Kultna ikona tinejdžerskog razočaranja i društvene otuđenosti, jedan od najpoznatijih holivudskih glumaca svih vremena, zavodnik markantnog pogleda kojeg se i danas rado prisjećamo - sve to bio je James Dean, zapamćen po ulozi u filmu Buntovnik bez razloga, koji je izašao prije točno 65 godina.
Uloga problematičnog tinejdžera Jima Starka u filmu Buntovnik bez razloga iz 1955. donijela mu je veliku popularnost, kao i uloge u filmovima Istočno od raja i Div, u kojima se pojavio tek nekoliko mjeseci prije svoje prerane smrti, u 24. godini života.
Nakon tragične smrti u automobilskoj nesreći, Dean je postao prvi glumac koji je dobio posthumnu nominaciju za Oscara za najboljeg glumca i ostaje jedini glumac koji ima dvije posthumne glumačke nominacije. Američki institut za film proglasio ga je 1999. godine najboljom muškom filmskom zvijezdom Zlatnog doba Hollywooda, a danas, točno 65 godina nakon što je izašao film Buntovnik bez razloga, prisjećamo njegova života, karijere i tragične smrti koja je filmski svijet zavila u crno.
James Byron Dean rođen je 8. veljače 1931. u Indiani u Sjedinjenim Američkim Državama. Zajedno sa svojom obitelji preselio je u Santa Monicu u Kaliforniji, gdje je pohađao javnu školu Brentwood. Nekoliko godina kasnije, nakon što je Deanova majka umrla od raka, otac ga je poslao natrag u Indianu, gdje je Dean potražio savjet od svog pastora, velečasnog Jamesa DeWeerda, koji je utjecao na njegovo kasnije zanimanje za automobilske utrke i kazalište. 1949. Dean je završio srednju školu i vratio se u Kaliforniju. Jedno je vrijeme pohađao gradski fakultet Santa Monica, ali na kraju se prebacio na Sveučilište Kalifornija u Los Angelesu i diplomirao u kazalištu.
Uspjeh na kazališnim daskama doveo ga je do televizije
Dean se na televiziji prvi put pojavio u reklami Pepsi Cole, a nedugo zatim pojavio se u američkom ratnom filmu Fixed Bayonets! iz 1951. i komediji Sailor Beware iz 1952. Da bi spojio kraj s krajem, Dean je radio kao čuvar parkirališta u studiju CBS, gdje je upoznao Rogersa Bracketta, radijskog direktora koji mu je postao mentor.
1951. godine Dean se preselio u New York, njegova se karijera počela razvijati, a nastupio je u televizijskim emisijama iz 1950-ih, kao što su Kraft Television Theatre, Omnibus i General Electric Theatre. Novopečeni glumac također je stekao reputaciju nestrukturiranog u svojoj tehnici, ali ponude za poslove i dalje su mu stizale. Nakon uloge na Broadwayu u drami See the Jaguar iz 1952. godine, Deanov uspjeh u predstavi The Immoralist 1954. godine doveo je do zanimanja iz Hollywooda.
Tijekom narednih mjeseci Dean je glumio u tri velika filma, počevši od filmske adaptacije romana Johna Steinbecka iz 1955., Istočno od raja. Mnoge Deanove scene u filmu bile su improvizacije bez scenarija, a Dean će na kraju biti nominiran za Oscara, što ga čini prvim glumcem u povijesti koji je dobio posthumnu nominaciju za Oscara.
Buntovnik bez razloga i Div
Dean je ubrzo nastavio s glumom, i to glavnom ulogom Jima Starka u filmu Buntovnih bez razloga iz 1955., filmu koji će se pokazati izuzetno popularnim među tinejdžerima, budući da je film savršen prikaz tinejdžerske tjeskobe. Nakon uloga u filmovima Istočno od raja i Buntovnik bez razloga, Dean je želio izbjeći da ga pamte kao buntovnog tinejdžera, pa je stoga prihvatio ulogu Jetta Rinka, teksaškog rančera u filmu Div, posthumno objavljenom 1956. Film prikazuje niz desetljeća u životu Bicka Benedicta, teksaškog stočara, kojeg glumi Rock Hudson, njegovu suprugu Leslie, koju glumi Elizabeth Taylor, i Rinka, kojeg glumi Dean.
