Volite li mjuzikle ime Danijele Pintarić sigurno vam je dobro poznato jer ova mlada pjevačica i glumica već je nekoliko godina neizostavna na „daskama koje život znače“. Debitirala je 2003. godine na pozornici HNK u Zagrebu u Mozartovoj "Čarobnoj fruli", a iste godine započinje suradnju s kazalištem "Komedija" nastupajući u ulozi Sheile u mjuziklu "Kosa". Od siječnja 2006. godine u stalnom je angažmanu kazališta "Komedija", u kojem je trenutno tumačila uloge u mjuziklima “Briljantin” (Sandy, Rizzo) i “Skidajte se do kraja” (Estelle), a uloga Amneris u mjuziklu “Aida” donijela joj je nominaciju za Nagradu hrvatskog glumišta 2006. godine. Trenutno publiku osvaja kao Nina Filipovna u mjuziklu „Jalta Jalta“.
Uz angažmane u matičnom kazalištu, redovito održava koncerte diljem Hrvatske i Europe, a u planu je u estradna karijera čemu će se više posvetiti u narednim mjesecima. S Danijelom smo porazgovarali o kazalištu, pjevačkoj karijeri, humanitarnim projektima u kojima sudjeluje i još ponekoj ženskoj sitnici...
Bavite se glazbom, a to je posao za koji mnogi smatraju da ga mogu raditi i neučeni ljudi. Vi ste završili glazbenu akademiju i to pjevanje i violinu, koliko je vama obrazovanje pomoglo da se probijete u ovom svijetu?
Kad sam se pripremala za studiranje na Muzičkoj akademiji, nisam o tome razmišljala. To je na neki način bio logičan slijed – sa 5 godina krenula sam u glazbeni vrtić, sa 7 u glazbenu školu, tijekom školovanja imala sam zapažene rezultate na državnim natjecanjima iz violine i solo pjevanja i upis na akademiju bio je samo nastavak svega toga. Školovala sam se zbog sebe i svog znanja i napretka, a ne zbog toga da se razmahujem svojim diplomama. Tijekom svih tih godina, jako sam puno naučila – ne samo o glazbi, tehnici pjevanja i sviranja, notama... nego sam naučila kako u glazbi treba pronaći sebe, svoj vlastiti izražaj i slijediti svoju viziju bez obzira što tko rekao, da treba biti uporan i neprestano puno, puno raditi na sebi – kako u glazbenom smislu, tako psihički i fizički. Treba imati kondicije za ovaj posao, a i biti psihički čvrst. Sva su mi ta znanja puno pomogla na mom glazbenom putu i posve sam zadovoljna onim što sam do sada postigla. Probijam se svojim radom, upornošću i vjerom da trebam biti ono što jesam. Ne kopiram nikoga. Možda sam izabrala teži i sporiji put, ali mislim da je to jedini pravi način, i sudeći po onome što sam dosada postigla, uspješan. Moj bi tata rekao: „Ti gradiš piramidu.“ I to je upravo tako – gradim karijeru na čvrstim temeljima, polako, ali sigurno.
Kao Amneris u mjuziklu “Aida”
Koliko je teško dobiti stalan angažman u kazalištu?
Možda ja i ne mogu o tome puno reći, jer je moj slučaj specifičan – za razliku od drugih kolega pjevača sa akademije, nisam htjela pjevati isključivo operni repertoar i raditi u HNK-u. Zbog moje sklonosti raznim glazbenim žanrovima upravo mi se kazalište „Komedija“ učinilo idealno za mene. Naime, „Komedija“ uz dramske predstave, njeguje operetu i mjuzikl, a mjuzikl je upravo to – najzahtjevnija kazališna forma, koja uz ples i glumu, traži suvereno vladanje različitim pjevačkim tehnikama. Kako u „Komediji“ prevladavaju glumci, meni je kao diplomiranoj pjevačici trebalo par godina da se dokažem i zaslužim svoje mjesto u ansamblu. Prvu ulogu, Sheilu u rock mjuziklu „Kosa“, igrala sam u ljeto 2003., a stalni angažman kao pjevač-solist dobila u siječnju 2006. Glumci posao u „Komediji“ dobivaju nešto brže i lakše, ali nisam odustajala i nakon što sam dobila stalni angažman, uloge su se nizale jedna za drugom. Jedna sam od onih sretnika koji mogu reći da rade posao koji vole i u njemu uživaju.
