Srbija kakvu ne poznajemo

Nakon četiri dana puta i stotine prijeđenih kilometara, ostaju nam u sjećanju ljubazni domaćini

Srbija kakvu ne poznajemo

Kad nam netko spomene susjednu državu, prvo pomislimo na njen glavni grad Beograd, eventualno na još poneki zemljopisni pojam, na primjer Dunav, Vojvodinu...i tu uglavnom prestaje priča.

Beograd

I zaista, sva putovanja Srbijom počinju u Beogradu, gradu sa šarmom metropole, koji živi 24/7 bez prestanka. I neće vam biti dovoljan jedan dan da obiđete sve povijesne, kulturne i zabavne sadržaje koji se ovdje nude. Sigurni smo da će vas domaćini odvesti na povijesnu tvrđavu Kalemegdan, okruženu istoimenim parkom, koja pamti rimske vojnike, turska osvajanja, prelaženja iz ruke u ruku raznih osvajača tijekom povijesti. I sve to nad rijekom Savom, koja se nakon 950 kilometara toka, nedaleko Kalemegdana ulijeva u Dunav.

Image


 Zatim ćete s Kalemegdana prošetati Knez Mihajlovom, tipičnom shopping ulicom koja pulsira zajedno s ovim gradom od jutra do kasne noći, posjetiti hram Svetog Save, a dan završiti u jednom od slikovitih restorana uz Savu ili Dunav, ili na poznatoj beogradskoj Skadarliji, ulici boemskih gostionica, gdje u jednoj od najpoznatijh, Kod tri šešira, istovremeno svira pet romskih kapela.


Image


Srebrno jezero

Put nas iz Beograda dalje vodi na jugoistok Srbije. Preko Šumadije, ugodnom auto cestom, stižemo do našeg prvog odredišta, lokacije Srebrno jezero. Umjetno jezero, nastalo pregrađivanjem jednog Dunavskog rukavca, površine 4 km2 i dužine 14 km, na prvi će vas pogled podsjetiti na jezera u donjoj Austriji. Primjećujemo nekoliko austrijskih obitelji u putujućim kamperima, koje uz osjećaj da su  kod kuće, vjerojatno privlače i izuzetno povoljne cijene smještaja i ugostiteljskih usluga.
Zašto toponim Srebrno jezero? Kažu domaćini da predvečer, kad sunce zalazi, površina jezera dobiva debeli premaz srebrne boje, pa otuda i ovo romantično ime.

Image


Golubac

Nismo imali priliku uživati u sunčevom zalazu jer nas je čekao obilazak Golubačkog grada, srednjovjekovne tvrđave od izuzetnog značaja za Srbiju. Nalazi se u Nacionalnom parku Đerdap, a mi smo tamo zatekli građevinsku operativu, jer je obnova u punom jeku. Ne zna se tko je sagradio ovo monumentalno zdanje, no prvi put se spominje u ugarskim izvorima između 1335. i 1342.godine.


Image


Đerdap

Tako smo se našli u Nacionalnom parku Đerdap. Uskom cestom uz Dunav, jurimo prema Gornjem Milanovcu. U daljini nam pokazuju Đerdapsku klisuru najdužu i najveću klisuru u Europi i najuže mjesto toka ove velike europske rijeke, 2860 km dugačke. Na lađu Aquastar Maxime stižemo u zadnji čas i krećemo polako nazad. Da, nazad, jer smo se čitavo vrijeme cestom spuštali prema istoku uz tok Dunava. Tu Dunav nije „lijep i plav“ kao u Austriji nekad. Rijeka izgleda moćno i zelene je boje.


Image


Na lijevoj obali je Rumunjska, a na desnoj Srbija. Naravno, plovimo uzvodno. Prolazimo kroz klisuru što je jedinstven doživljaj energije i snage prirode, a pred kraj plovidbe lađu posebnim sustavom ustava spuštaju za čak 24m, koliko iznosi razlika od Đerdapskog jezera do površine daljnjeg toka Dunava. Spuštanje traje sat i pol, no posada broda brojnim informacijama, hladnim pićem i odličnom turskom kavom, situaciju čini više nego opuštenom.

Image



Rajačke pimnice

Nakon noćenja u Kladovu,  gradiću na srpsko- rumunjskoj granici, odlazimo prema jugu Srbije i prema malom mjestu Rajcu, iznad kojeg se nalaze na daleko poznate Rajačke pimnice. Ne, nije tiskarska greška. Radi se o „pimnicama“, a ne o „pivnicama“. To su, kako bismo mi rekli, stare klijeti i vinski podrumi u kojima se proizvode čuvena vina, crna i bijela tamjanika. Vrijedilo je izdržati vožnju uskom izrovanom cestom i doći u tu vinsku oazu odvojenu od civilizacije, gdje se u dvadesetak podruma proizvodi odlično suho bijelo vino i slatko, gusto, crno desertno. Tijekom obilnog obroka kojim su nas počastili ljubazni domaćini, točila se hladna, bijela tamjanika, a poslije uz desert, slatka i gusta crna.


Image



Felix Romuliana

Pomalo omamljeni suncem, hranom i vinom vozimo se još južnije u pravcu grada Zaječara, Tu se nalazi monumentalno arheološko nalazište Felix Romuliana. Na mjestu svog rođenja, a u slavu svoje majke Romule, jedan od rimskih tetrarha, usvojenik i zet cara Dioklecijana, car Galerije,ovdje je sagradio ogromni komleks zgrada za odmor. Zahvaljujući sredstvima koja stižu kao donacije iz cijelog svijeta, sve je odlično konzervirano, a u monumentalnost prvobitnih objekata uvjeravaju nas 3D prezentacije. U kompleksu je živjela Galerijeva majka s poslugom, a on je ovdje proveo samo dvije godine svog života. Oko palače bilo je utaboreno 6.000 rimskih legionara.


Image



Zasavica

Nakon ovog obilaska stare povijesti svijeta, vraćamo se u sadašnjost. Na putu prema Hrvatskoj, u ravnom Srijemu nalazi se rezervat prirode Zasavica. Na zadnjoj etapi našeg puta kroz Srbiju, za rijekom Savom živi nekoliko tisuća biljnih i životinjskih vrsta, mnoge od njih su endemske. U guštarama močvara 50 obitelji dabrova grade svoje domove i brane dan i noć, potpuno neometani od ljudi, a na slobodnoj ispaši pasu stotine goveda i veliko stado magaraca.


Image



Vjerujemo da smo vam bar malo približili Srbiju za koju niste znali. Nakon četiri dana puta i stotine prijeđenih kilometara, ostaju nam u sjećanju ljubazni domaćini i osjećaj velikog napora koji ulažu da Srbija postane atraktivna turistička destinacija.
www.srbija.travel