"Neke djevojčice vole super heroje, neke djevojčice vole princeze! Neki dječaci vole super heroje, neki dječaci vole princeze! Zašto onda sve djevojčice moraju kupovati samo ružičaste stvari i princeze, a svi dečki mogu kupovati stvari u različitim stvarima?"
Ozbiljno pitanje postavila je mala Riley koja je poprilično uzrujala tražeći igračku za djevojčice koja nije ružičaste boje i koja očito nije princeza. Pogledajte je ovdje:
Riley možda želi promijeniti svijet. I ona je vjerojatno potpuno u pravu, ali marketinški stručnjaci svjesni su da su, otkako je prva plastična tijara ukrašena šarenim kamenčićima našla svoj dom na glavi neke plavokose (ili smeđokose) klinceze, malene djevojčice opsjednute princezama. A onda se u sve to upleo Disney sa svojim animiranim filmovima prepunih princeza i opsesija je porasla na n-tu potenciju. I čak iako je Riley uznemirena što mora kupiti ružičastu, vijesti nisu loše. Poznata spisateljica i feministica Naomia Wolf je istupila u obranu princeza i onih koji obožavaju princeze u članku objavljenom u New York Timesu (pročitajte ga OVDJE).
Tamo ona piše: -Trebamo li mi, kao feminističke majke, brinuti što su naše živahne, odlučne kćeri opsjednute princezama? Niti ne. Opis posla se promijenio. Današnje princeze nisu dame koje ništa ne rade i samo čekaju da ih spasi neki princ. One ne očekuju da ih netko uzdržava, već se same uhvate posla kao i sve ostale današnje žene. Biti princeza je naporno u današnje vrijeme. Današnje princeze moraju puno toga istovremeno obavljati, baš kao i današnje normalne supruge ili single žene, žene s djecom ili bez njih. Možda je vrijeme neodobravanja takvih princeza danas passé.
U tekstu Naomia nastavlja s: - Što današnje Disneyjeve princeze rade? One su junakinje koje žive vlastite živote i same se brinu za sebe. Anastasia ubija zlog Rasputina i spašava Rusiju. Mulan pomaže pobjediti vojsku divljih Huna – spašavajući i svoju obitelj i svoju zemlju. Belle spašava svog zarobljenog dragog od zle čarolije. U Princezinim dnevnicima lik Anne Hathaway izgradi svoju unutarnju snagu i gracioznost, a ne prolazi samo kroz makeover. Čak i pomalo iritantna Pepeljuga iz animiranog filma iz 50-tih nije toliko loša kad vidimo da joj cipelica pristaje jer je ona toliko prijazna i dobra prema svima oko sebe a ta ista cipelica ne pristaje njenim polusestrama, ne toliko zbog toga što su ružne koliko zbog toga jer su zločeste i neljubazne. Zanimljivo je da neki sve te priče, iako su ispunjene ženskom snagom, isticanjem iz okoline i junaštvom, svejedno smatraju samo pričama o ljepoti i pasivnosti. Ne brinite ako vaša petogodišnja djevojčica inzistira na roza ukrašenoj princezinoj haljini. To ne znači da ona želi postati sponzoruša koja čeka svog princa da sve obavlja za nju – to samo znači, u njenom svijetu, da ona želi preuzeti cijeli svijet.
Možda onda to što si vaša kćer zamišlja da je princeza znači da samo planira osvajanje svijeta ili neke države. A to možda niti nije tako loše...