Opsesija

Pod vizualno sigurnom i duboko pronicljivom režijom Isabel Coixet, film OPSESIJA razrađuje strastvenu vezu između slavnog sveučilišnog profesora i mlade žene čija ga ljepota oduševljava, a ujedno i uznemiruje. Kako ih njihova intimna veza mijenja- više nego što su to mogli i zamisliti- seksualno nabijeno natjecanje prerasta u neizbrisivu ljubavnu priču. Humanističkom toplinom, ironijom i erotičnom napetošću, OPSESIJA istražuje koliko ljepota može zaslijepiti, otkriti i promijeniti.

         S Penélope Cruz, nominiranom za nagradu Oscar, te Benom Kingsleyem, dobitnikom nagrade Oscar, u glavnim ulogama, i izvanrednim sporednim izvedbama Dennisa Hoppera, Patricie Clarkson i Petera Sarsgaarda, OPSESIJA se temelji na romanu Umiruća životinja, pisca Philipa Rotha, dobitnika Pulitzerove nagrade.

Sažetak filma

         Karizmatični profesor David Kepesh ( Ben Kingsley ) poznat je po jurenju za mladim studenticama željnima avanture, ali nijednoj ženi ne dopušta da mu se previše približi. Međutim, kada prekrasna Consuela Castillo ( Penélope Cruz ) uđe u njegovu predavaonicu, njegov se obrambeni mehanizam raspada. Ta očaravajuća ljepotica ga obuzme, a ujedno i uznemiri.

Iako Kepesh proglašava njezino tijelo umjetničkim djelom, Consuela nije samo predmet žudnje. Ona je iznimno pametna i posjeduje emocionalnu napetost koja dovodi u pitanje njegove unaprijed stvorene zaključke. Kepeshova potreba za Consuelom postaje opsesija, ali njegove ljubomorne tlapnje o izdaji u konačnici nju otjeraju.

Slomljen, Kepesh se suočava sa zubom vremena, potpuno se posvećujući poslu i suočavajući se s gubitkom starih prijatelja. Onda, dvije godine kasnije, Consuela se vraća u njegov život- s hitnom, očajnom molbom koja će sve promijeniti.

O produkciji filma

„Sada sam jako ranjiv prema ženskoj ljepoti...Svi smo mi slabi na nešto, a ovo je moja slabost. Vidim je i ona me potpuno zaslijepi.“ - David Kepesh

         Režirajući OPSESIJU, potvrđena španjolska redateljica Isabel Coixet ( MOJ ŽIVOT BEZ MENE, SKRIVENI ŽIVOT RIJEČI ) postaje prva filmašica koja se prihvaća hvaljenog i kontroverznog rada pisca Philipa Rotha, dobitnika Pulitzerove nagrade u kategoriji fikcije. U taj posao ona unosi intenzivnu koncentraciju na unutarnji život njezinih likova. Film potpuno objektivno i bez osude predstavlja strastveno natjecanje između izvanredne mlade žene- Consuele, koju glumi Penélope Cruz ( VRAĆAM SE, SVE O MOJOJ MAJCI )- i sofisticiranog sveučilišnog profesora- Davida Kepesha, kojeg glumi Ben Kingsley ( GANDHI, POSLJEDNJA PLJAČKA ). Ono što se lako može shvatiti kao muška priča o zavođenju i njegovim posljedicama, postaje oštroumno istraživanje moći ljubavi i njezinih trajnih posljedica- na ljepotu, a ujedno i na njezinog promatrača.

         „ Nalazim se u životnoj fazi u kojoj pokušavam shvatiti ljude- shvatiti muškarce“, kaže Coixet. „ U OPSESIJI, David Kepesh pronalazi bijeg u fokusiranju na seks; ipak, na kraju, kroz seks on pronalazi ljubav. Mislim da je to dirljivo.“ Redateljica vidi manje iskusnu Consuelu kao moćniju: „ Ona je jača od njega. Ona želi ono što želi, i ne srami se toga.“

