PRILIKA ZA CHIC ULOVE
Jesenski šumski plodovi
19. listopada 2008.
Jesen je godišnje doba u kojem nas priroda zasipa brojnim ukusnim plodovima. Veliki je užitak otići u prirodu i uz šetnju sakupljati razne šumske plodove.
Plod divlje ruže, šipak je narančasto-crveni kad sazrije i jednostavno se uoči u ružinu grmlju. Ovaj je plod jedan od najboljih izvora C vitamina. Nakon što se osuši, šipak je odličan za pripremanje čaja, a možete ga naći u brojnim voćnim mješavinama čaja u dućanima.
Plodove gloga možemo naći na stablima koja su nas u svibnju očaravala cvijetovima. Plodovi se beru bez peteljke, pa se suše najprije u hladu da upola uvenu, a iza toga se dosuše u toploj peći. Glog jača i regulira rad srca i odličan je regulator krvnog tlaka (može ne samo sniziti povećani krvni tlak, nego i povisiti preniski krvni tlak kod slabih srčanih mišića). Može se koristiti u obliku čaja ili biljnih kapi.
Jesen je idealna za prikupljanje orašastih plodove. Izvrsno je kod njih da se lako spremaju i mogu se koristiti u mnogim jelima. Lješnjak je najbolje brati kad im boja iz zelene prijeđe u smeđu. Lješnjak je biljka koja raste blizu tla, kao mala drvca ili grmlje. Plodove je najbolje skupljati dok su svježi, a ne one s poda, jer često sagnjile, i nisu dobri za jelo.
Kestenje možete brati krajem listopada i u studenom, a možete ih pronaći među lišćem na tlu oko stabala kestena. Vjerojatno će mnogi još biti u bodljikavoj košuljici, pa ćete se trebati potruditi izvući ih van. Kesteni se mogu jesti sirovi, pečeni, kuhani ili kao pire. Bogati su ugljikohidratima, a siromašni mastima.
Među jesenske šumske plodove ubrajamo i gljive, koje se pojavljuju posvuda, a naići ćete na razne vrste po raznim terenima. Postoje brojne jestive vrste koje iskusni gljivari sakupljaju, no ne razumijete li se dobro u gljive, pripazite na one otrovne. Najbolje je da berete samo one gljive koje poznajete i koje ne možete lako zamijeniti za nejestive ili otrovne gljive, a ubrane gljive je uvijek dobro provjeriti s dobrim poznavateljem gljiva. Prilikom branja obratite pozornost da gljivu ne režete ili kidate, već je uvijek izvučete tako da uhvatite njezin stručak pri dnu, te ga okrenete lijevo i desno. To je najsigurniji način kojim nećete naškoditi njenom staništu. Gljive uvijek nakon branja stavljamo u prozračne pletene košare. Naiđete li na gljivu koju ne poznajete, nemojte je brati, pa bacati, već je samo promatrajte.
Na čistinama u šumi možete pronaći jestive vrganje (Boletus edulis), izuzetno ukusnu gljivu. Debeli klobuk može doseći do 20 cm, smeđe je boje, a ispod spušvastog sloja su žućkaste cjevčice, što je karakteristično za još jednu vrstu roda boletus. Stručak je kratak i debeo, svjetlo smeđe boje prošarane bijelim crtama.
Vrganji su vrlo popularne jestive gljive, no nismo jedini kojima je ona ukusna – vrlo rado je jedu i insekti, pa kod berbe provjerite da li ima crve. Vrganje možete pripremati na razne načine, a možete ih čak i probati jesti sirove na salatu. Sušeni vrganji su odličan dodatak jelu.
Postoji nekoliko sličnih gljiva poput
Još jedna gljiva koju je jednostavno uočiti i identificirati, i izvrsna je za jelo je sunčanica suncobranka (Lepiota procera), čiji klobuk može biti širok i preko 30 cm, a stoji na dugom stručku, ponekad visokom do 40 cm. Sunčanica je u početku zatvorena oko stručka, a na mjestu je drži veliki bijeli prsten, no kako gljiva raste, postepeno se otvara poput suncobrana. Sunčanice možete pronaći sve do studenog na poljima, uz ceste, i na travnatim površinama, a ako imate sreće, naći ćete više od jedne.
Stručak možete iskoristiti za pripremu juhe, a klobuk ispržite, spohajte ili ispecite na grillu. Sunčanice možete stavite u bilo koje jelo u koje inače stavljate gljive. Mlade sunčanice se mogu napuniti kaduljom i lukom.
Jedno od jesenskih radosti je činjenica da se iz šetnje šumom ili livadom možete vratiti kući punih ruku plodova koje možete odmah pojesti ili ih možete spremiti i sačekati hladne zimske mjesece. No osim toga, tegle s džemom i boce domaćeg vina mogu biti izvrstan sezonski poklon iz prirode.
