Jedna od nuspojava većina kemoterapija jest i potpuno otpadanje kose, obrva i trepavica. Mnogim je ženama ovo posebno teško iskustvo. Kosa je simbol ženstvenosti i zdravlja, ona je naš ukras i ponos - a sada, doslovno preko noći, tu je ćelava glava. Kvalitetne perike koje mogu zamijeniti pravu kosu nisu nimalo jeftine, čak ni uz doznaku HZZO-a. Osim toga, nisu najudobnije za nošenje, osobito za toplijih dana.
Većina onkoloških pacijentica zato više voli kape i turbane. No za dobar turban također treba posegnuti dublje u džep. Osim toga, rijetko se koja žena krene unaprijed pripremati za nuspojave kemoterapije, najčešće je šok radi dijagnoze prevelik. Onda, kada prve vlasi ostanu na jastuku, u paničnoj su potrazi za nekim pokrivalom za glavu, a nisu više u stanju za pohode po dućanima.
Sve je ovo prošla i Antonia Vukelić, zubna tehničarka, majka i supruga, kojoj je u dobi od 41 godine dijagnosticiran invazivan agresivni karcinom dojke.
"Nakon prvih dijagnoza koje su bile relativno blage i jednostavne dolazi još jedan šok, rak je probio limfu, što znači da moram proći AC protokol, odnosno kemoterapiju i radioterapiju. Put je zaista bio trnovit, a najveća tuga me uhvatila nakon prve kemo, kad je lavandin bio krcat moje kose", prisjeća se Antonia.
"Uzela sam mašinicu i sve skinula. Odmah sam otrčala kupiti periku, ali vrlo brzo sam shvatila da ju ne mogu nositi jer sam zbog kortikosteroida, koji su dio agresivne terapije, varirala na težini - i to po 8 kilograma u danu. Perika mi se doslovno urezivala u kožu", priznaje ova Riječanka i dodaje: "Tada sam sebi sašila prvu crvenu kapicu, s cvjetićem. Od tog dana, kamo god bih pošla, svi su me prepoznavali po crvenoj kapici i bili oduševljeni."
Njezina crvena kapica privukla je pažnju i drugih pacijentica s onkološkog odjela, među njima i mladu Ivanu koja je poželjela nositi baš takvu modernu i ženstvenu kapu.
"Ona mi je uporno željela platiti kapice, ali kad sam vidjela da se za nju skuplja humanitarna pomoć, motalo mi se pitanje po glavi: kako nekome tko treba novac za liječenje naplatiti tako nešto? No, dogodila se tragedija, bolest je, nažalost, odigrala svoje, Ivana nas je napustila i nikada nije dočekala svoje kapice. Bila sam bijesna i neopisivo tužna zbog toga što se dogodilo, sto se ugasio jedan tako mladi život. Mislim da je taj nemili događaj bio presudan - u meni se rodila čvrsta želja da poklanjam kape koje izrađujem - i da ih sašijem koliko god budem mogla. Cilj mi je razveseliti što više žena."
U međuvremenu, vrijedna je Antonia sašila i darovala gotovo 400 kapica - i ne misli stati:
"Nakon što se pročulo što radim, žene su mi se počele javljati u sve većem broju. Krenula sam šivati i maskice jer i to im je bilo potrebno. Toliko sam šivala da sam ubrzo ostala bez materijala. Kako su društvene mreže globalno selo, odlučila sam se obratiti kreativcima i pitati imaju li viška tkanine viska za donaciju. Odaziv je bio van svakog očekivanja", oduševljeno se prisjeća Antonia.
Kažu da se dobra djela množe, a to se dogodilo u Antonijinoj priči:
"Uz pomoć udruge Kamensko Creativa i gospođe Tatjane, izradili smo darove za donaciju našoj dječjoj bolnici Kantrida. Nakon toga javilo se još nekoliko žena koje također žele pomoći šivanjem. Sada skupa izrađujemo kirurške kape za ovu bolnicu. Krug se tako proširio.", radosna je Antonia.
Ove krojačice-volonterke svaki svoj slobodni trenutak posvećuju šivanju maskica i kapica, jer potražnja, za njihovim rukotvornima sve je veća.
"Kroz bolest sam naučila - kad moram odmarati, odmaram. Kad mi se šiva šivam. Nije mi cilj da sebe preopteretim. Sad je dobro jer sam još na bolovanju, ali kad krenem raditi, morat ću se nekako posložiti. Meni je dan uvijek prekratak za sve ono što želim", primijetila je ova majka dvije kćeri kojoj je obitelj velika podrška.
Na pitanje koje su joj kapice najdraže - nije joj lako odgovoriti, sve su joj drage jer je u svaku od njih utkala djelić svoga srca:
"Možda najviše volim ove s cvjetovima. Kroz njih pričam svoju priču, ali ne onu ružnu. Pričam jednu lijepu i pozitivnu priču. U kape koje izrađujem unosim dio sebe, a najdraže mi je kad ženama izmamim osmijeh na lice. Neke od njih nisu vise nisu s nama, ali znam da sam im podarila taj trenutak sreće - to je moj cilj, nekoga usrećiti", zaključuje ova nevjerojatna žena koja daje nadu da anđeli postoje- i da su tu, među nama.