Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije. U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja...
Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć...Nemojte me mrziti, ali ja sam jedna od onih groznih ljudi koje božićna groznica hvata već krajem listopada ili odmah nakon blagdana Svih svetih.
Od svih blagdana, Božiću se najviše radujem, kao i mnogi. Božićne pjesme počinjem slušati već početkom studenog, a lampice su na prozoru upaljene negdje od sredine studenog. Duh Božića i čarolija koju donosi za mene je nešto posebno i želim da traje što dulje, a otkako sam odrasla uvijek mi sve to tako brzo prođe. I htjela ja to priznati ili ne, koliko god se trudim, više nije kao što je nekad bilo. Ne znam jesu li se promijenila vremena, ili to ja više nisam ista...
Kako god bilo, veselim se blagdanima i nastojim što više uživati u Adventu, prvim pahuljama snijega, okićenim gradovima, pjesmicama, mirisu kolača... Sve me to čini ispunjenom i sretnom poput djeteta.
Najviše volim Deana Martina i Frank Sinatru u blagdanskom izdanju, ali ne bunim se niti protiv klasika kao što su Last Christmas ili All I Want For Christmas. Kad je Božić u pitanju, kod mene sve prolazi. Što se božićnih filmova tiče, tu sam klasičar. Sam u kući definitivno mi je jedan od najdražih filmova, a iako sam ga gledala već milijun puta, mogla bih ga pogledati još barem toliko puta. I vjerujem da nisam jedina.
Još od malena obožavam Božić i svu čaroliju koju on sa sobom donosi. Uspomene vezane uz Božić me vraćaju u djetinjstvo i sredinu devedestih kad sam još s roditeljima živjela kod djede i bake. Bio je to jedan od najljepših i definitivno najbezbrižnijih dijelova mog života. Bilo mi je super kad bismo navečer s mamom kitile bor i kad bih se sutradan budila u pet ujutro da vidim je Deda Mraz ili kak bi baka rekla 'Isusek' već nešt stavil ispoda bora. Nikad nisam dobivala prevelike poklone jer su u to vrijeme moji štedjeli za izgradnju kuće, no sve što sam dobila itekako sam znala cijeniti i veselila bih se svakoj sitnici. Kao i poklončićima koje mi je mama na blagdan Svetog Nikole svake godine stavljala u čizmice. Sve je bilo tako posebno i imala sam te sreće da su mama i tata uvijek bili na godišnjem tijekom blagdana, što me osobito veselilo. Kad smo uselili u novu kuću, sestra i ja s mamom bi pekle kolače te kitile bor kod bake, a kasnije bismo se svi zajedno okupili za blagdanskom trpezom i jeli bakine pogače od repe...I gotovo je uvijek bilo snijega i minusa za Božić, a zadnjih par godina uglavnom bude plus 15 što me užasno ljuti, ali to je nešto na što ne mogu utjecati pa niti nema smisla da se mučim time. Ipak, nadam se da ćemo ove godine imati bijeli Božić.
Iako se od mog djetinjstva dosta toga promijenilo i puno toga više nije isto niti više živim kod dede i bake, i dalje se veselim blagdanima poput djeteta. J mi se smije i kaže da nisam normalna što već u studenom ludujem s lampicama, ukrasima i time svime, ali ja ga ignoriram. Na kraju i njemu bude lijepo (iako nevoljko to priznaje) kad sve ukrasim ili kad nam ispečem fine kolače. Božićne lampice našem malom stanu daju nekakav poseban čar, čaroliju koje kroz ostatak godine nema i zato ih naprosto obožavam.
Većina današnjih klinaca, nažalost, ne zna cijeniti čar Božića. Ne znaju se diviti lampicama niti pjevati božićne pjesmice. I to me čini tužnom, ali na to također ne mogu utjecati. Znam samo da ako ikada budem imala dijete, naučit ću ga da se veseli blagdanima.
Istina je da mediji i trgovci ponajprije iskorištavaju duh Božića za svoje osobne interese i to ne podržavam, ali ne mogu se ne razveseliti kad ugledam prve božićne ukrase u dućanima, slatkiše, lampice... Morate priznati da vas nitko ne tjera da to kupite, tako da zapravo sve ovisi samo o tome koliko ste se spremni oduprijeti potrošačkoj groznici. Ja, recimo, poklone uvijek kupujem nekoliko dana prije Božića jer ne volim da mi te stvari tjednima stoje u stanu. Onaj tjedan prije Božića si isplaniram jedan dan samo za božićni shopping u kojem uživam. Obilazim trgovine, divim se ukrasima i najmilijima kupujem slatke sitnice za koje znam da će ih usrećiti. Sva ona strka i gužva zapravo me čine sretnom jer sve zapravo ovisi samo o tome kakvu ćete perspektivu zauzeti. Želite li biti Grinch, budite Grinch. Ali mnogo ćete se bolje osjećati, a i ljudima oko vas će biti ljepše budete li u blagdanima uživali poput djeteta.
Dan danas se trudim da ne izgubim ono dijete u sebi koje se znalo radovati Božiću. Nije uvijek lako, jer svijet je brutalan i nije potrebno puno da bi Duh Božića nestao. Ipak, ne dozvoljavam mu da ode jer ono malo dijete i dalje čuči u meni i najglasnije je upravo za vrijeme božićnih blagdana.
By: Kovrčava Sue
Foto: Pinterest