         Samosvjesni profesor Kepesh naizgled sve zna, ali, suočen s gorljivom strašću, on još ima puno toga za naučiti. U prvom prizoru filma upoznajemo ga kao pravu slavnu osobu, pojavljuje se u talk show emisiji The Charlie Rose Show kako bi promovirao svoju novu provokativnu knjigu o porijeklu američkog hedonizma. Otvoreni zagovaratelj „ Seksualne sreće,“ Kepesh pronalazi njezine korijene u malo poznatoj kolonijalnoj zajednici „ Merrymounta,“ koju je osnovao pobunjenik Thomas Morton na udaljenosti od samo 48 km od Plymouth Rocka. Kao sklonište za pobunjenike, autsajdere i slobodne mislioce, naseobina je ubrzo nestala. Kepesh tvrdi: „Puritanci su ih zabranili.“ Tek je u 1960-tima, desetljeću kada je profesor postao punoljetan- njihova zabranjena poruka oslobođenja ponovno eksplodirala na američkom tlu. Ciničan, rječit i zaigran, Kepesh sebe definira kao ponosnog duhovnog potomka ovih prvih pobunjenika. Ipak, noseći se s „ putenim aspektima ljudske komedije,“ čak i najtvrdokorniji pobunjenik poštuje pravila. Postoji cijena koja se mora platiti čak i kada se prekrše najkruća pravila. Međutim, on otkriva da također može postojati duboka i trajna nagrada.

"Jedina stvar koja drži ovaj planet na okupu- cijeli ovaj strašni show- je ljubav"

         Što se događa čovjeku kao što je Kepesh- serijskom zavodniku znatnih vještina koji obožava žene, ali ih nikada ne pušta preblizu- kada se suoči s izvanrednom Consuelom Castillo? Žena čija zadivljujuća ljepota probada i transformira, te kćer konzervativnih kubanskih imigranata, opijajuća je mješavina uljudnog i poganskog. Ipak, ona se nikada ne da iskorištavati.          Iako se Consuela suočava sa zastrašujućim obratima, Cruz opisuje kako njezin lik slijedi svoje ciljeve i kontrolira vezu s Kepeshom: „ On nije grabežljivac, a ona nije žrtva. Ona zna zašto želi biti s ovim čovjekom.“ Kako njihova veza postane čvrsta, potom se raspadne, a onda se ponovno obnovi, Kepesh i Consuela moraju se nositi s izravnom strašću, bolnim gubitkom, i mogućnosti za ljubav.

         Radeći po scenariju za Oscara nominiranog Nicholasa Meyera ( THE SEVEN-PER-CENT SOLUTION, SOMMERSBY ), Coixet je uključila cijeli svoj kreativni tim u pustolovinu prenošenja intimne priče ovo dvoje ljudi u fascinantno vizualno pripovijedanje i senzualnu filmsku dramu. Ben Kingsley vidi srž ove suradnje kao: „Ispitivanje i definiranje ljubavi između muškarca i žene.“ Ovo je nešto što glumac smatra iznimno važnim: „Zato što jedina stvar koja drži ovaj planet na okupu- cijeli ovaj strašni show- je ljubav.“

         Glumeći izvana samopouzdanog čovjeka koji je potajno usamljen i uznemiren, Kingsley unosi zadivljujuću vještinu i preciznost u ulogu, kao i nepredvidljivost. Cruz kaže: „ Raditi s njim je čudesna pustolovina- znate, stvara ovisnost...kao prekrasni vlak smrti.“ Kingsley ne samo da uvlači publiku duboko u lik kojeg glumi, nego omogućava i oslobađa druge glumce. Kingsley kaže: „ Proces ovisi o otvorenosti i unošenju želje za istinom. Smatram da je svim glumcima jedina zajednička valuta ranjivost...Stvaramo stvari iz ničega, ali s ranjivošću, to je čudesno- neka ljudska stanja mogu poteći.“ Scenarist Nicholas Meyer govori o tome kako se njegov dar za trenutak širi na sami filmski medij: „ Ono što njega uistinu zanima jest kako se možete udružiti s kamerom da uhvatite intimnost.“

