Freddieja Mercuryja moguće je opisati samo superlativima: najzabavniji performer, najoriginalniji skladatelj – i glas od kojeg se ježi koža. U javnosti je bio poznat kao razuzdani hedonist, mačo i ekscentrik – no, bilo je to lice 'za pozornicu', ono koje Freddie rado pokazivao svojoj publici. Iako je bio poznat po raskalašenim zabavama u svom londonskom domu uređenom skupim antiknim namještajem, sve je to bio samo do njegovog imagea koji je htio pokazati svijetu. Ljudi koji su ga zaista poznavali opisuju ga kao sramežljivog i povučenog. Iako je poznato da je Freddie volio muškarce, ljubav njegova života bila je jedna žena:
Mary Austin bila je Freddiejeva najbliža prijateljica s kojom je ostao duboko povezan do kraja svog života te kojoj je u nasljedstvo ostavio svoje bogatstvo. Navodno je imao mnoge kratkoročne romanse, a pred kraj njegova burnog života bio je u vezi s frizerom Jimom Huttonom. Nije imao djece, a obožavao je svoje mačke - u jednom trenutku imao ih je čak 10 te je nekima posvetio i svoje pjesme. Osim Mary i mačaka, Freddiejeva najveća ljubav bila je dakako glazba.
Sredinom 60-tih Freddie je samopouzdano izjavio kako neće biti samo zvijezda, nego legenda – i bio je u pravu. I dan danas, tri desetljeća nakon smrti rock zvijezde čini se kako nitko se s njime ne može mjeriti. Freddie i njegova grupa Queen upisali su se, bolje reći, ugravirali zlatnim slovima u povijest glazbe.
Hitovi kao što su Another one bites the dust, We are the champions ili balada Somebody to love i dan danas svakodnevno se vrte na radio postajama diljem svijeta.
Freddie, rođen pod imenom Farrokh Bulsara 5. rujna 1946. godine na afričkom otoku Zanzibar, bio je nevjerojatno produktivan u stvaranju glazbe, samo za Queen napisao je više od 60 pjesama, ali bio je i neponovljivi inovator. Jednom riječju, mnogi se slažu kako je Freddie, kad je popularna glazba u pitanju, bio genij.
Kao što je to čest slučaj kod izvanrednih ljudi, Freddie je još kao dijete bio showman i pokazivao je sklonost ka glazbi, sa samo sedam godina naučio je svirati klavir i imao je školski bend. Njegova je obitelj zbog političkih razloga 60-tih godina morala pobjeći u Englesku – što je za mladog Farrokha bio potez života. London mu je otvorio vrata u jedan sasvim novi svijet. Završio je studij za grafički dizajn, a grupi Queen pridružio se 70-tih. Ubrzo se bend probio na scenu pjesmom Killer Queen, koju je napisao, naravno, sam Freddie.
Skupa s gitaristom Brianom Mayom, bubnjarom Rogerom Taylorom i basistom Johnom Deaconom, Freddie Mercury stvorio je čudo: jedan od najinovativnijih i najupečatljivijih rock bendova svih vremena. Queen je bio bend koji je imao sve: izbacivali su hit za hitom, bili su oni koji su određivali trendove i drugima utirali put, a njihovi nastupi bili su veličanstveni performansi koji su punili stadione - Queen i Freddie definitivno su stvarali samu povijest glazbe.
Kad kažemo Queen, mnogi će se najprije sjetiti jednog od najvećih hitova ovog benda, čak 6 minuta duge Bohemian Rapsody. Riječ je o progresivnoj pjesmi koja je značila veliki proboj u glazbenom svijetu i iako je bila nešto što publika do tada nikad nije čula, lansirala se na prvo mjesto ljestvica. Sve do danas smatra se jednom od najboljih pjesama ikad napisanih.
Osim što se usudio eksperimentirati, Freddie je bio prvi koji je rocku otvorio vrata klasične glazbe. Naime, kad je legendarni frontmen grupe Queen snimio slavni duet s španjolskom opernom pjevačicom Montserrat Caballé bio je to presedan u svijetu glazbe: hit Barcelona spajao je klasičnu i rock glazbu- i to vrlo uspješno. Freddie se ohrabrio na ovaj, za povijest glazbe, revolucionarni potez jer je bio zaljubljen u kazalište, napose balet i operu. Ova se njegova ljubav mogla primijetiti u svakom svom gracioznom pokretu na pozornici, ali i kroz u maštovite kostime koje je radio nosio na koncertima nosio 70-tih.
Zapravo, strast prema teatru i klasičnoj glazbi legendarne rock ikone provlači se kroz mnoge velike hitove benda Queen. Tako u sportu za ogromni hit I want to break free možemo vidjeti plesače iz Royal Balleta koji izvode koreografiju na Debussyja.
Nažalost, Freddie je otišao prerano uslijed posljedica teške bolesti. Od javnosti se sve skrivalo do posljednjeg trenutka, iako je bilo sasvim vidljivo da Freddie izgleda sve lošije i sve slabije. Freddie je nakon posljednje ture benda u 1986. sve češće počeo govoriti da je prestar za nastupe – ali istina je bila ta da ga je bolest počela previše iscrpljivati. Freddie je javno priznao da boluje od side dan prije svoje smrti, 23. studenog. Na nevjericu i golemu tugu brojnih obožavatelja, drugog je dana preminuo u svom domu, u Londonu. Nekoliko godina nakon njegove smrti na obali Ženevskog jezera podignut je grandiozni brončani spomenik koji prikazuje Freddieja u njegovoj tipičnoj pobjedničkoj pozi s podignutom šakom.
"Ja sam oduvijek znao da sam zvijezda. Jedina razlika je što se sad svijet slaže sa mnom u toj tvrdnji", rekao je u jednom intervju Freddie, i opet je bio u pravu. Njegova je glazba u međuvremenu postala besmrtna, A Freddie je bio i ostat će jedna od najvećih zvijezda na nebu rock'n'rolla.