plesačica. No ruku na srce je li Gordan Kožulj baš rođen za plesni podij? Njegov bi me motiv doista zanimao, uspješan sportaš, sada uspješan poslovnjak, koji to sigurno nije napravio zbog novca, no zbog čega ? Možemo samo nagađati, a pravu bi nam istinu mogao reći samo on… U dva spomenuta showa vrlo mi je simpatičan, za razliku od onoga u Hrvatska traži zvijezdu, the žiri. Komentari su nekad više, a nekad  manje ugodni, no i kada su neugodni izrečeni su doista s mjerom i dobrim ukusom, možda prilika za naše pjevače i treću osobu u žiriju showa HTZ, kojoj ne znam niti profesiju, da ponešto nauče od korektnih članova žirija. Ono što je meni zanimljivo jest zašto bi netko tko je u Hrvatskoj pjevačka, glumačka ili neka druga zvijezda poželio okušati se u nečemu što mu nije blisko? Što vi mislite je li publika prema njima blagonaklona ili ih ne doživljava ozbiljnima? Biste li radije u ovakvom showu gledali obične ljude koji bi pjevali ili plesali a novac zarađen glasovanjem   od telefonskih poziva mogao bi se darovati nekom bolesnom djetetu ili obitelji?

Ema Jurić