         Redateljica Coixet opisuje posebni emotivni učinak Kingsleyeve izvedbe: „ Mislim da ima najčudesnije oči koje sam ikada vidjela. Sjećam se jednog dana...vrlo jednostavnog prizora. Ben je točio konjak i išao prema Penélope s dvije čaše. Ja sam bila iza kamere i mislila: „ Čovječe, to su zaista gladne oči...kao da ju je proždirao očima.“ Poslije tog prizora Coixet je pitala Kingsleya o čemu je razmišljao tijekom snimanja. Rekao joj je: „ Gledao sam u svoju smrt.“ Što glumac njegovog kalibra unosi u svaku ulogu? Za Kingsleya odgovor je jednostavan: „ Moram iznenaditi samog sebe.“         Bolno svjestan da njegova uloga u putenom natjecanju neće zauvijek trajati, Kepesh pokušava zadržati distancu promatrača. Susrevši se s Consuelinom izvanrednom mješavinom senzualnosti i rezerve, on se otvara na potpuno neočekivane načine. Kepesh hvali njezinu elegantnu jednostavnost govoreći: „ Ona zna da je lijepa, ali još ne zna što učiniti sa svojom ljepotom.“ Potpuno opčinjen, on smatra da je Consuelino tijelo „ pravo umjetničko djelo.“

         Za Penélope Cruz, prihvaćanje uloge Consuelo ispunjava njezinu želju koju gaji već pet godina, još otkada joj je producent Tom Rosenberg dao knjigu na čitanje. Penélope kaže: „ Consuela je najizazovniji lik kojeg sam glumila u svojoj karijeri, jedan od onih koji zastrašuju.“ Kao pravo utjelovljenje ženskog arhetipa koji oduzima dah i uzrokuje životnu opsesiju, Cruz također u ovu ulogu unosi okrutnu iskrenost koju je stekla svojim radom s Pedrom Almodovarom, a posebno radom na od kritike izrazito hvaljenom talijanskom filmu BEZ POMAKA. Glumica uživa u Consuelinim kontradiktornostima: „ Volim je jer je ne možete kategorizirati. Ona u sebi ima puno žena, ali uvijek je vjerna sebi- iskrena, složena...divlja i nepredvidljiva.“

         Nicholas Meyer kaže: „ Consuela je simbol izvanredne ljepote koja oduzima dah i zarobljava Kepesha, te iznimne ranjivosti koju on ne vidi jer zapravo ne vidi nju. Ne vidi je sve dok već nije prekasno.“ Penélope Cruz hvata ovu promjenjivu mješavinu koristeći vlastite osjećaje i vlastite strahove. To je kušnja za nju: „ I kada budem imala osamdeset godina, osjećati ću istu stvar- da ne mogu sve kontrolirati. Kamera sve vidi, i to toliko da shvatite da ne možete lagati.“ Ističe redateljicu Coixet- također Španjolku- zbog poticanja intimnosti i riskiranja u svom radu s glumcima, a posebno u seksualnim prizorima: „ Isabel ih je prekrasno snimila. Zaista djeluju. Čarolija koju sam osjećala dok sam čitala knjigu doista je prisutna.“

         Zabrinut da je njegov prijatelj u opasnosti zbog svoje fiksacije Consuelom te da bi trebao „ zadržati seksualni dio samo za seks,“ pjesnik George O'Hearn, dobitnik Pulitzerove nagrade ( kojeg glumi Dennis Hopper ), upozorava Kepesha: „ Lijepe žene su nevidljive...Nitko ne može vidjeti pravu osobu...Toliko smo očarani vanjštinom da nikada ne vidimo što se nalazi iznutra.“ U filmu, ova se opaska pojavljuje u prizorima sjećanja u kojima Kepesh fotografira Consuelu na plaži, a onda razvija fotografije u svojoj mračnoj sobi- slike čežnje zamrznute u vremenu.          (Kepesh se udvara Consueli sa svojom impresivnom kolekcijom klasičnih fotografija; ritual fotografiranja ponovno se vraća kao važan element u zatvaranju filma, koji se cijelo vrijeme oslanja na ovu vrstu uzajamnog djelovanja između vanjske slike i unutarnje stvarnosti, između gledanja i trenutka kada vas vide.) Većina najvažnijih razgovora ovih ljubavnika odvija se u njihovim očima. Coixet i njezini kreativni suradnici htjeli su osigurati da veza za publiku također bude izbliza i osobna.

