hr portala šalju našim suradnicima pedijatrima, često čitamo "moja beba budi se često po noći i želi da je nosim", "moja beba ne može zaspati bez da je nosim na rukama, premorena sam" ili "kad je stavim u krevetić ona neutješno plače". Buđenje po noći i potreba da je se tješi nije nikakav poremećaj i većina beba to radi do svoje treće godine kad bi se napokon trebao uspostaviti pravilan ritam spavanja. Obzirom da su roditelji osuđeni na noćna bdijenja uz uplakane bebice, posebno u prvim mjesecima života, donosimo nekoliko savjeta kako umiriti uplakanu bebu.
Kad se bebica probudi tijekom noći, ona treba našu pomoć da ponovno zaspi. Mnoge roditelje česta buđenja bebe noću jako brinu, ali i najnovija istraživanja (Weinraub i kolege) pokazala su da je buđenje po noći potpuno normalna pojava i da se čak 66% šestomjesečnih beba budi barem jednom ili dvaput u tjednu, dok se ostatak (njih 34%) budi još češće, odnosno svaku noć. I bebe od godinu dana još uvijek se u velikom broju bude tijekom noći i plaču čak i nakon što su usvojile određenu rutinu spavanja.
Najbolja stvar koju u tim situacijama možemo učiniti je da svojim bebicama pomognemo da ponovno utonu u san. Dovoljno sna ključno je za bebin razvoj, ali i za roditelje koji će odmorniji biti pažljiviji, strpljiviji i koncentriraniji u obavljanju svojih roditeljskih obaveza.
Nema čvrstih pravila po kojima ćete najefikasnije noću brinuti za svoju bebicu. Ono što vrijedi za jednu bebu ne vrijedi za drugu ili pak ono što će pomoći jednoj, drugu će samo još više rasplakati. Ipak, postoje neka znanja koja je važno usvojiti i neke smjernice koje vam mogu pomoći.
Sve što trebamo znati o noćnim buđenjima kod beba
Zašto bebe plaču tijekom noći? Bebe, pogotovo u prvih nekoliko mjeseci, nisu još uvijek sposobne regulirati svoja emocionalna stanja. Zbog toga se intenzitet noćnog plakanja pojačava u prva tri mjeseca bebina života, a potom bi polagano i postepeno trebao slabiti. Dojenče plače zbog raznih razloga koji uključuju glad, bol ili druge fizičke neugodnosti, a ponekad samo iz želje za fizičkim kontaktom. Primjerice, nošenje bebe 3-4 sata dnevno smanjuje trajanje nemirnog ponašanja ili plakanja kod dojenčadi prosječno za 43% kada su stari šest tjedana (Hunziker i Barr, 1988.).
Plakanje je način na koji nam beba govori da treba našu pomoć i pažnju Nemir i plač su najvažniji načini pomoću kojih beba komunicira svoje potrebe i želje. Konkretni razlog nemira ili plača ne možemo uvijek točno odrediti, ali možemo biti sigurni da na taj glasan način bebe upozoravaju "u nevolji sam, pomozi mi". Plač je zapravo njihov najvažniji mehanizam obrane. Kada je uznemirena, beba ovisi o senzornim informacijama koje dobiva od roditelja - dodiru, umirujućem glasu, gledanju u oči, dojenju... Priroda je sve ove "alate" dizajnirala da budu učinkoviti u smirivanju beba i dala nam ih na raspolaganje. Bebe se uzdaju i oslanjaju na svoje roditelje ili skrbnike da će ih umiriti i riješiti sve ono što ih čini nesretnima ili im stvara neugodu (bol, glad ili neko drugo negativno fizičko ili emotivno stanje koje ne možemo odrediti). Biti prisutan i pristupiti dojenčetu kada se probudi i plače može mu pomoći da ponovno brže zaspi (Mao, Burnham, Goodlin-Jones, Gaylor, & Anders, 2004).
Bebu ne smijemo staviti da plače i sama rješava neugodu zbog koje se probudila Kada bebama pomažemo da se umire na način da odgovorimo na njihove želje i potrebe, pomažemo im razviti emocionalne i psihološke alate kojima će umirivati sami sebe (Davidov & Grusec, 2006; Stifter & Spinrad, 2002). Roditelji ponekad dvoje bi li trebali na svaki bebin plač skočiti i pružati im pažnju i utjehu da ih ne naviknu na tu vrstu ovisnosti, ili drugim riječima da ih naviknu da se sami uspavljuju. No ova metoda ne funkcionira, kažu stručnjaci, i dovodi do toga da bebe postaju još nemirnija i ovisnija djeca. Kad bebu ostavimo da plače, ona je pod sve većim stresom koji je posljedično duže drži budnu. Ovaj pristup ne vodi ih emocionalno i psihološki prema cilju, a cilj je samoreguliranje stresa i reakcija na isti. Kako bi kod djeteta razvili "dobre" ili "zdrave" navike spavanja, roditelji bebu trebaju nježno voditi kroz proces smirivanja. S vremenom će beba izrasti u dijete koje zna i može samo se umiriti ukoliko se tijekom noći probudi.
Trebamo razumijeti zašto su neke bebe nemirnije tijekom noći od drugih Komešanje i potom buđenje potpuno je normalno ponašanje. Kada su u bilo kakvom stresu, bebe upozoravaju da im treba pažnja, a kako bi ponovno osjetile sigurnost. Međutim, važno je razumijeti da je kod svake bebe osjećaj sigurnosti drugačiji, odnosno različite bebe trebaju različitu vrstu pažnje ili postupke od strane roditelja da bi se osjetile sigurnima. Zato što neke bebe ne plaču puno ili napadno, neki ljudi razviju očekivanja da bi sve bebe trebale biti takve. Ali bebe se razlikuju prema tome koliko često i koliko glasno plaču. Te razlike posljedica su mnogih faktora, uključujući temperament, iskustvo i psihološku zrelost. U skladu s time i potreba za vanjskom regulacijom tj. umirivanjem varira kod različitih beba. Beba koja jače plače, vjerojatno je u većem stresu te ju je potrebno umiriti kako bi se u njenom mozgu formirale neuralne veze koje će s vremenom dijete koristiti kako bi umirilo samo sebe (Cassidy, 1994; Stifter & Spinrad, 2002).
Pokušajte prepoznati kada bebino buđenje ukazuje na problem Noćno buđenje je normalan dio spavanja kod dojenčadi i razlikuje se ovisno o nizu faktora: - metodi hranjenja (dojenje ili bočica) - dobi djeteta - pomacima u razvojnom stupnju - individualnoj razini zrelosti
U svijetlu navedenih faktora, svaki roditelj mora individualno procijeniti je li bebino buđenje noću problem. Buđenje nije samo po sebi problem zato jer se događa. Moderna znanost ne slaže se s tvrdnjom da bebino buđenje noću znači da beba ima probleme sa spavanjem. Danas znamo da je potpuno normalno da se dojenče probudi nekoliko puta tijekom noći, a posebno ako ga majka doji. Ako još uzmemo u obzir da su ljudske bebe neurološki nezrele prilikom rođenja, buđenja tijekom noću su prva linija obrane pomoću koje se dojenče bori protiv dugih pauzi u disanju koje mogu biti itekako opasne. Nadalje, privremena ili produžena budnost može pomoći bebi da odgovori na srčano-plućne neritmičnosti (kucanje srca i disanje) tijekom spavanja. Drugim riječima, beba tijekom budnosti uspostavlja ritmičniji srčani ritam (Mosko et al 1997a). Povremene pauze u spavanju dio su djetetova razvoja i potrebne organizmu dojenčeta da uravnoteži neke životne funkcije. Još jedan benefit čestog buđenja je i manji rizik od Sindroma iznenadne dojenačke smrti (McKenna 1995 and Mosko et al 1997a and b). Čak i kada bebe odavno prerastu dob u kojoj su pod rizikom spomenutog sindroma, čak i kad njihovo spavanje i buđenje uspostavi pravilniji ritam, istraživanja pokazuju da se većina beba i dalje budi tijekom noći (Weinraub et al., 2012). No ni kasnije ne možemo govoriti o poremećaju ili problemu spavanja. Oko 1. godine, beba se obično budi 2-3 puta i to je potpuno normalno. Smatra se da je noćno buđenje problem ako se beba budi i plače noću pet ili više puta, a poremećaj traje dulje od 3 mjeseca.
Ukratko, buđenje noću potpuno je normalno ponašanje dojenčadi i beba. Vrlo je važno da im pomognemo u tim trenutcima da se umire i ponovno zaspu, a na taj način ih ujedno učimo kako će jednog dana umiriti sami sebe.
Načini da se umiri uplakana beba
Prva tri mjeseca po rođenju, koja mnogi zovu i "četvrto tromjesečje", bebi trebaju uvjeti slični onima u maternici. Neke bebe prelazak iz maternice u ovaj naš svijet prihvate lagano i brzo, a druge mnogo teže. Kada umirujemo bebu, zapravo pokušavamo kreirati mnoga utješna, poznata iskustva koja su bebe imale u maternici. Za sve bebe te tehnike umirivanja mogu biti itekako uspješne.
Imitirajte pokrete Maternica je prostor u kojem je vaša beba bila stalno u pokretu. Stoga će i vaše dojenče biti zadovoljno ukoliko ćete ga nježno ljuljuškati na sve strane, lagano plesati, njihati bebu nježno s jedne na drugu stranu, voziti u kolicama po neravnom terenu i slično.
Oslonite se na dodir Omogućite bebi dodir kožom. Kada osjete toplu, prirodnu toplinu kroz majčinu kožu, bebe se dokazano brže umire. Dodir kože na kožu omogućuje stabilizaciju tjelesne temperature, otkucaja srca i hormona stresa. Istovremeno stimulira se lučenje oksitocina - takozvanog hormona ljubavi i vezanja. Sve to događa se i kod bebe i kod roditelja.