Div je ujedno bio i Deanov posljednji film. Na kraju filma, Dean je trebao održati "pijani govor" na gozbi - to se često naziva i "posljednjom večerom" jer je to bila posljednja scena prije njegove iznenadne smrti. Zbog svoje želje da scenu učini realnijom tako što će zapravo biti pijan, Dean je toliko mrmljao da je redatelj George Stevens odlučio da scenu mora odigrati Nick Adams, koji je imao malu ulogu u filmu, jer je Dean umro prije montaže filma. Uloga u Divu Deanu je donijela drugu posthumnu nominaciju za najboljeg glumca na 29. dodjeli Oscara 1957. godine.
Autobmobilske utrke - Deanov hobi
1954. Dean se zainteresirao za razvoj karijere u moto sportu. Kupio je razna vozila nakon završetka snimanja filma Istočno od raja, uključujući Triumph Tiger T110 i Porsche 356. Neposredno prije početka snimanja filma Buntovnik bez razloga, natjecao se na svom prvom profesionalnom događaju, utrci koja je održana u Palm Springsu u Kaliforniji u ožujku 1955. Dean je osvojio prvo mjesto u klasi novaka i drugo mjesto na glavnom događaju. Utrke su se nastavile u Bakersfieldu mjesec dana kasnije, gdje je završio prvi u klasi i ukupno treći. Dean se nadao da će se natjecati i na utrci Indianapolis 500, ali njegov zauzet raspored to je onemogućavao.
Deanova posljednja utrka bila je u Santa Barbari na Dan sjećanja, 30. svibnja 1955. Nije uspio završiti natjecanje, a njegova kratka karijera zaustavljena je kad su mu iz Warner Brothersa zabranili sva natjecanja tijekom produkcije filma Div. Dean je završio snimanje svojih scena, a film je bio u postprodukciji kad je odlučio ponovno se utrkivati.
Nesreća
U želji da se vrati automobilskim utrkama, Dean je svoj auto zamijenio novim, moćnijim i bržim Porsche 550 Spyderom iz 1955. godine i trebao se utrkivati na utrci Salinas Road Race zakazanoj za 1. i 2. listopada 1955. Na putu do staze 30. rujna, Dean je vozio automobil od Los Angelesa do Salinasa, zajedno s koordinatorom kaskadera Billom Hickmanom, fotografom Stanfordom Rothom i njemačkim mehaničarom iz Porchea, Rolfom Wütherichom, a u 15.30 sati Dean je dobio kaznu zbog prebrze vožnje.
Nešto kasnije, otprilike u 17:45. Ford Tudor iz 1950. prolazio je raskrižjem dok je skretao ulijevo, ispred nadolazećeg Porschea. Dean, ne mogavši se zaustaviti na vrijeme, zabio se u bočni dio Forda, što je rezultiralo time da Deanov automobil sleti preko pločnika na drugu stranu autoceste. Wütherich je izbačen iz Porschea, dok je Dean ostao zarobljen u automobilu i zadobio brojne smrtne ozljede, uključujući slomljeni vrat. Nesreći su svjedočili brojni prolaznici koji su se zaustavili kako bi pomogli, a žena s iskustvom njegovateljice prišla je Deanu i otkrila slab puls, ali čini se da je smrt bila trenutna. Dean je proglašen mrtvim nedugo nakon što je kolima hitne pomoći stigao u Ratnu memorijalnu bolnicu Paso Robles u 18:20.
Detalji Deanove smrti brzo su se širili putem radija i televizije, a Deanov sprovod održan je 8. listopada 1955. u Indiani. Istraga o Deanovoj smrti provela se tri dana kasnije, a porota je donijela presudu da je u potpunosti kriv zbog brze vožnje, te da vozač Forda nije kriv za bilo kakvo kazneno djelo. Međutim, prema članku u Los Angeles Timesu od 1. listopada 2005. godine, bivši policajac koji je pozvan na mjesto događaja, Ron Nelson, proturječio je izvješćima da je Dean vozio brzinom od 144 km/h, navodeći da "olupina i položaj Deanova tijela ukazivali su na to da je njegova brzina u trenutku nesreće bila oko 88 km/h".