Kako izgleda Vaš tipični radni dan?
Osobitost ovoga posla je u tome što nema tipičnog radnog vremena. Kada pripremamo novu predstavu, probe svaki dan počinju oko 10 ili 11 sati, ovisno o dogovoru, a zna ih biti i nekoliko na dan. Predstave se uglavnom igraju u večernjim terminima od 19.30. No probe i predstave su jedini donekle fiksni termini. Kada nema predstave navečer, često taj datum popunim sa nekakvim drugim nastupom ili koncertom, dakle, izvankazališnim aktivnostima. Dakle, radno vrijeme je vrlo neuobičajno i varira od rada od jutra do mraka (u kazalištu smo znali raditi do pola tri ujutro) pa do slobodnih dana u sred tjedna, koje onda opet iskoristim za dogovaranje novih poslova, odrađivanje medijskih obaveza, satove pilatesa, govorne vježbe, učenje novih pjesama... Dakle, fiksnog radnog vremena zapravo nema, ali stalno smo zaposleni, osobito ako smo aktivni i izvan kazališta, što velika većina u našem ansamblu jest – i to ne samo solisti, već i članovi orkestra i zbora. Mi smo jedan vrlo živahan kolektiv.
Od brojnih uloga iz mjuzikla koja Vam je najdraža i zašto?
Da ste me to pitali prije koji mjesec rekla bih – Amneris u mjuziklu „Aida“. Ta je uloga pjevački i glumački zahtjevna, s njom sam bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta, a dobrim dijelom je pridonijela i da dobijem stalni angažman u „Komediji“. No danas moram reći da me uloga Nine Filipovne u aktualnom mjuziklu „Jalta Jalta“ dodatno izgradila i posve osvojila. Pripremajući ju puno sam naučila i napredovala i naposlijetku osjećam da mi je ta uloga odlično „legla“ i dok je igram uživam u svakom trenutku. I publika me u toj ulozi sjajno prihvatila, svakodnevno na svoj mail ili putem Facebooka primam pisma pohvale, a sve me to dodatno veseli i motivira da dam još više od sebe. Moja premijera „Jalte“ bila je toliko nabijena emocijama između mene i publike i pozitivnom energijom u cijelom ansamblu da mogu reći da je ta večer nešto najljepše što sam ikad na pozornici doživjela. Kad se zastor zatvorio, emocije su bile tako snažne da sam se rasplakala.
Planirate li samostalnu glazbenu karijeru, snimanje albuma?
Naravno. Dapače, upravo se tome želim posvetiti u idućoj sezoni. Trebalo je vremena da nađem prave ljude čija se razmišljanja i glazbeni afiniteti podudaraju s mojima, ali mislim da ću sada napokon uspjeti nešto i realizirati na tom planu. Dugo sam se tražila, isprobavala svašta, no sad sam napokon sigurna u kojem bi pravcu radila album. Neću više ništa govoriti dok ne izađe prva pjesma i spot i dok se sve skupa malo ne zahukta.
Kakvu glazbu Vi privatno slušate? I koje glazbenike cijenite?
Nemam omiljeni glazbeni pravac niti izvođača, slušam sve što ocijenim da je kvalitetno i mome uhu ugodno. Među mojim CD-ovima može se svega naći – mnogobrojni mjuzikli, od kojih sam većinu naručivala preko interneta jer ih se kod nas ne može nabaviti, puno rocka (moj dragi prijatelj i kolega Ervin Baučić je nedavno ustanovio da sam zapravo rokerica), snažni ženski vokali poput Whitney Houston, Tine Turner, Mariah Carey, Celine Dion, ali i muški izvođači - Frank Sinatra, George Michael, Prince, Michael Jackson, Robbie Williams... Tu su i brojne kompilacije, soul i R'nB, ponešto klasike (najviše u izvođenju Itzhaka Perlmana) i filmske glazbe,a ima i elektronske i klupske glazbe. Uglavnom, svega. Od domaćih izvođača cijenim Josipu Lisac, Radojku Šverko, Gibonnija, Olivera, Tonija Cetinskog... U kazalištima imamo sjajnih pjevača, njih bolje da ne počnem nabrajati jer neće biti kraja... sve njih sa užitkom slušam i rado s njima nastupam.