         Još od zloglasnog prizora masturbacije koja je njegov roman Portnoyeva boljka učinila skandaloznim bestselerom 1969. godine, Philip Roth je hvaljen i napadan zbog svojih grozničavih, često skandaloznih kronika o tome kako seksualna želja pokreće i uzburkava živote američkih muškaraca. Stvarajući Consuelu, ovaj provokativni autor prelazi granicu ljepote i dolazi do prave osobe unutar te savršene slike. Način na koji je lik vizualno opisan u filmu iznimno je važan za postizanje toga na platnu.

         Budući da Coixet sama rukuje svojom kamerom ( s dugogodišnjim suradnikom Jeanom-Claudeom Larrieuom, direktorom fotografije ), Ben Kingsley kaže: „ Isabel je doslovno oko ovog filma...Ona neće pretjerivati ili lagati ili snimati neistinu...Uvijek znam gdje je i zadovoljstvo mi je ispričati joj moju priču.“ Njezino suosjećajno, često šaljivo gledište ne odnosi se samo na glavne uloge, nego uključuje i one uloge koje bi u drugoj vrsti filma mogle biti jednodimenzionalne. „Volim svaki lik u ovom filmu. Žene znaju što žele, iskrenije su od muškaraca.“

         Uzmite u obzir Carolyn koju glumi za Oscara nominirana glumica Patricia Clarkson ( PRAZNICI S APRIL, LAKU NOĆ I SRETNO ). Ova moćna poslovna žena i Kepesh već su dvadeset godina u seksualnoj vezi bez komplikacija. Carolyn ( koja je, kao Consuela, nekoć bila Kepeshova studentica i ljubavnica ) upoznajemo u zanosnoj izvedbi u spavaćoj sobi koju Coixet naziva „ prekrasnim striptizom,“ sa senzualnom radošću i stručnošću žene u četrdesetima. Redateljica kaže: „ Patricia je neustrašiva i toliko istinita da ju je čudesno gledati.“ Carolyn je složen lik; kada shvati da je Consuelin učinak veći od njezinog, ona zna da ta ljubavna veza obilježava kraj potrebnog prijateljstva. Njezina bol je opipljiva; nema ništa krhko u njezinoj emancipiranosti. Nicholas Meyer ističe Patriciu zbog njezinog potpunog razumijevanja Carolyne užarene kemije s Benom Kingsleyem te njezinih kontradiktornosti: „ Ona je jako uspješna u svom poslovnom životu, te nemirna i neispunjena u svom privatnom životu.“  

         Dennis Hopper ( PLAVI BARŠUN, APOKALIPSA DANAS ) isti taj profesionalizam ( i njegovu osobnu karizmu ) unosi u lik Georgea O'Hearna, velikog, vragolastog pjesnika koji upozorava svog starog prijatelja i kolegu ženskara Kepesha da „ razdvaja “ između sfere seksualne avanture i one stvarnog života. Hopper se šali na račun prizora iznenađujuće prisnosti s Kingsleyem: „ To je spoj Plavog baršuna i Posljednje pljačke ili Franka Bootha i Gandhia.“ Također, priznaje da mu je bilo veliko zadovoljstvo raditi s velikim glumcem i komičarem kao što je Kingsley.

         George je naizgled slavan čovjek koji potpuno kontrolira svoju sudbinu. Pa ipak, kada se mora suočiti s krajnjim izazovima, očajno srce Hopperovog lika otvara se sa zapanjujućom izravnosti. Prizori između Kingsleya i Hoppera koji se mogu činiti pomalo cinični i samozadovoljni poprimaju potpuno novo značenje. Šaljive rutine kojima su se ova dva čovjeka igrala desetljećima postanu smrtno ozbiljne, pune odjeka. Georgeova sudbina je lekcija, a ujedno i upozorenje za Kepesha budući da je ovog raskalašenog, samozaštićenog čovjeka život skinuo do gola, te se on ponovno zbližava sa svojom ispaćenom suprugom koju glumi Deborah Harry ( MOJ ŽIVOT BEZ MENE ), proslavljena pjevačica kultne pop grupe „ Blondie.“

