Ines Hrain – Ludošan varaždinska je književnica koja iza sebe ima objavljena dva uspješna romana – "Najdeblja" (iz 2009.) i "Sjajni je bal" (2011.). Uskoro iz tiska izlazi njezin treći, možda najprovokativniji roman do sada, naslova "Kolagen". Tim povodom, kolege iz evarazdin.hr portala razgovarali su s Ines u Pansionu Maltar, mjestu koje se, između ostalih varaždinskih kultnih mjesta za izlaske, često spominje u romanu. U nastavku pročitajte cijeli intervju.
Zašto naslov romana baš „Kolagen“?
- Glavna junakinja romana žena je u srednjim godinama, ona u životu ima takoreći sve, osim kolagena. Taj gubitak kolagena navodi ju na razmišljanje o ispraznosti života koji vodi, pa ona postaje otvorenija prema novim ljubavnim opcijama i seksualnom eksperimentiranju.
Roman sadrži izuzetno provokativne teme, homoseksualizam i preljub. Obzirom na, u posljednje vrijeme, pojačanu razinu homofobije i lažnog morala, što Vas je ponukalo da pišete o njima?
- Budući da su i preljub i homoseksualnost prisutni u današnjem društvu, kao što su uostalom bili prisutni i u svakom društvu kroz povijest, ne vidim razloga da se ne dotaknu i takve teme. Inspiracija za knjigu nadošla mi je nevezano uz današnju pojačanu razinu homofobije, zapravo, moje ideje nikad nisu striktno vezane uz neki modni trend ili aktualna zbivanja. Bilo koja situacija ili razmišljanje može me potaknuti na pisanje, no budući da živim u sadašnjem trenutku, razumljivo je da mi je sadašnja situacija i najbliskija.
Očekujete li, i s kojih i čijih strana, kritike i eventualno osude?
- Očekujem osude od kojekakvih lažnih moralista, moguće i ortodoksnih vjernika, no nek „baci kamen“ prvi onaj o čijem se životu ne bi mogao napisati jedan vrlo sočan romančić.
Koliko je autobiografskih iskustava opisano u romanu? Poznajete li osobno neke ljude koji su Vas svojim životnim i seksualnim orijentacijama potaknuli na karakterizaciju likova u romanu?
- Imala sam u životu raznoraznih poznanstava i susreta, a ja sam tip promatrača, sve što vidim upijem, preradim u sebi, pa onda izbacim na papir na svoj način. Dovoljno je izaći jednu večer u grad pa da se nađe tema za tri romana.
Prema Vašoj procjeni, koliko bi se žena moglo prepoznati u liku glavne junakinje Sofije, odnosno, što mislite ima li većina žena slične skrivene fantazije, a koje se ne usude realizirati?
- U liku Sofije moglo bi se prepoznati puno žena, međutim, imaju li i one slična sanjarenja, u to nisam sigurna i o tome ne mogu govoriti. Ali sam sigurna da svakako uživaju u kojekakvim svojim intimnim maštarijama koje nikada nikome ne bi otkrile.
Čiji preljub bi čitatelji, i društvo uopće, mogli „bezbolnije“ prihvatiti –mužev, s „normalnom “ ljubavnicom koja je suprotnog spola ili ženinu lezbijsku vezu? Kakav je općenito stav prema preljubu u našoj maloj sredini, prema vašem mišljenju?
- Promatrajući raznorazne situacije oko sebe, čak bih rekla da se preljub, ako se ne radi o vlastitom partneru, prešutno odobrava. Većinom vlada stav da se u to ne treba miješati. Međutim, ako se radi o vlastitom partneru, reakcije se pojedinačno razlikuju. No ostavi li žena muža zbog ljubavnika ili obratno, to se ne smatra nekakvim teškim zločinom. Ljubav se ne može analizirati. Imamo u našem društvu puno gorih stvari koje treba osuđivati. Čini mi se da bi muževi lakše prihvatili da im žena ima ljubavnicu nego ljubavnika. Mnogi čak i maštaju o tome da im se priključe u krevetu.
Što je prihvatljivije - dobar razvod ili loš brak? Zašto?
- Dobar razvod, apsolutno. Parovi koji se vječito svađaju pred djecom, a ostaju zajedno samo „radi djece“, čine toj istoj djeci medvjeđu uslugu. Ne vidim nikakvog razloga zbog kojeg bi netko u 21. stoljeću podnosio do kraja života osobu koja mu ne odgovara. Zbog nekog pogrešnog mladenačkog izbora.
Zašto ste se odlučili na asertivan kraj, bez dramatiziranja, scena, osuda? Mogu li se svi međuljudski problemi riješiti na miroljubiv način?
- To ovisi samo o karakteru pojedine osobe. Neki su spremni napraviti dramu oko pogrešno istisnute paste za zube, dok se neki trude uživati u svakoj životnoj situaciji i ne zamaraju ljude oko sebe svojim vječitim predbacivanjima. Na takav kraj odlučila sam se razmišljajući o tome kakav bi ja osobno rasplet izabrala da se radi o meni. Ovo mi je izgledalo najbezbolnije, svi su pomalo dobili i pomalo izgubili, kao i uvijek u životu.
Nakladnik vašeg trećeg romana ponovno je nakladnička tvrtka Modernist iz Varaždina. Zbog čega ste odabrali baš njih i kakva su vaša iskustva u dosadašnjem zajedničkom radu?
- Za svoje romane dobila sam ponude od nekoliko nakladnika, međutim, suradnja s Modernistom financijski mi je najisplativija. Moji romani, zahvaljujući Modernistu, prisutni su po svim većim knjižnicama u Hrvatskoj, a prodaju se i u većini poznatih knjižara. Osim toga, direktor Modernista, Robertino Bartolec, otvoren je prema novim idejama i širokog je duha, cijeni moj rad i nadam se da će moje knjige uskoro predstaviti na europskom tržištu.
Poruka čitateljima?
Čitajte i zabavljajte se prepoznavajući situacije koje ste i sami proživjeli ili zamijetili oko sebe, ne zamarajte se previše moralnim porukama. Čitajući krimiće o serijskim ubojicama, ne drhtimo od toga da će se glavni junak pojaviti iza ugla, a kamoli autor osobno.
Izvor: evarazdin.hr
Autor: Gordana Foder
Foto: Andrej Švoger / VT