Mjuzikl „Jalta, Jalta“ promovira edukativno humanitarni projekt "Zaštiti se… i neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu". Je li to prvi humanitarni projekt u kojem ste sudjelovali?
DM je jedan od sponzora mjuzikla „Jalta Jalta“ koji je ponovo postavljen na daskama „Komedije“ pa je putem te suradnje cijeli ansambl „Jalte“ sudjelovao u tom projektu. Nisam sigurna u koliko sam humanitarnih projekata sudjelovala, humanitarnih je koncerata i akcija bilo mnogo. Pozivi za sudjelovanje u humanitarnim akcijama su česti i rado se odazovem ako sam u mogućnosti i ako ocijenim da je projekt vrijedan i ima uistinu plemeniti cilj.
Što mislite imaju li takve akcije odjeka u javnosti? Postiže li se išta s njima?
Imaju, ali uz uvjet da su dobro medijski potpomognute. Što je više ljudi upućeno u projekt, više ih sudjeluje i akcija je uspješnija. Samim tim, sudjelovanje poznatih osoba iz javnog života je poželjno, jer upravo oni privlače ljude i potiču ih da naprave nešto lijepo i humano. Što ste poznatiji, imate veću priliku da na ljude pozitivno djelujete i promičete kvalitetne projekte.
Danijela kao Nina Filipovna u aktualnom mjuziklu „Jalta Jalta“
Što Vas usrećuje u životu?
Kao i svakom čovjeku, za sreću mi je potrebna ljubav. Ona koju primam, ali pogotovo ona koju dajem. Usrećuje me i mogućnost da se uspješno bavim onime što najviše volim. A onda je tu još puno, puno sitnica koje život čine lijepim i usrećuju nas iz dana u dan – slušanje omiljene glazbe, lijepo vrijeme sa puno sunca, miris kave (ili za mene tople čokolade), slučajni susret sa starim prijateljem, nekakav smiješan ili lijepi mail koji vam netko pošalje samo da vam da do znanja da misli na vas, valjanje u snijegu zimi, šetnja uz more ili obalu rijeke kad dođe lijepo vrijeme... nastavite niz po volji...
Čega Vas je najviše strah?
Pokušavam se ne zamarati strahovima i čim primijetim da me hvataju odmah se iz toga „čupam“ pozitivnim mislima. Zapravo sam puna malih strahova i imam svoje loše dane i nesigurnosti kao i svaki čovjek. Mislim da se najviše bojim negativnih emocija i negativnih, zločestih ljudi.
Sretno ste zaljubljeni. Kako usklađujete silne obaveze s dragim?
Oboje smo poprilično zaposleni, ali zato svaki slobodni trenutak provedemo zajedno, kao i što svaku pauzu od posla iskoristimo da se čujemo telefonski. Ponekad se u sred radnog dana uspijemo naći i na kavi u gradu što me posebno razveseli, osobito otkako je došlo lijepo vrijeme (to isto spada u one male svakodnevne stvari koje nas čine sretnima ). Preko dana svatko obavlja svoje obaveze, ali zato su večeri naše, makar i tek nakon moje predstave. Sve u svemu, vidimo se svaki dan, što znači da ipak uspješno usklađujemo privatni život sa svojim obavezama.
Što, po Vama, ženu čini lijepom?
Kombinacija osobne sreće i zadovoljstva, samopouzdanja i brige o sebi i svom izgledu. Kad spomenem brigu o izgledu, ne mislim na odvajanje silnih svota za odjeću, šminku i estetske zahvate, nego na lijepu i njegovanu kosu, kožu i nokte i jedan zdrav odnos prema tijelu. I naposlijetku – svaka je žena najljepša kad je voljena.
