Odasvud dahtanja, jauci, psovke, suze. Sve smo ružne, dosadne, jadne, iritantne. Biološki vrhunac i smisao ženstvenosti u grotesknoj je disproporciji s civilizacijski nametnutom slikom ženstvenosti: ovdje nema sjaja, glatkoće, čvrstoće, zategnutosti, nema uloga, titula, pozerstva, različitosti. Poželjno je da ne bude ni razuma, volje, emocija. Životinjski smo slične, pogrđene i imenom kojim će nas vrlo skoro nazivati - babinjače.
Neponovljive trenutke rađanja novog života, spisateljica i znanstvenica na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Kristina Despot, opisala je u svojoj drugoj knjizi „Odjel Babinjače“. Sa čitateljicama portala Žena.hr podijelila je to za svaku ženu jedinstveno iskustvo rađanja, te nam vratila sjećanje na prvi dodir, osmijeh i poljubac mame i tek rođenog djeteta. Knjigu je objavila izdavačka kuća Profil, a mi donosimo razgovor s autoricom o tome kako je nastala knjiga, kakve su reakcije publike, te o njezinim budućim književnim djelima.
-"Odjel Babinjače" Vaša je druga knjiga. Što Vas je navelo na pisanje o porođaju, budući da ne srećemo često prozu koja se bavi tom temom? U prvi mah rekla bih da je poriv za pisanje ove knjige potpuno i apsolutno unutarnji, rezultat stlačenih emocija, koje su prijetile snažnom eksplozijom u slučaju da se ne odterete kroz neki kanal. Meni je pisanje uvijek olakšanje, pa je tako bilo i u ovom slučaju. No, neispisanost te teme imala je zasigurno utjecaja na to da ta proza ne ostane na desetak nesuvislih stranica pukoga "ventiliranja" i pražnjenja. Sjećam se da sam kao babinjača često pomišljala: Kako je moguće da o ovome nisam čitala (u moru pročitanih stranica)? Na smrti i ljubavi izrasla je gotovo sveukupna svjetska književna baština, a gdje je rađanje života, koje je po snazi i graničnosti s onostranim jednako odlasku s ovoga svijeta?
- Jeste li s pisanjem počeli odmah po povratku iz rodilišta ili ste čekali da se dojmovi slegnu, ali i da beba naraste, kako biste imali više vremena za knjigu? Rečenice su se oblikovale već u rodilištu. Imala sam stalno na umu: moram smoći snage i zapisati ovo, što prije, dok je sjećanje svježe. Kostur je stoga nastajao u nekoliko prvih mjeseci Davidova života, u vrijeme dok je on spavao. Roman obuhvaća (samo) četiri dana mojega života; bilo je nužno iznova proživjeti svaku misao i sve osjete, i mislim da je prednost živoga sjećanja na te minute bilo dobro iskoristiti. Za stilsko dorađivanje dala sam si vremena. To je trajalo još koju godinu.
- Koje Vam je trenutke iz rodilišta bilo najteže opisati u knjizi, a da sami sebe ne uhvatite u uljepšavanju pojedinih trenutaka? Mislim da ništa nije uljepšano. Ti opisi ionako nemaju praktičnu namjenu niti bi trebali imalo utjecati na nečiju razinu očekivanja u vezi s porođajem. Sve je izmjereno mojim osobnim mjerilima, koja su važila samo tada; ono što je meni bilo bolno ili ono što je mene ushićivalo, može neku drugu babinjaču ostaviti sasvim hladnom. Nije mi ni bila namjera ponuditi praktičan, priručnički pristup toj temi – o tome su ispisane cijele biblioteke. Ja sam samo, potaknuta tim graničnim iskustvom, imala potrebu "okopati vlastiti vrt". I zadovoljna sam plodovima.
- Kakve su reakcije na knjigu, posebice trudnica, budućih babinjača?
Knjiga je kolala među muškarcima, ženama, bivšim i budućim babinjačama, pa i onima koje odbijaju to ikada postati, još dok je bila u rukopisu. Povratne informacije dobila sam od svih kojih se knjiga dojmila, a koji su mahom uz nju i plakali i smijali se, koji su prepoznali njima blizak senzibilitet ili su intimno vezani uz neke ljude i događaje u romanu. Ne mislim da je to knjiga za svakoga. A to hoće li se knjiga nekom svidjeti ili ne, ne ovisi ni najmanje ni o spolu ni o majčinskom iskustvu, nego samo o senzibilitetu, kao što je to, uostalom, i sa svakom drugom knjigom.
- Jesu li Vam se javile žene koje su s Vama ležale na odjelu, a spominjete ih u knjizi ? Nažalost, ne. Možda u knjizi nisu prepoznale ni sebe ni mene. Ipak je to vrijeme u kojem smo bile potpuno neraspoznatljive, lišene svoje društvenosti, intelektualnosti, ženstvenosti... O tome sam puno pisala u romanu.
- Zanimljivo bi bilo čuti jeste li već u vrijeme trudnoće razmišljali o tome da nakon rođenja sina o tome napišete knjigu, ili je ona nastala spontano, naknadno?
Nastala je potpuno spontano. Plod je potpune zatečenosti nečim tako velikim, a svakodnevnim. Da nije bilo očuđenja, ništa u knjizi ne bi imalo smisla. A za taj "šok" velikim je dijelom zaslužna idilična, blažena trudnoća i puno uvjerenje da će i porođaj biti vrlo brzo sretno zaboravljen. I u trudnoći sam gotovo svakodnevno pisala vrlo intimna pisma svojoj nerođenoj bebici, građe se nakupilo za podosta opširnu prozu. To je uvezano, spremljeno i čeka da njegov čitatelj dovoljno poraste da dobije u ruke prozu namijenjenu samo njemu.
- "Težina" kao i Vaša druga knjiga prepune su emocija, jesu li one glavni pokretač u životu? Naravno. Volim sve što radim, odnosno radim samo ono što volim. Zazirem od rutine, navike, onoga što se obavlja samo iz "običaja" ili "reda radi".
- Možete li već sada otkriti čemu će biti posvećena Vaša iduća knjiga, imate li u pripremi kakav rukopis?
Ništa konkretno. Pišem. Kradem. Slušam. Zapisujem razgovore s bliskim ljudima. Vlastite unutarnje monologe. Usputne rečenice u tramvajima ili za susjednim stolom u kafiću. Svaki čas začujem izgovorenu rečenicu kojom želim započeti novu priču. Uvijek imam hrpe ispisanih stranica, zasad podosta nejasne morfologije. Još ne znam želim li ili ne želim da "to" uopće ima oblik. Ili ću sutra početi nešto sasvim novo, a prekosutra se vratiti nečem starom, nikad dovršenom.
- Budući da ste diplomirali kroatistiku i doktorirali lingvistiku - volite li više pisati ili proučavati jezik i književnost?
Uživam i u čitanju glagoljičkih tekstova iz 15. st. i u suvremenoj prozi. Uživam i u kreaciji rečenice i u proučavanju njezine sintaktičke strukture. Volim tekstove, razgovore, riječi, rečenice... Naprosto volim jezik u svim njegovim zapisanim i usmenim oblicima.
(M.G.)
Kristina Despot: Odjel Babinjače
Cijena: 99,00 kn
Broj stranica: 153
Uvez: meki
Godina izdanja: 2008
Izdavač: PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB