Činilo se kao da se bliži kraj pandemije i da ćemo napokon moći disati punim plućima, vratiti se na staro, opustiti se i družiti s bližnjima. Međutim, nakon prirodnih katastrofa, zdravstvenih, financijskih i obiteljskih problema, pojavio se još jedan veći, poprilično neočekivani problem – invazija Rusije na Ukrajinu. Ponovno ulazimo u novi ciklus neizbježnih loših vijesti koje su potresle čak i one mentalno otporne. Vraćaju se misli povezane s prošlim negativnim iskustvima iz Domovinskog rata i pojavljuju nove, povezane s brigom za budućnost nas i naših bližnjih.

Govorimo o osjećajima straha, ljutnje, bespomoćnosti, frustracije i zbunjenosti koji ne poznaju niti dob niti zanimanje zbog čega smo skloniji i postavljanju poznatog pitanja bez odgovora Što ako…?. Od svega, ponajviše, vodimo unutarnje bitke sa svojim mislima koje nam ne dozvoljavaju da na miru spavamo. Nažalost je najveći dio problema što smo predugo izloženi brojnim stresorima i najviše od svega želimo da napokon više sve stane. Međutim, recept za to kako zaustaviti svijet i okrenuti ga u pozitivnom smjeru, nažalost, gotovo da i ne postoji. Ali ono što nam je preostalo je da negdje putem pronađemo načine kako ćemo barem do jedne mjere smanjiti negativni utjecaj stvari koje su van naše kontrole.

U redu je biti tužan, ljut i u strahu

Uglavnom velik dio savjeta u ovakvim katastrofama pada u vodu te je izazovno biti pametan i ok u okolnostima poput ovih. Ali prije svega moramo naglasiti da je uistinu u redu povremeno ne biti ok. U redu je biti tužan, ljut i u strahu u situacijama poput ovih jer je gotovo nerealno za očekivati da ćemo uvijek biti sretni, zadovoljni i hrabri, posebice nakon posljednje dvije godine koje su zadesile cjeli svijet. Ipak, na nama je da se usmjerimo na to što sada možemo napraviti za svoje dobro i dobro naših bližnjih.

Istraživanja nakon terorističkog napada u Americi poznatog pod nazivom 9/11 dokazala su da neprestano konzumiranje stresnog sadržaja značajno može narušiti mentalno zdravlje. Što nas dovodi do toga da prije svega trebate ograničiti vrijeme, količinu i vrstu sadržaja kojoj se izlažete. Definirajte točno brojku koliko puta ćete se dnevno informirati i koliko će taj period trajati (npr. maksimalno dva puta dnevno po maksimalno 10 min). Također, budite precizni oko izvora informacija kao i samog sadržaja. Primjerice, pročitajte tekst s provjerenih portala, ali smanjite izlaganje potresnom audiovizualnom sadržaju. Ovim pristupom ćete i dalje biti upućeni, ali ne i prezasićeni negativnim sadržajima.

Iako nemamo direktan utjecaj na mogućnost prestanka invazije, još uvijek postoji način kako možemo pomoći unesrećenima. Volontiranja i donacije, pa čak i one najmanje mogu biti od velikog značaja pojedincima direktno pogođenim ovom katastrofom. Samim time ćete smanjiti i vlastiti osjećaj bespomoćnosti.

Također, svakodnevno vodite računa o svojoj mentalnoj higijeni tehnikama relaksacije, aktivnostima koje su u skladu s vašim vrijednostima, učenjem, tjelesnom aktivnošću, zdravom prehranom, potrebnom količinom kvalitetnog sna i dijeljenjem misli, osjećaja, potreba i želja s drugima. Tražite podršku kako od svojih bližnjih tako i od stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja. Vodite se empatijom, suosjećajnošću i ljubavi kako je to posebno naglasila kolegica psihologinja iz Mentalnog Treninga, Ana Čerenšek u svom kratkom videu te na taj način povećajte vjerojatnost da smanjite negativan utjecaj na vaše mentalno zdravlje.

Ukoliko ne znate kako sebi ili svojim bližnjima pomoći slobodno nam se obratite na [email protected] ili na web stranici www.mentalnitrening.hr.

The one thing you can’t take away from me is the way I choose to respond to what you do to me – Viktor Frankl

Sandra Župarić je psihologinja i mentalna trenerica, a primarna područja njezinog djelovanja su u okvirima upravljanja emocijama, unaprjeđenja fokusa, održavanja motivacije, komunikacije i promjene životnog stila. Dio svog profesionalnog razvoja usmjerava na primjenu Mentalnog treninga na tehnologiji (biofeedback, neurofeedback i dr.). Svakodnevno nastoji pružiti podršku sportašima, odraslim pojedincima različitih zanimanja kao i studentima, srednjoškolcima i djeci kroz edukacije, te individualni i grupni rad surađujući s različitim organizacijama. Čini dio tima vrhunskih sportaša poput Anđele Mužinić, Dine Sinovčića, Daniela Štefulja, Donne Vekić, Lovre Majera i drugih. Također, kao članica tima Mentalnog treninga sudjelovala je i u brojnim projektima koji su vezani uz promjenu životnog stila opće populacije poput Slowliving, LeeZona, Život na vagi i sl.