Je li i vama ponekad ponestalo odgovora na bujicu pitanja "zašto"?
Onima koji su to već prošli sa svojim mališanima ili pak slušaju sastrane, ovakav set pitanja može biti jako zabavan. Jer roditelji se trude odgovoriti na svako pitanje, ali bujici često nema kraja. Ova manifestacija iskrene dječje radoznalosti ponekad je čarobna, no ponekad zvuči kao inkvizicija.
Istraživanje je pokazalo da osim radoznalosti, djeca postavljanjem "zašto" pitanja traže neku vrstu angažiranosti. Djeca starosti 2 do 5 godina podvrgnuta su istraživanju na Sveučilištu u Michiganu i to na način da ih se promatralo kako reagiraju na odgovore koje dobivaju na svoja pitanja. Rezultati su pokazali da se djeca osjećaju zadovoljnije kada dobiju objašnjenje putem odgovora. To je razumljivo i ništa novo, ali ono što su nadalje istraživači otkrili jest da djeca daljnjim potpitanjima ne pokušavaju samo produžiti razgovor, već doista pokušavaju doći do same biti stvari i traže dublja objašnjenja.
No, svaki roditelj će vam reći da je "bit stvari" nedostižan cilj, jer "zašto" seanse završavaju ciklički, odnosno na način kako je to navedeno u uvodnom odlomku. Doktor Alan Greene smatra da nije stvar u tome da djeca doista žele znati zašto je nešto ovakvo ili onakvo, već traže animiranu pažnju i razmjenu sadržaja na relaciji dijete-roditelj.
Djeca pitanjima i dobivenim odgovorima stvaraju svijest o nečemu, a ponekad i roditelje natjeraju da se i sami zapitaju "zašto je zapravo nepristojno jesti rukama?".