         Na kraju, u sebe sigurni George O'Hearn ide sam protiv svog ciničnog savjeta. Ben Kingsley hvali glumu Dennisa Hoppera zbog njegove raznovrsnosti u umjetničkom izražavanju: „ Dennis ima veliki dar. On je više od glumca. Ima oko fotografa...vidi veću sliku i to je od iznimne važnosti.“

         Za izazovan lik Kennya Kepesha, odraslog sina koji ocu duboko zamjera njegove serijske nevjere, Coixet je bila oduševljena Peterom Sarsgaardom ( LAŽLJIVI GLASS, KINSEY ) jer, kako kaže: „ Možete vidjeti na tisuće slojeva u njegovim likovima, čak i u onima najjednostavnijima.“ Obuzdavan i sklon osudama, Kenny je sebe definirao kao suprotnost Davida Kepesha. Iako je postao potvrđeni liječnik, njega pokreće njegova stara ljutnja.

         Ipak, postoji nešto u Kennyevom srcu što ga nagoni da uništi vlastiti brak i onda to prizna ocu. Sarsgaard vidi paradoks u sinovoj natjecateljskoj potrebi za pažnjom. Govoreći kao svoj lik on kaže: „ Mislim da mu govorim ove stvari ne kako bih ga krivio, nego kako bih mu pokazao da sam ja jednako zanimljiv kao i on...negdje u dubini duše, ponašam se tako kako bih u svome ocu pobudio zanimanje za sebe. Kada kažem: „Ne razumiješ ,“ zapravo pokušavam reći- „ Ne razumiješ. Zar sada ne možemo biti bliski? Učinio sam nešto što si i ti učinio.““ Mjena je stalna u svijetu OPSESIJE. Kada se Kenny odlučio suočiti sa svojim ocem, manipulativna hladnoća koja je trovala vezu između oca i sina već se počela otapati.

         Za Davida Kepesha, Consuela postaje opsesija; ljubomora je njegov stalni pratitelj. Kepesh je siguran da će mu je oteti mlađi muškarac zato što bi u prošlosti on bio taj mlađi muškarac. Ne može živjeti bez Consuele, a ipak se boji neizbježnog- njegovog opadanja i njezinog odlaska. On ispituje sve o njezinim bivšim ljubavnicima i umišlja izdaju na svakom koraku.

         Majstor manipulacije našao se u zamci vlastite mašte. Kepesh sebe vidi objektiviziranog kao starog muškarca s mladom ženom, i to mu se nimalo ne sviđa. Kada ga Consuela pozove na obiteljsku zabavu kako bi proslavili njezinu diplomu, Kepesh izmišlja kvar na automobilu samo kako bi ostao po strani. Bijesna zbog njegovog ponašanja, Consuela prekida vezu. Kepesh je očajan i potpuno se posvećuje poslu. Njezina moć nad njim posebno je jaka u njezinoj odsutnosti.

         Onda, nakon dvije godine samoće, prima neočekivani telefonski poziv na Staru godinu. Consuela ga hitno mora vidjeti te dolazi u njegov stan te iste večeri. Vijesti koje donosi preokrenu mu svijet. Kao čovjek koji je uvijek računao na to da u svakom trenutku može ustuknuti, Kepesh se sada suočava s izazovom da se mora vezati pod svaku cijenu. Čak i ako rizici svojstveni žudnji ostavljaju dubok trag, Kepesh otkriva da rizici ljubavi ostavljaju još dublji.

