Hlače previše široke, kaput preuski, kapa premala, a cipele prevelike. I naravno, slavni brkovi. Zvali su ga Skitnica, a njegovo pravo ime bilo je Charlie Chaplin - čovjek koji je proturiječio svakom nepisanom pravilu komedije: od načina na koji se oblačio do načina na koji je patnju koristio kao najveći humor.
Tijekom godina bilo je mnogo sjajnih glumaca, ali njegovo naslijeđe je ono koje se prenosi generacijama. Skitnica je lik koji će živjeti vječno; možeš vidjeti ljude na ulicama koji se pretvaraju da su on, možeš ih vidjeti na dječjim rođendanima, na pozornici, u filmovima. Sve to govori nam kolika je zapravo veličina ovog čovjeka od čijeg je rođenja prošlo 132 godine.
Bio je prvi komičar. Nije bio samo još jedno ime u povijesti glume, on je povijest glume. I dok su njegovi filmovi i priznanja dobro poznati, njegove borbe nisu. Upravo zbog toga donosimo ti neispričanu priču o jednom, jedinom - Charlieju Chaplinu.
Rođen je 16. travnja 1889. godine u Londonu kao Charles Spencer Chaplin, a njegovi roditelji razveli su se kad su mu bile tri godine. Charliejev otac igrao je vrlo beznačajnu ulogu u njegovom životu. Čovjek je imao bolji odnos s alkoholom nego sa sinom te ih je ubrzo napustio. Njegova je majka bila kazališna izvođačica i stand up komičarka. Često bi za svog sina priređivala male predstave kako bi ga nasmijala. Do novca je bilo izuzetno teško doći, ali smijeh u obitelji Chaplin nije bio rijetkost.
Charlie se oduvijek ugledao na majku. Ona mu je bila inspiracija. Ona je bila razlog zbog kojeg je postao komičar. Zapravo je sve počelo zbog nje; laringitis je jednog dana izazvao pucanje njezina glasa na pozornici. Charlie je tada imao samo 5 godina i sjedio je sprijeda. Kako je njegova majka morala naprasno napustiti pozornicu, on je stupio na pozornicu i završio njezin nastup. Bio je to dječak koji je u svom prvom improviziranom nastupu publiku digao na noge, a majku učinio ponosnijom nego ikad.
Ipak, siromaštvo se nadvilo nad obitelj. Njegova se majka jednog dana srušila. Sve češće je ostajala bez glasa, a teška financijska situacija uzrokovala je živčani slom. Charlie je ima samo sedam godina kada su njega i njegovog polubrata Sydneyja poslali u internat za siročad. Obitelj se ubrzo morala prebaciti u radničku kuću. Radničke kuće pružale su smještaj i posao onima koji nisu imali ni jedno ni drugo. Ali bilo je to vrlo depresivno stanje. Chaplinovi su rijetko ponovno bili obitelj.
Kad su se Charlie i Sydney jednom vratili iz internata, njihova majka Hannah stajala je u staroj odjeći i čekala na vratima. Očajnički pokušaj da se ponovno osjećaju kao obitelj. Toga su dana otišli u park, baš poput obitelji. Ali to je bilo zadnji put. Hannah je morala ponovno prijaviti obitelj u radničku kuću. Dječaci su poslani u drugu školu za siromašnu djecu, a sve to je samo pridonijelo Charlievoj usamljenosti.
Psihička bolest njegove majke postala je sve teža. Kad je završila u umobolnici, Sydney se pridružio mornarici, a Charlie nije imao kamo otići. Spavao bi na ulicama i tražio hranu. Tada je imao samo 14 godina. Bio je siromašan i sam, više nego ikad. Na obrazovanje je mogao zaboraviti. Kratko okupljanje s majkom podiglo mu je raspoloženje, ali bolest se pogoršala. Jednom je rekao: "Nismo mogli učiniti ništa drugo nego prihvatiti sudbinu naše jadne majke."
