Mali pas za velike stvari

Pas za poželjeti: 9 zanimljivosti o preslatkim jazavčarima

Ove preslatke i inteligentne hodajuće kobasice unijet će pravu pustolovinu u tvoj život

kojirou-sasaki-AE4nDmxQYtI-unsplash.jpg
Foto: Unsplash

Razmišljaš li o tome da nabaviš psa, ozbiljno u obzir uzmi jazavčara. Zaigrani, neustrašivi, mazni, temperamentni - jazavčari su prava kombinacija svih karakteristika. Ako imaju odgovornog čovjeka posvećenog 'force free' treningu, jazavčari (kao i svi psi) mogu biti savršeni pratioci, obiteljski psi, pa čak i terapijski psi.

Image
Smiruju u trenu

Najslađe 'antistres' pasmine koje djeluju smirujuće na ljude

Iako izgledom ne odaju dojam da su sposobni za velike stvari, ova pasmina može biti ponosna na to u kakvim je velikim događajima kroz povijest sudjelovala, ali i kakve je kvalitete krase. Donosimo ti nekoliko zanimljivih i zabavnih činjenica o psu najkraćih nogu i najduljeg tijela.

Jesi li znala da u Njemačkoj postoji muzej posvećen jazavčarima? Znaš li zbog čega imaju tako kratke noge i kakva je njihova veza s Olimpijadom i kloniranjem? To i još brojne druge zanimljivosti o ovim psima otkrit ćeš u nastavku.

Zašto izgleda tako smiješno?

Postoji jako dobar razlog zašto jazavčari imaju tako kratke noge, duge uši i duguljasto tijelo nalik kobasici. Naime, ova je pasmina stvorena s posebnom svrhom da lovi (kako im i ime kaže) jazavce te ostale životinje koje žive po jazbinama.

Jazavčari su savršeno "dizajnirani" da se uvlače u jazbine i iz njih pred lovce tjeraju sve što se po jazbinama skriva. Kratke noge drže ih bliže zemlji, odnosno njihovu njušku koja u ovoj poziciji može bolje pratiti trag. Jazavčare su prije tristotinjak godina stvorili Nijemci, kombinirajući njemačke, francuske i engleske goniče i terijere.

Brojne varijacije na temu

Jazavčar dolazi u 15 različitih boja, tri veličine i s tri vrste krzna. Mogu biti oštrodlaki, mekanog kratkog krzna ili pak imati dugu dlaku kao ova ljepotica na fotografiji. Minijaturni jazavčar teži maksimalno pet kilograma.

Sitni, dinamitni

Usprkos tome što su jako maleni, jazavčari su jako hrabri i neustrašivi psi, što nas nimalo ne čudi s obzirom da su uzgajani kao lovački psi.

Kraljevska veza

Britanska kraljica Viktorija obožavala je jazavčare, zbog čega je ova pasmina postala jako popularna u Velikoj Britaniji. Navodno je znala reći: "Ništa neće dom pretvoriti u dvorac brže i efikasnije od jazavčara".

Prvi klon

Britanci toliko vole jazavčare da je prvi pas kloniran u toj zemlji bio upravo jazavčar. Zvao se Winnie, a njegov vlasnik izvučen je kao pobjednik u nagradnoj igri u kojoj je nagrada bila kloniranje psa, postupak koji stoji 60.000 dolara. Znanstvenici su uzelik stanice Winnieja i stvorili psa koji je nazvan Mini Winnie. Njegov vlasnik kaže da je Mini Winnie identičan Winnieju, dobrog je zdravlja i očekuje se da će dugo živjeti.

Prva olimpijska maskota

Službena maskota Olimpijskih igara u Münchenu 1972. godine bio je jazavčar. To je ujedno bila i prva Olimpijada koja je imala maskotu. Waldi je imao plavu glavu, plave stražnje noge i rep, dok su mu prednje noge ble zelene, a tijelo u prugama različitih boja.

Muzej posvećen jazavčarima

Dvojica njemačkih cvjećara Josef Kueblbeck i Oliver Storz u bavarskom gradu Passau su 2018. otvorili Dackelmuseum, muzej posvećen jazavčarima. U njemu se nalazi oko 5000 eksponata. Mnoge su dobili, a veliki dio i sami prikupili u posljenjih 25 godina. Još jedna sjajna stvar ovog muzeja je ta što je dozvoljen ulaz psima. Na fotografiji su Kueblbeck i Storz sa svojim kućnim ljubimcima. Naravno, jazavčarima.

Prvo pas, a onda hot dog

Hot dog je dobio ime po jazavčaru, jer izgledom podsjeća na njega. U početku se zvao jazavčarska kobasica, no s vremenom je naziv skraćen (kako i priliči hrani koju treba brzinski naručiti, pripremiti i pojesti - fast food) pa se danas zove hot dog. I naravno, nema nikakve veze s mesom koje je u hrenovci.

Srca Picassa i Warhola osvojili su jazavčari

Slavni američki slikar Andy Warhol uvijek je na intervjue vodio svog jazavčara i njemu prepuštao odgovoriti na sva škakljiva pitanja.

U Picassovo srce i dom iznenada je 1957. ušao jazavčar Lump. Lump je prvotno bio pas američkog ratnog fotografa i Picassovog prijatelja Davida Douglasa Duncana, no kada su se njih dvoje sreli - tromjesečno štene i veliki slikar, rodila se ljubav na prvi pogled i pas je ostao živjeti s Picassom. Sudbonosni susret dogodio se u Picassovoj vili na jugu Francuske. No, kada je onemoćao i ostario, ponovno ga je k sebi uzeo fotograf. Po svemu sudeći Picasso se jednako odnosio prema ženama i prema psima. I Lump i slikar umrli su 1973. u razmaku od deset dana. Lump je imao 17 godina, a Picasso 92.