Vipavska dolina, koju smo nedavno posjetili, kraj je koji će vas se dojmiti na prvi pogled. Ova Toskana u malom sa svojim pitomim brežuljcima prekrivenim vinovom lozom, okružena planinama s jedne strane te grebenima s druge strane na posjetitelje ostavlja osobiti dojam. Upravo zahvaljujući specifičnom reljefu, ova dolina je poznata po buri koja puše u prosjeku 42 dana na godinu. Oko brojnih crkvenih zvonika nalaze se mala vipavska mjesta. Veća naselja su rijetka i ne narušavaju predivan krajobraz Vipavske doline.
Čim smo sišli s autoceste našli smo se u samom srcu Vipavske doline, mjestu Vipava čija arhitektura podsjeća na sjeverne talijanske gradove.
U centru mjesta na glavnom vipavskom trgu nalazi se Vinoteka Vipava u kojoj smo imali priliku degustirati vrhunska lokalna vina. Rodna zemlja i specifična mikroklima izuzetno povoljno utječu na vinogradarstvo koje je vrlo razvijeno u ovom kraju. U Vipavi se danas nalazi međunarodno priznata Visoka škola za vinogradarstvo i vinarstvo u kojoj se obrazuju mladi naraštaji vinara što je garancija kvalitete u proizvodnji vina. Ovdje uspijevaju vrhunska bijela i crna vina, a sve popularnija je organska proizvodnja vina, pa tako sve više vinara svoje vinograde obrađuje po načelima biološkog i biodinamičkog uzgoja. Od bijelih sorti vina ističu se rebula, sauvignon, malvazija, laški rizling, chardonnay i bijeli pinot, a posebno mjesto zauzima autohtona sorta zelèn. Od crnih vina prevladava merlot, a možete naći i cabernet sauvignon, barberu, refošk i modri pinot. Bitno je istaknuti da ni u jednom drugom vinskom kraju nećete naći toliko starih sorti vina, a ovdje se to nasljeđe izuzetno cijeni.
Nakon degustacije vina, dočekao nas je vodič Aljaž Kodrič - predsjednik biciklističkog kluba Ajdovščina - Črn trn s kojim smo se uputili prema Ajdovščini, gospodarskom, kulturnom i industrijskom središtu Vipavske doline. Ovdje su nas iznenadili s posebnom turom – panoramskom vožnjom po obroncima trnoske planine u oldtimerima. Nakon (povremeno vrlo sporog) uspona na planinu, ostavili smo aute da se ohlade i prošetali do prirodnog kamenog prozora Otliškeg okna, odakle se pruža jedan od najneobičnijih pogleda na Vipavsku dolinu.
Legenda kaže da je Otliško okno stvorio vrag svojim rogom nakon što je bezuspješno pokušao podići brdo Čaven i ukrasti blago koje se nalazi ispod njega. Vipavska dolina je vrlo popularna po raznim aktivnostima poput biciklizma, planinarenja, penjanja po stijenama te sportskom letenju i paraglidingu koji je zahvaljujući specifičnim zračnim strujanjima ovdje vrlo popularan.
Nakon panoramskog obilaska došlo je vrijeme za kušanje gastronomskih delicija. Večerali smo u dvorcu Zemono u restoranu Pri Lojzetu, gdje nam je nepca razmazio jedan od najpoznatijih slovenskih kuhara - chef Tomaž Kavčič. Od samog prilaza kroz drvored dvorcu koji se nalazi na brdašcu okruženom vinogradima do uređenja restorana i samog stola, moram priznati da smo bili impresionirani, a o jelima od kojih svako ima svoju priču protkanu skladnim okusima i popraćeno vrhunskim vinom da i ne govorim.
