Brzo hodanje uz poštivanje pravila dovodi do postizanja velikih brzina, a zahtjeva i vrlo veliku snagu, eksplozivnost, brzinu te izuzetnu izdržljivost, koncentraciju i snagu volje s obzirom na trajanje natjecanja. Brzo hodanje nazivamo još i sportsko ili natjecateljsko hodanje i nedovoljno je poznata atletska disciplina koja ima svoja pravila. Kao atletska disciplina brzo hodanje ima dugu tradiciju. Prvi puta uvršteno je na Olimpijske igre u Londonu 1908. godine, a neprekidno se održava na igrama od 1948. godine. Bez obzira na to što je hodanje svakodnevna prirodna ljudska aktivnost, trčanje je omiljena rekreacija milijuna ljudi, a natjecateljsko sportsko brzo hodanje je vrlo specifična atletska disciplina koja ima svoja stroga pravila. Pravila brzog hodanja su imala određenu evoluciju, a 1995. godine brzo hodanje je dobilo i konačna pravila koja vrijede i danas. Postojeća definicija u okviru BRZO HODANJE - Pravila natjecanja glasi:  "Natjecateljsko brzo hodanje je napredovanje korakom tako da hodač ima kontakt s podlogom tako da se ne događa (ljudskom oku) vidljiv gubitak kontakta. Prednja noga mora biti ispružena (tj. ne savinuta u koljenu) od trenutka prvog kontakta s podlogom do vertikalne pozicije noge." Ako vam se sviđa ovaj sport pokušajte, možda se zarazite njime i počnete hodati rekreativno, ne mareći toliko za pravila koja brzo hodanje ima.