Od mjesta Bad Tatzmannsdorf do mjesta Klosterneuburg
Iz Beča se u svakom trenutku s vjetrom u leđima možete biciklom zaputiti prema Klosterneuburgu. Kad smo već kod vjetra: postoji legenda o utemeljenju samostana Stift Klosterneuburg koji je ujedno i simbol grada. Legenda je vjerojatno neutemeljena, ali tim više zanimljiva. Ubrzo nakon vjenčanja sa svojom Agnes, markgrof Leopold III. Austrije (1073.-1136.), odlučio je izgraditi samostan. (danas: sveti Leopold III. Pobožnik, zaštitnik Austrije) Dok je sa suprugom razmišljao o lokaciji, vjetar joj je skinuo veo i otpuhao ga u šumu. Unatoč detaljnoj potrazi, nije pronađen. Leopold ga je pronašao nakon 8 godina, jašući šumom. Veo je visio na cvjetovima bazge, netaknut svih tih godina. Upravo na tom mjestu kasnije je podignut samostan. Barem prema legendi.
Znate li što je Tarcsafürdő? Sigurno znate. To je mađarski naziv za kupalište Bad Tatzmannsdorf. Nekoć je ovo lječilište pripadalo Deutsch-Westungarn (naziv za Gradišće od 1918. do 1921. kad je pripadalo njemačko-mađarskom području). Godine 1919. područje je pripojeno Austriji, dvije godine kasnije postaje dijelom nove savezne zemlje Gradišće. Od 1926. godine ima naslov „Bad“ (kupalište i lječilište). No, kupalište se ovdje nalazi mnogo dulje. Ovo mjesto ima dugu tradiciju lječilišta, vlastiti muzej koji prikazuje poznate ličnosti koje su ga posjećivale, a najpoznatiji je pjesnik laureat Franz Grillparzer. Ono što Bad Tatzmannsdorf čini jedinstvenim jesu čak tri prirodne ljekovite metode. Ljekovita voda s mineralima koja regulira krvni tlak, terapijsko blato koje ublažava kronične bolove i termalna voda koja se koristi protiv reumatizma.
Kad uđete u prostoriju, imate dojam da ste u muzeju, kao da ste se vratili u neka davna vremena. I zaista, ovdje u gradišćanskom mjestu Steinberg i danas se radi na tradicionalan način. Obitelj Koó ima jednu od rijetkih preostalih radionica za vezove na plavoj tkanini (njem. Blaudruck) Blaudruck je postupak bojanja lanenih i vunenih niti pri čemu nastaje bijeli uzorak na plavoj podlozi. Ova tehnika razvijena je još u 17. stoljeću. Skupu tkaninu mogli su si priuštiti samo bogati, za siromašne se izrađivala otisnuta tkanina. Danas su proizvodi obitelji Koó tim više traženi. Gradišćanski indigoplavi ručni vezovi UNESCO je 2010. proglasio austrijskom nematerijalnom baštinom.
Mjesto Raiding ima tek 840 stanovnika. Na prvi pogled djeluje kao je prosječno gradišćansko selo. No, ipak bi ovdje trebalo napraviti stanku i upoznati općinu Raiding koja ima mnoštvo kulturnoga blaga. Prije više od 200 godina ovdje je rođen Franz Liszt (1811. do 1886.). Bio je pijanist virtuoz, svjetski čovjek, neskromno je uživao u životu, a ubraja se u najproduktivnije skladatelje 19. stoljeća. Osim toga, bio je pisac i ravnatelj kazališta. Njegova šindrom natkrivena, prelijepa rodna kuća iz 16. stoljeća, danas je muzej Liszt Museum. Stoga je 2006. godine odmah pokraj nje izgrađena moderna koncertna dvorana u kojoj se održava godišnji festival Liszt-Festival. Uspješna simbioza suvremenosti i prošlosti.
Knezovi Esterhazy ostavili su bogatu baštinu. Po njima nije samo nazvana krem torta za vrijeme Habsburške monarhije koja se i danas ubraja u klasične austrijske slastice, nego i jedan od najljepših baroknih dvoraca u zemlji, koji pruža uvid u dvorski život kneževa. Posjetitelji dvorca Esterházy mogu vidjeti mješavinu baroknog sjaja, klasicističke strogosti i austrijskog bidermajera. U ovom je inspirativnom ambijentu Joseph Haydn stvarao svoje velike skladbe. Dvorana u kojoj su nekoć bile praizvedbe, danas se smatra jednom od najboljih koncertnih dvorana u svijetu, a njezine bogate freske čine ju i jednom od najraskošnijih.
U 19. stoljeću ovdje su se kupale badenske dame. Kasnije je damsko kupalište pretvoreno u muzej. Kad je 2009. godine najpoznatiji gradski umjetnik proslavio svoj 80. rođendan, grad Baden je odlučio preoblikovati ga u muzej Arnulf Rainer Museum. Njemu u čast (ovog i danas živućeg umjetnika) izložena je bogata zbirka slika, grafika, skulptura i fotografija. Najpoznatije su, naravno, njegove legendarne preslike. Od ranih 1950-ih Rainer preslikava vlastita i tuđa djela. U muzeju se mogu vidjeti i djela drugih umjetnika, a najmanje dvaput godišnje mijenja se program izložbe. Iz ove ćete kuće umjetnosti izaći osvježeni i nadahnuti kao nakon kupanja u termama.