Charlie Chaplin cijelo je djetinjstvo proveo u krizi. Vidio je strahote koje većina nas ne bi mogla preživjeti. Nikad nije bio dijete. Svijet mu je to oduzeo. Ali upravo su ga ta iskustva oblikovala, učinila ga snažnijim čovjekom te mu pomogla da postane jedan od najvećih komičara ikad.
U komediji je pronašao utočište, a iako je bio nijemi glumac, vjerojatno je rekao više bez riječi nego što smo mi ostali mogli rečenicama.
Nakon što je radio kao prodavač cvijeća, puhač stakla, vratar i raznosač drva, istodobno učeči ples, žonglerstvo i akrobatiku, upoznao je Freda Karna, koji je 17-godišnjeg Charlieja primio u svoj ansambl. I tako je Charlie s njegovom trupom 1910. došao u New York, a kad ga je potkraj 1913. godine zapazio filmski producent Marc Sennett, odmah mu je ponudio potpisivanje ugovora, pa se Chaplin s bratom Sydneyjem preselio u Hollywood. Tamo im je cimer bio Stan Laurel, čovjek koji će kasnije postati Stanlio - mršavi dio slavnog para Stanlija i Olija.
Već prve godine u Hollywoodu, Charlie je snimio 35 kratkih nijemih filmova u kojima je stvorio Skitnicu, lik po kojem ga i danas velika većina poznaje. Ubrzo nakon toga počeo je režirati i montirati vlastite filmove te je naišao na veliki uspjeh, kako kod kritičara, tako i kod publike.
Iako nitko nije znao za to, na neki je način njegova bol postala svjetskim razlogom za smijeh. Ali njegov smijeh nikada nikome nije nanio bol. Jednom je rekao da je u životu imao mnogo problema, ali njegove usne to nikad nisu znale. Sve što je ikad želio bio je bolji svijet, govoreći kroz svoje nijeme filmove, od kojih izdvajamo 'Mališana', 'Cirkus', 'Svjetla velegrada', 'Moderna vremena' i 'Potjeru za zlatom'. Čak i nakon dolaska zvučnog filma, njegovi su filmovi dočekani s pozitivnim kritikama, a prvi i jedan od najpoznatijih bio je 'Veliki diktator' iz 1940. godine. Kasnije su uslijedili i ostali klasici, kao što su 'Svjetla pozornice' i 'Kralj u New Yorku', ali i njegov posljednji film 'Grofica iz Hong Konga'.
Čak i kad je bio na vrhuncu popularnosti, Charlie nije želio uzeti američko državljanstvo (ponajviše zbog političkih optužbi da je komunist), a kad mu je 1952. godine tadašnji ministar pravosuđa uskratio vizu za povratak u SAD, glumac se zakleo ga Amerika više nikad neće ni vidjeti. Tada se preselio u Švicarsku gdje je ostao do kraja svog života, ali u Ameriku se ipak još jednom vratio i to 1972. godine kad je primio počasnog Oscara.
Kad je na Božić 1977. godine umro u snu, francuski redatelj Rene Clair odao mu je savršenu počast sljedećim riječima: "Bio je spomenik kina, svih zemalja i svih vremena…Najljepši poklon koji nam je kino dalo."
Ipak, nevolja, barem ona romantična, pratila ga je veći dio života. Imao je tri neuspjela braka, ali posljednji, onaj četvrti s glumicom Oonom O'Neill potrajao je 34 godine, do dana kada je otišao s ovog svijeta. I iako je u prethodnim brakovima dobio troje djece, supruga Oona rodila je još osmero, što je komičara učinilo ocem čak 11-ero djece.
Koliko god je možda pretrpio, nasmijao je svijet i to je najveća kvaliteta koju čovjek može imati. Biti nesebičan, biti neustrašiv, biti slavan na svoj način. Skitnica je bio identitet. Sinonim za pokušaj da svijet učinimo boljim mjestom. Iako ne znamo koliko je Charlie imao sreće u svojoj potrazi, znamo da smo mi imali dovoljno sreće što je bio na ovom svijetu, zbog čega završavamo priču s njegovim slavnim i istinitim riječima: