Posve otvoreno

O kazalištu, sreći i ženskoj ljepoti: Iskreni razgovori s Miom Anočić-Valentić

Odnedavno je na repertoaru kazališta Kerempuh nova predstava "Happy End", a u kojoj glavnu junakinju tumači mlada glumica Mia Anočić-Valentić s kojom smo sjeli i razgovarali o mnogim životnim, ali i kazališnim temama.

18.jpg
Foto: Jelena Janković

Hrvatska glumačka i kazališna scena bogata je mnogim velikim talentima, a jedna od glumica mlađe generacije koja ovih dana glumi u novoj predstavi kazališta Kerempuh Mia Anočić-Valentić, perspektivna 31-godišnjakinja koja je prije 7 godina diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te od tada neprestano iznova oduševljava svojim glumačkim izvedbama. Simpatična, otvorena i iskrena, Mia je bila naša idealna sugovornica s kojom smo se dotakli raznih životnih, ali i umjetničkih tema – od borbe s viškom kilograma pa sve do analize hrvatskog teatra.

Povod za ovaj naš intervju s Miom je njezina nova predstava „Happy End“, a u kojoj Mia glumi glavnu žensku ulogu. „Happy End“ je za sada opisana kao predstava koja spaja optimističnu, ali istovremeno i mračnu disco avanturu s ponešto sekvenci pjevanja, a gledatelji cijelo vrijeme prate događanja u životu junakinje Maše, usamljene žene u ranim 30-ima koja je kreativna, visokoobrazovana, ali i nesretna i nezaposlena. Kako u realnosti ne može pronaći svoju sreću, odlučuje se na kreiranje vlastitog svijeta – onog u mašti gdje upravo Maša postaje glavnom junakinjom vlastitog romantičnog kazališnog putovanja.

Image
Foto: Jelena Janković

Glumica od najranije dobi

Mia Anočić-Valentić već je iskusna kazališna glumica, a da će jednog dana hrabro koračati po daskama koje život znače shvatila je već kao devetogodišnjakinja, kada je krenula na dramsku skupinu te ubrzo odabrala svoj životni poziv koji slijedi i danas.

S obzirom da dolazi iz slavne glumačko-redateljske obitelji iz Osijeka, Anočić, to nije nimalo začudno. Naime, Mijin je stric glumac Živko Anočić dok joj je otac bio slavni redatelj i glumac Saša Anočić, pa je uz njih Mija bila izložena svjetlima reflektora od najranije dobi. Do sada je Miu publika primarno imala prilike vidjeti u kazališnim produkcijama, a sama ova glumica za početak našeg intervjua otkrila nam je kako je upravo teatar uvijek bio i ostao njezina najveća ljubav.

„Zadovoljna sam kako se razvijam u glumačkom svijetu. Kazalište će uvijek biti moja prva ljubav, no voljela bih se malo više okušati i na filmskom platnu. Ali život je preda mnom i veselim se novim prilikama i izazovima. U svome radu najponosnija sam upravo na predstavu ''Happy End''. Nakon dugo vremena, dobila sam priliku kakvu bi svaka glumica mogla poželjeti, te se ovim putem zahvaljujem svojoj ravnateljici Sonji Kovačić, redatelju Nikoli Zavišiću i dramaturginji Dori Golub na ukazanom povjerenju. Zahvaljujem se i svom dragom ansamblu i autorskom timu na ovom čarobnom putovanju, bez kojih ovo sve ne bi bilo moguće, te posebno 'hvala' ide mom prijatelju i kolegi Josipu Brakusu, koji je partner za poželjeti“, započela je Mia naš razgovor te dodaje kako ju trenutno posebno veseli taj novi Kerempuhov projekt pod redateljskom palicom Nikole Zavišića za kojeg tvrdi da je redatelj o kakvom glumci samo sanjaju – dovoljno čvrst da vodi, a dovoljno mek da ne reže glumcu krila.

Image
Foto: Jelena Janković

Kako trenutno radi za satiričko kazalište u kojem se većinom igraju crnohumorne komedije i satire, upitali smo Miu kakve uloge ona zapravo voli te u kakvim se ulogama najbolje snalazi.

„Većina uloga koje sam odigrala su komične, tako da bih mogla reći da se tu osjećam najbolje, no to ne znači da se ne bih isto osjećala u dramskim ulogama. Njih je nažalost bilo manje jer su kod nas ljudi skloni etiketiranju glumaca i igranja na sigurno kad se rade podjele i same audicije, kojih je ionako premalo“, odgovara nam te dodaje kako smatra da bi se njezin najnoviji lik Maše u „Happy Endu“ osobito mogao svidjeti mlađoj publici.

„U predstavi ulazimo u glavu jedne naizgled prosječne djevojke Maše i putujemo s njom kroz njenu maštu susrećući razne likove iz njene podsvijesti, te pomoću njih Maša upoznaje samu sebe. Predstava je prožeta izvrsnim songovima, za koje su zaslužni Willem Miličević i Melita Lovričević, te zanimljivim projekcijama koje je osmislio Filip Mikić.  Predstava je šarena, a na momente mračna, baš kao i život“, opisuje nam svoj novi projekt Mia te dodaje kako je „ova predstava na nju utjecala na više razina i vjeruje da se isto može dogoditi i gledateljima. U nju je uloženo puno truda, ljubavi, ali što je najvažnije - mašte. Divni ljudi su se okupili u isto vrijeme na istom mjestu i napravili pravo čudo“ zaključuje.

Image
Foto: Jelena Janković

Glumački obiteljski korijeni

Što se pak Mijinog privatnog života tiče, kao što smo rekle, radi se o glumici koja je odrastala u glumačkoj obitelji slavnih imena. Iako smatra da joj je to što se preziva Anočić u početku karijere istovremeno i pomagalo i odmagalo, s vremenom je Mia postala neizmjerno ponosna na svoje porijeklo.

„Tata i stric su me odlučili pustiti da se sama snalazim u glumačkom svijetu jer su znali u što se upuštam i smatrali su da je tako najbolje za mene. Uvijek su bili spremni pomoći ukoliko mi je pomoć bila potrebna. No uglavnom sam se uspješno snalazila sama. Biti kćer Saše Anočića i nećakinja Živka Anočića u glumačkom svijetu u početku moje karijere je bio dvosjekli mač, no ubrzo je postao čisti ponos i sreća“, govori nam.

Podsjetimo se, Saša Anočić bio je jedan od naših najcjenjenijih glumaca i redatelja, a najpoznatiji je po predstavi „Kauboji“ kazališta „Exit“, dok je pak Živko Anočić, Mijin stric, također proslavljeni hrvatski glumac. I sama Mia prije gotovo četiri godine je proširila svoju obitelj i to rodivši sinčića Marlija, pa smo ju upitale kako gleda na majčinstvo i kako postiže balans između profesionalnog i privatnog života.

Image
Foto: Jelena Janković

„Usklađivanje majčinstva, posla i braka je umjetnost. Na sreću, imam divnog partnera Aleksandra, koji mi omogućava da što bezbrižnije uživamo u našem rasporedu. No kako je život nepredvidiv, svaki nov dan je izazov“, govori Mia o temi koja muči mnoge mlade majke i zaposlene žene. Kao i mnogima drugima, neizmjerno joj znači svaki trenutak proveden u okrilju svoje obitelji, a pokušava i svoje slobodne trenutke iskoristiti do maksimuma boravkom u prirodi i na putovanjima.

Sreća je u balansu

„Osim Marlijevog osmijeha, za mene je sreća veselje svakom novom danu i novim izazovima koja nas očekuju, a da pritom uz sve vanjske podražaje ne zaboravimo na nas same. Jednom riječju: balans“, zaključuje ova mlada glumica koja je balans pronašla i u još jednom segmentu života – onom koji se tiče zdravlja i izgleda.

Naime, Mia je više puta javno progovarala o svojoj bori s kilogramima i samopouzdanjem, no smatra kako je našla savršenu formulu za sreću i zadovoljstvo bivanja u vlastitom tijelu.

„Na moje borbe s kilogramima nikad nije utjecala javnost, već ja sama. Uvijek mi je najvažnije da se osjećam dobro u svojoj koži. I tu je ključan balans. Kad ispadnem iz njega, slijedi nužna promjena. I tu nije u pitanju samo estetika, već prije svega zdravlje. Pojam ljepote i atraktivnosti za mene je subjektivan, a ne onaj koji nam društvo nameće, a nameće svakodnevno. Ljepota je u različitostima. Smatram da je vanjski izgled odraz našeg unutrašnjeg stanja“, govori nam veselo ova glumica koja je u protekle dvije godine imala vrlo stresnih i emotivno zahtjevnih perioda, ali je iz svega izašla još jača i čvršća no prije.

Njezin je otac Saša Anočić iznenada preminuo, a dogodila se i koronakriza koja je otežala rad kazalištima. Pa ipak, Mia je iz svih tih iskustava uspjela nešto naučiti i nije se dala pokolebati.

Image
Foto: Jelena Janković

„Za vrijeme korone sam zapravo dosta radila, te više provodila vrijeme sa svojom obitelji. Mogu reći da sam se izvukla dosta uspješno iz ovog cijelog ludila. Odlazak tate je bio i još uvijek je jedan nevjerojatan događaj koji me obilježio. Učim se živjeti s tim osjećajem. Nije lako, ali napredujem“, zaključuje ovaj naš razgovor.

Za sami kraj, otkrila nam je i da smatra kako bi si ljudi trebali češće dopustiti biti tužni i zamišljeni, ne očekivati da dobijemo svoj osobni „happy end“ serviran na tanjuru već ga potražiti duboko u sebi - s čime se svakako slažemo.

"Ljudi većinom vole pogledati nešto smiješno što će im skrenuti pažnju s njihove svakodnevice. Ljudi vole i očekuju ''happy end'' ili ''sretan svršetak'', čast izuzecima. Rijetki su oni koji dođu u kazalište potražiti odgovor na neka pitanja ili naučiti nešto novo, dopustiti si da budu tužni, zamišljeni i da iz kazališta izađu razmišljajući o predstavi, te sami pronađu svoj ''happy end''...Još jedan razlog više zašto biste trebali doći pogledati ''Happy End'' u Satiričkom kazalištu Kerempuh", zaključuje naš razgovor ova glumica.