Omiljena među cvjetnim dizajnerima i vrtlaricama, ranunkula (lat. Ranunculus), često nazivana i "perzijski ljutić" ili "proljetna ruža", osvojila je svijet svojim šarmom. S raskošnim, slojevitim laticama nalik papiru i širokom paletom boja, ovi cvjetovi pravi su vizualni užitak u svakom okruženju, od vrtnih gredica do raskošnih vjenčanih buketa. Njihova svestranost, ljepota i bogata povijest čine ih nezaobilaznim dijelom proljetnog krajolika i cvjetnih aranžmana.
Podrijetlo i povijest
Rod Ranunculus pripada porodici žabnjaka (Ranunculaceae) i obuhvaća preko 1500 vrsta. Ime potječe od latinskih riječi "rana" (žaba) i "unculus" (mali), vjerojatno zato što neke divlje vrste rastu u vlažnim područjima, blizu vode. Najpoznatija kultivirana vrsta, Ranunculus asiaticus, potječe iz jugozapadne Azije i istočnog Mediterana. U Europu je stigla u 16. stoljeću, za vrijeme vladavine kraljice Elizabete I., i brzo stekla popularnost. Kroz povijest, ranunkule su utkane u razne priče i legende, od perzijske priče o nesretno zaljubljenom princu pretvorenom u cvijet do priča sjevernoameričkih Indijanaca koji su ih nazivali "kojotovim očima".
Čar ranunkula
Ono što ranunkule čini posebnima su njihove brojne, nježne latice, kojih može biti i do 130 po cvijetu, često otkrivajući tamnije središte. Cvjetovi dolaze u gotovo svim zamislivim bojama – od bijele, žute, narančaste, ružičaste, crvene do ljubičaste, pa čak i dvobojnih varijanti. Njihova tekstura i forma podsjećaju na ruže ili božure, zbog čega su i dobile nadimak "proljetna ruža". Osim estetske privlačnosti, cijenjene su i zbog prilagodljivosti – uspijevaju na punom suncu i u polusjeni – te impresivne trajnosti u vazi, koja često prelazi 10 dana.