         Za Oscara nominirani scenarist Nicholas Meyer unosi znatno iskustvo u posao adaptiranja Rothovog kratkog romana za producente kompanije Lakeshore Entertainment ( Tom Rosenberg, Gary Lucchesi, Andre Lamal ). Meyer kaže: „Adaptiranje je stvar međusobnog spajanja nemjerljivih čimbenika, uključujući uravnoteživanje onoga koliko film dobro izgleda ako niste pročitali knjigu, te koliko toga možete oprostiti ako jeste.“ Glavni razlog zbog kojeg Meyer voli filmove je taj da oni najbolji pričaju dobru priču, što on definira na jednostavan, iskustven način: „ Dobra priča za mene je ona za koju, nakon što vam je ispričam, razumijete zašto sam vam je htio ispričati.“

         Meyer također hvali producente Toma Rosenberga i Garya Lucchesia zbog toga što vole izazovne materijale: „ Na neki način oboje su pravi romantičari, puni znanja i ambiciozni, ali voljni snimiti film za odrasle, a ne samo filmove koji su kao igračke na navijanje.“

         U pripremama za snimanje filma OPSESIJA, Coixet i ključni članovi njezinog kreativnog tima, uključujući dizajnera produkcije Claudea Paréa i kostimografkinju Katiu Stano, morali su se nositi s brojnim izazovima kako bi filmu dali specifičan osjećaj i vizualnu suvislost. Paré ( čiji je zadatak odmah nakon OPSESIJE bio rad na spektakularnoj komediji NOĆ U MUZEJU ) kaže da je ključ za stvaranje Manhattana na limitiranom budžetu bio taj da se stan Davida Kepesha napravi kao muzej čovjekovih izbora i iskustava koji bi bio sličan „ kutiji za nakit.“ Umjetnine koje profesor pokazuje Consueli odražene su načinom na koji je film fantastično snimao direktor fotografije Jean Claude Larrieu, a posebno paletom boja te korištenjem ogledala i stakla.

         Paré se s ponosom sjeća trenutka kada je Ben Kingsley prvi put vidio set koji je predstavljao stan u kojem David Kepesh živi već desetljećima: „ Ben je prvi put došao na set nakon tjedana probi u hotelskoj sobi. U vrećici je nosio juhu i malu žlicu. Ušao je na glavni ulaz te prošao kroz dnevnu sobu i blagovaonicu, došao do kuta u kuhinji, sjeo i počeo jesti svoju juhu.“ Kingsley je točno tako zamišljao to mjesto. „ Za mene je velika nagrada da mu je bilo udobno i da je bio opušten u tom prostoru “, kaže Paré.

         Katia Stano radila je s Isabel Coixet na filmu MOJ ŽIVOT BEZ MENE i bila je oduševljena što će opet raditi s redateljicom. Ona je htjela da odjeća svakog glumca pomaže u definiranju unutarnjeg života njihovog lika. Prisjeća se detaljnih razgovora s Kingsleyem o tome kako zakopčavanje ili otkopčavanje samo jednog dugmeta na jakni može dodati autentičnost dramatičnom trenutku, otkrivajući kako bi iskusni zavodnik korigirao svoj izgled da postigne pravi učinak.

         Za Consuelinu garderobu Stano je radila s Penélope Cruz kako bi naglasila „ vrlo elegantne, čiste klasične linije,“ koje odražavaju ponos njezinih imigrantskih roditelja zbog toga što su uspjeli u ovoj novoj zemlji. Svaki detalj, sve do izbora rublja za Carolyn Patricie Clarkson ( „ funkcionalan...ali vrlo sofisticiran “ ), fokusiran je na oživljavanje trenutka i davanje povijesti, težine i specifičnosti likovima.

Originalni naslov: Elegy

Redateljica:  Isabel Coixet (The Secret Life of Words, Paris, je t'aime)

Scenarij:       Nicholas Meyer (The Human Stain, Orpheus, Sommersby)

Producenti:   Andre Lamal (The Exorcism of Emily Rose, The Covenant, The Last Kiss)                     Gary Lucchesi (The Covenant, The Last Kiss)                     Tom Rosenberg (The Covenant, The Last Kiss)

Uloge:           Penélope Cruz (Head in the Clouds, Manolete, The Good Night)                     Ben Kingsley (Oliver Twist, Suspect Zero, House of Sand and Fog)                     Sonja Bennett (Eureka, The Fog, Catch and Release)                     Patricia Clarkson (Married Life, Blind Date, No Reservations)                     Antonio Cupo (Hollywood Flies, Lost Behind Bars, Love Notes)

Žanr:            romansa Trajanje:     113 minuta