Bosiljak je popularan začin koji se koristi u mnogim jelima, no recepti s bosiljkom nerijetko traže za svježi začin. Možda ti je san snova imati gredicu začina na kuhinjskom prozoru, no možeš početi samo s jednim kojeg ćeš posaditi u teglici i tako uvijek imati svježi začin.
Istražili smo kako se brinuti o svježem bosiljku.
Održavanje bosiljka
Prije nego što kreneš u kupovinu sadnica, razmisli o tome gdje ćeš držati ovaj začin. Ako u kuhinji imaš prozor, to je idealna lokacija, no pripazi da nije na direktnoj sunčevoj svjetlosti kako se ne bi osušio. Bosiljak voli toplinu i sunce, ali ne podnosi prevelike vrućine. Najbolje ga je saditi u proljeće, prije visokih temperatura. Ako ga sadiš vani ili u veću teglu s više biljaka, ostavi razmak od 30–40 cm između njih kako bi imale dovoljno prostora za rast.
Kako posaditi bosiljak u tegli?
Možeš birati između sadnje iz sjemenki ili uzgoja iz reznica. Sjemenke posadi plitko – otprilike pet milimetara duboko – u vlažnu zemlju i drži ih na toplom mjestu. Ako već imaš zrelu biljku, odvoji grančicu dugu oko 10 cm koja još nije procvala, stavi je u čašu vode i pričekaj da pusti korijenje – to obično traje oko tjedan dana. Kad se pojave bijeli korijeni, presadi biljku u teglu s dobrom drenažom. Idealna veličina sadnice za presađivanje je kad naraste otprilike osam centimetara.
Čim tvoj bosiljak naraste 15-ak cm, otkini vrh iznad drugog para listova. To će potaknuti grananje i bujniji rast. I kad ubireš za kuhanje – uvijek čupkaj vrhove, ne samo donje listove.
Čim primijetiš pupoljke ili cvjetiće, odmah ih ukloni. Ako bosiljak procvjeta, prestaje rasti i lišće mu postaje gorko.
Kako zalijevati bosiljak?
Bosiljak voli vlagu, ali ne podnosi stalno mokro tlo. Zalijevaj ga kada primijetiš da je zemlja suha na dodir – nemoj zalijevati po listovima, već što bliže stabljici. U ljetnim mjesecima i za vrijeme vrućina možda će mu trebati voda svaki dan, dok u blažim uvjetima možeš zalijevati rjeđe. Ako ga držiš u zatvorenom prostoru, pobrini se da teglica ima dobar odvod viška vode kako korijen ne bi počeo truliti.
Kako se suši bosiljak?
Ako želiš sačuvati višak listova, možeš ih vrlo lako osušiti. Najprije ih uberi kad biljka ima dovoljno lišća, idealno ujutro dok su najaromatičniji. Operi ih, posuši na papiru i složi na prozračnu površinu, daleko od direktnog sunca. Možeš ih sušiti i vezane u male svežnjeve, obješene naopačke. Kada postanu krhki na dodir, usitni ih i pohrani u staklenke. Tako pripremljen suhi bosiljak odličan je za umake, variva, pizze i marinade – okus mu je koncentriraniji, ali i dalje ugodno sladak i aromatičan.
Vrste bosiljka
Bosiljak (Ocimum basilicum) je jednogodišnja biljka koja cvate od lipnja do sredine rujna. Uglavnom uspijeva u umjerenim klimatskim područjima i može narasti do visine od 20 do 60 centimetara. Za pravilan rast potreban mu je topliji okoliš, jer pri temperaturama nižima od 12 °C prestaje rasti i postaje osjetljiviji na napad gljivičnih bolesti. No ne postoji samo jedan bosiljak - kao i druge biljke postoje različite vrste ovog začina. Postoji preko 60 vrsta, a razlikuju se po izgledu, boji, mirisu i okusu. I sve ih možeš uzgojiti kod kuće.
Genovese bosiljak
Genovese bosiljak je najpoznatija i najčešće korištena sorta u europskoj kuhinji, a posebno u Italiji. Njegovi veliki, svijetlozeleni listovi su glatki i blago zaobljeni, a miris mu je intenzivan, slatkast i pomalo papren. Okus mu ima toplu, svježu notu koja podsjeća na klinčić. Najčešće se koristi u pripremi pesta, u kombinaciji s rajčicom i mozzarellom, te u raznim tjesteninama i salatama.
Ljubičasti bosiljak
Ljubičasti bosiljak, poput sorti 'Dark Opal' ili 'Purple Ruffles', ima upečatljive tamnoljubičaste do gotovo crne listove, često s blago nazubljenim rubovima. Njegov miris je blaži od Genovese bosiljka, s blagom slatkoćom i suptilnom začinskom notom. Osim u kulinarstvu, koristi se i kao ukrasna biljka zbog svoje boje. U kuhinji je odličan za aromatiziranje octa, pripremu salata ili kao vizualno zanimljiv dodatak hladnim jelima.
Tajlandski bosiljak
Tajlandski bosiljak ima uske, tamnozelene listove i često ljubičaste stabljike. Njegov miris je vrlo karakterističan – kombinacija anisa, limuna i začina. Okus je intenzivan i lagano slatkasto-ljuti, s notom sladića. Koristi se u mnogim jelima jugoistočne Azije, poput tajlandskih curryja, pho juha i wok jela.
Limetasti bosiljak
Limetasti bosiljak (lime basil) ima sitnije, svijetlozelene listove i vrlo svjež, citrusni miris koji snažno podsjeća na limetu. Okus je lagan, s voćnim i osvježavajućim tonovima. Najbolje se uklapa u lagane salate, riblja jela, koktele i deserte.
Limunski bosiljak
Limunski bosiljak (lemon basil) sliči limetastom, ali s nešto većim i svjetlijim listovima te izraženijim limunastim mirisom. Njegov okus je aromatičan, citrusan i živahan, pa se često koristi u tajlandskoj i indonezijskoj kuhinji, kao i u marinadama za piletinu ili ribu.
Sveti bosiljak
Sveti bosiljak dolazi iz Indije i ima duguljaste, ponekad blago nazubljene listove, često s ljubičastim nijansama. Njegov miris je jak, začinski i nešto zemljaniji, dok mu je okus izrazito aromatičan, gotovo papren. Najčešće se koristi u ajurvedskoj medicini i pripremi biljnih čajeva, a manje u svakodnevnoj kuhinji.
Grčki bosiljak
Grčki bosiljak ima vrlo male, kompaktne listove i oblik grma. Njegov miris i okus su blaži i manje slatkasti od Genovese vrste, ali i dalje aromatični. Često se koristi za posipanje gotovih jela, u salatama i kao dekoracija, osobito u mediteranskoj kuhinji.
Bosiljak ljekovitost
Postoji bezbroj razloga zašto bi ti dobro došao svježi bosiljak u domu. Osim što je odličan dodatak pizzama i tjesteninama, isto tako ima brojne zdravstvene benefite. Bosiljak se u obliku čaja koristi kao prirodno sredstvo za umirenje te za ublažavanje probavnih tegoba. Zbog izraženih antiseptičkih svojstava, često se primjenjuje i kod inhalacija za olakšavanje tegoba dišnih puteva. Stabljike bosiljka sadrže 0,5 do 1,5 % eteričnog ulja, u kojem prevladavaju metilkavikol (oko 55 %), estragol i eugenol. Upravo eugenol zaslužan je za prepoznatljiv miris i aromu ove biljke.
