Manolo: kralj cipela- film o samoprozvanom postolaru koji je proširio granice nosive umjetnosti

Osvrt na film o Manolu Blahniku

Manolo: kralj cipela- film o samoprozvanom postolaru koji je proširio granice nosive umjetnosti

Nekad je tulumario s Biancom Jagger i genijalnim dizajnerom Ossijem Clarkom, obožavaju ga Paloma Picasso, Bianca Jagger i John Galliano, dok danas najradije provodi vrijeme sam u svom stanu u gradu Bathu u jugoistočnoj Engleskoj skicirajući novu kolekciju cipela koje su mu donijele svjetsku slavu. On je, naravno, Manolo Blahnik, možda najveći živući umjetnik među dizajnerima cipela, čovjek nevjerojatno osebujnog talenta i oka za detalje koji i u 75.-toj godini života pršti od elana i ideja. U filmu koji je režirao nekadašnji umjetnički direktor Vanity Fair-a Michael Roberts nesvakidašnja osobnost i ostavština Manola Blahnika prikazana je kroz niz intervjua s intimusima ovog velikog majstora. Radi se, pomalo očekivano, mahom o celebrity-jima londonske scene 1970-tih: modnim guruima, velikim dizajnerima i fotografima koji su uspješno surađivali s ovim osebujnim maestrom kojeg je odlikovala kraljica Elizabeta II. Iako bi za to bilo povoda, teško je ostati fokusiran na poneke mane ovog omaža španjolskom velikanu mode kada je glavni lik u njemu netko poput velikog Manola. 'Ja sam postolar', reći će kratko, no, priča tu nikako ne staje. Već samom svojom pojavom ovaj osebujni gospodin već desetljećima intrigira maštu poklonika lijepog pa je tako tek drugi muškarac u povijesti koji je bio na naslovnici Vogue-a. Nije to ništa čudno. Uvijek je odjeven u savršeno skrojena karirana odijela od nafinije vune u njemu omiljenim pastelnim nijansama ili pak mornarskim majicama koje odaju njegov „background“ Kanarskog otočja i obožava da su mu čarape u 'pasent' bojama. Kada se k tome pribroji njegova skromnost i posvećenost vokaciji koja je njegova najveća životna strast, a to je dizajniranje i pravljenje cipela, onda se može reći da je ova mala oda majstoru stiletto cipela, inače i amaterskom vrtlaru i anglofilu kojeg ljudi iz industrije mahom obožavaju, sasvim pristojna zabava.

Puno je razloga zašto je to tako, a osim njegove karizmatične osobnosti, ima nešto već i u tome kada promatrate kako on stvara kultne salonke koje nose njegovo ime – prvi korak pomalo je čaroban trenutak u kojem u bijelim rukavicama i nevjerojatno elegantnim, gotovo magičnim pokretima ruke i kista, nastaju prelijepe skice vanredno ženstvenih i bezvremensko lijepih modela cipela.

Njegova omiljena boja? Lila. Cvijet? Glicinija. U jednom trenutku vidimo i kako to izgleda kada odlazi u tvornicu cipela u kojoj, kako kaže, obavezno sam izrađuje prvi par svake kolekcije koju dizajnira, a zanimljivo je bilo doznati i da nema dizajnerski tim. U filmu smo čuli i ponešto, premda premalo, i o njegovim osobnim afinitetima, da recimo, što zapravo ne iznenađuje, ne podnosi engleski fish & chips, gužve i dijeljenje životnog prostora, ali i da ne prati politiku te da je osjećaj koji u njemu pobuđuje već i sam spomen afričkog kontinenta fascinacija. Ovako osebujni pogledi i stavovi dodatno uvećavaju samu auru ovog simpatičnog modnog doajena. Uz iskričavost njegova talenta, jedna od njegovih vrlina je i iskrenost. 'Nikad se ne shvaćajte previše ozbiljno!' kaže. Problem filma, međutim, neki su od sugovornika, poput gđe Anne Wintour, koja je dugim i nezanimljivim opisima u jednom trenutku preuzela pažnju i redatelja i filma, iako je ovdje samo jedan od sugovornika. I nije to jedino što ostavlja prostor za pitanja. Kako stvara? Što ga konkretno u danom momentu inspirira ako to nije politika ili ljubav za partnera ili nešto treće? Kako je postigao to da su njegove cipele savršeno izbalansirane? Kako je točno izgledao put učenja svega mogućega o tome kako napraviti gotovo savršenu cipelu? Da li ikada osjeća zasićenje poslom i kako se s time nosi? Da li se realizira i na drugim umjetničkim poljima i bi li to htio?...

Kada se, iako je riječ (samo) o cipelama, u jesen života jednog od najvećih dizajnera ženske obuće uopće ukaže prilika da se o tome ostavi nešto trajniji trag možda bi bilo zanimljivo čuti ponešto o svemu tome i od samog umjetnika.

No, iako ne ostavlja silno dubok dojam ovaj film je ipak poslastica jer imamo priliku vidjeti s kime se sve g. Blahnik družio i koliko mu je zapravo život zanimljiva priča.

Sanja Romić