Stvorite poznatu zvučnu kulisu Bebe se od prvog dana privikavaju na zvukove u domu i mnogi su im poznati te im daju određenu sigurnost. Najpoznatiji im je zvuk mamina i tatina glasa. Bebe će posebno umiriti zvukovi slični onima kakvi su do nje dopirali dok je bila u majčinu trbuhu - zujavi, prigušeni, smireni.
Pomozite dojenčetu da se snosi s gladi Kada dođu na ovaj svijet, novorođene bebe po prvi puta se susretnu i s osjećajem gladi. Zato toliko i plaču kad osjete glad i teško ih je u tim situacijama umiriti. Kada se noću probude, dojenjem ili bočicom, odnosno zadovoljenjem gladi, može im se pomoći da ponovno zaspu. Uz hranu, pazite da osvjetljenje u prostoriji nije prejako i da zvukovi budu smireni i tihi, odnosno da ne stimuliraju previše bebina osjetila.
Sisanje pomaže u smirivanju Ultimativni alat za smirenje i opuštanje je sisanje. Sisanje je jedan od načina samoregulacije emocija kod beba. Osim toga, sisanje pomaže kostima lubanje da se nakon porođaja vrate u svoj normalni položaj, a daje bebicama i osjećaj sigurnosti. U prvim tjednima izbjegavajte novorođenčetu davati dudu varalicu i pustite da siše vlastite prstiće ili vaše bradavice, kako ne bi imali problema s navikavanjem na dojenje tj. dojku.
Držite bebu blizu sebe Kada bebicu privinete uz sebe pomažete joj na više načina: njezino disanje postaje ujednačenije i prati vaše, vaš dodir i toplina daju joj sigurnost i osjećaj da nije sve tako loše. Kao što mnogi roditelji znaju iz iskustva, bebe su uvijek mirnije i ljepše spavaju kada spavaju s roditeljima ili barem vrlo blizu njih. Kada je beba uz mamu, to će povećati broj noćnih obroka i produžiti period dojenja kažu neke studije, jer je majkama jednostavno lakše i praktičnije. S druge strane, ukoliko beba spava s vama u krevetu izlažete je rizicima gušenja i Sindromu iznenadne dojenačke smrti, upozoravaju pedijatri. Kao najbolju opciju savjetuju da bebe spavaju u vlastitom krevetiću, ali vrlo blizu roditeljima, tako da je možete dotaknuti, položiti ruku i pomaziti je, pričati joj tiho da vas čuje. Najbolje je da sami procijenite prednosti i rizike, jer to uvijek najviše ovisi o samoj bebici i njezinim potrebama, o vama, potrebama, navikama spavanja i željama roditelja i bebe tijekom noći i mnogim drugim faktorima.
Dojenje Uz sve druge prednosti koje dojenje ima u razvoju beba, ono je i odličan način da umirite bebu. Ono omogućava dodir kože na kožu, bebi da siše i na taj se način smiri. Dojenje ima niz pozitivnih utjecaja i na majku - umanjuje rizik od razvoja postporođajne depresije, omogućava joj zdraviji, potpuniji i bolji san te lakše buđenje, pokazale su neke studije.
Slušajte bebu i vjerujte svojem instinktu Bebe su odlične u komunikaciji s roditeljima i pokazat će vam na razne načine što ih muči. Roditelji vrlo brzo pohvataju neke obrasce ponašanja koji kod bebe ukazuju na neku specifičnu neugodnost. Kada umirujete bebicu, slijedite njezine upute i potrebe. Ako na tren prestane plakati dok je prislonite na vrat, dajte joj još više kože uz koju će se privinuti. Ako raširi okice dok joj počnete pjevati, pjevajte joj i dalje. Slušajte svoje srce i budite otvoreni za sve opcije. Čak i ako vam nije do hodanja, uzmite bebicu u naručje i šećite. Ako već šećete, probajte plesati. Ako samo ples ne pomaže, dodajte pokoji ššššš...
Postoji samo jedan stručnjak za vašu bebu i njezine potrebe, a to ste - vi. Ponekad ćete bebicu umiriti brzo i lako, ponekad ćete očajno cupkati satima, jer nešto što je bilo učinkovito prije, sada više ne funkcionira. Izlaz iz svake situacije je strpljenje. Znamo da je to lakše reći nego napraviti, ali vaša nježnost i smirenost preduvjeti su za smirenost vaše bebe.
Hoću li ikad više spavati cijelu noć u komadu?
Nakon mnogih prekinutih snova i neprospavanih noći, pitat ćete se "Kada će i da li će ikada doći vrijeme kad ću cijelu noć prespavati bez prekida?". Odgovor je - da, naravno. Doći će vrijeme kad će vaše dijete trebati manje pažne, osloniti se na ono što ste ga naučili i samo sebe uljuljuškati u san znajući da ste tu, da ste blizu i da je najbolje ponovno zaspati. Istraživanja pokazuju da se do 70% beba nakon 1. rođendana noću može samo umiriti i ne traže intervenciju roditelja. Neka to bude i vaša i beba.