Sve više tinejdžera i mladih odraslih razvija ovisnost o internetu, kao i o video igricama što može postati ozbiljan problem za uspješan i produktivan život mlade osobe te briga za cijelu obitelj. Svi rado koristimo dobrobiti interneta, od toga da samo pregledavamo društvene mreže, do traženja informacija, povoljne kupovine i gledanja zabavnih sadržaja. No, neki to rade funkcionalno, kad im nešto treba, kad im je dosadno, kad ciljano idu nešto naći ili pogledati, dok drugi nemaju kontrolu nad svojim „boravljenjem“ na internetu. Ovi koji funkcionalno koriste internet, lako će ga i bez odlaganja napustiti kad imaju mogućnost družiti se u realnosti i uživati u kontaktu. No, ima i onih koji su stalno na internetu, čak i kad su u društvu ne mogu prestati provjeravati društvene mreže i različite online sadržaje, a nerijetko preferiraju ostanak kod kuće na internetu u odnosu na izlazak i druženje sa „živim“ ljudima ili jedva čekaju da se vrate svojim uređajima i „životu“ na mrežama.
Ovisnost o internetu može biti ozbiljan izazov za svladavanje. Kao i kod svih problema, prevencija je puno učinkovitija i jednostavnija od rješavanja problema kad se jednom razvije u punom kapacitetu. No, nije lako razlikovati „normalnu“ uporabu interneta od ovisnosti o internetu. Korištenje interneta je integralni dio tinejdžerskog života, kako društvenog, tako i akademskog i važno je da im je dostupan, ali da ne postanu ovisni o njemu.
I što roditelj može učiniti kako bi zaštitio svoje dijete, a omogućio primjereno i funkcionalno korištenje interneta? Postoji nekoliko preventivnih postupaka kojima roditelj može pomoći da tinejdžer ne razvije ovisnost o internetu.
Važno je za početak znati da nisu svi u jednakom riziku za razvoj ovisnosti o internetu. Mladi koji pate od depresije, anksioznosti ili imaju neke druge psihičke probleme ili bolesti su u većem riziku za razvoj ovisnosti o internetu. Naročito su mladi, koji pate od socijalne anksioznosti ili se u društvu vršnjaka osjećaju čudno i otuđeno, skloni okrenuti se internetu u pokušaju da se afirmiraju i osjećaju prihvaćeno. Oni često zamjenjuju realan društveni život s provođenjem vremena uz različite sadržaje na internetu. Dakle, ako imate dijete koje se ne osjeća dobro u svojoj koži, često je depresivno ili tjeskobno te ima problema u stvaranju i održavanju odnosa s vršnjacima važno je da potražite pomoć i radite na tim problemima te istovremeno pazite da se dijete ne okrene internetu za „utjehu“. Prepoznati problem na vrijeme i reagirati, ne čekati da se problem kronificira (pojača i ustali) je važna zadaća roditelja i katkad je neophodna pomoć stručnjaka. Besplatan savjet i podršku psihologa možete dobiti svakim radnim danom od 10 do 22 sata na Telefonu za psihološku pomoć (01 48 28 888) kao i putem Internet savjetovališta Psihološkog centra TESA (psiho.pomoc@tesa.hr ).
Ovo su neka odgojna načela-savjeti koji vam mogu pomoći:
1. POSTAVITE OGRANIČENJE KORIŠTENJA INTERNETA
Jedno od najvažnijih pravila koje možete uvesti u kući je jasno i čvrsto pravilo o maksimalnom vremenu koje vaše dijete smije provoditi uz računalo i na drugim sličnim uređajima. Limitiranje vremena u danu koje dijete može provesti uz ekrane je potrebno kako bi dijete naučilo birati sadržaje koje gleda i igre koje igra te razlikovati ono što mu je bitno od onoga što je samo popunjavanje „praznog“ vremena. Ukoliko ne ograničimo vrijeme za ekrane većina će djece radije ostati uz sadržaje na internetu nego li otići učiti, čitati ili naći neku igru. Za smisliti čime se može baviti i što želi, djetetu treba određena energija i koncentracija. Puno je lakše biti pasivan promatrač ili po inerciji nastavljati sa sadržajima koje nude različite internetske stranice. No, pasivnost se tako ustaljuje kao karakteristika djeteta, obrazac po kojemu provodi vrijeme te se počinje razvijati ovisnost, a smanjuju se kapaciteti djeteta da samo kreira svoju igru i organizira svoje vrijeme.
Djetetu je dobro postaviti i ograničenje u smislu prioriteta i to na način da ocjene moraju biti na određenoj razini (primjerenoj djetetovim mogućnostima) i kućne obveze obavljene kako bi se dijete moglo zabavljati na računalu, mobitelu, tabletu i drugim uređajima.
Također, djetetu je potrebno jasno odrediti koje stranice smije, a koje ne smije posjećivati. Postoje i softverska rješenja koja sprječavaju pristup zabranjenim stranicama. To je iznimno bitno radi zaštite djeteta od neprimjerenih sadržaja na internetu, od pornografskih stranica, preko stranica koje potiču kockanje (prvo besplatno, ali onda uz plaćanje čim napune 18 godina) do pedofilskih predatora koji vrebaju djecu na društvenim mrežama. Stoga je veoma važan i sljedeći savjet:
2. PRATITE KAKO DIJETE KORISTI INTERNET
To naravno ne znači da treba uhoditi dijete ili se igrati policajca, no neki nivo nadzora nad načinom na koji dijete provodi vrijeme na internetu mora postojati. Iako postoje programi koji u tome pomažu, oni nisu savršeni i važno je da roditelj ima „na oku“ što dijete zapravo radi na internetu. Najlakše je kad se kompjuter drži u zajedničkom prostoru, dnevnoj sobi i da ga dijete koristi u vrijeme kada su i odrasli u toj prostoriji. To daje neku dozu kontrole (i samokontrole) nad sadržajima. Za roditelje je vrlo važno da imaju na umu da dijete treba naučiti kako koristiti društvene mreže i što je primjereno društveno ponašanje, a što nije. Ako vodimo dijete sa sobom na neko realno društveno događanje, u posjet rodbini ili na svadbu, sasvim sigurno ćemo zahtijevati da se ponaša na primjeren način, što je i normalno. No, roditelji često zanemare činjenicu da dijete koje sjedi samo u sobi za kompjuterom nije uvijek stvarno samo. Ukoliko je na nekoj društvenoj mreži, ono je u društvenoj okolini, kao i kad je vani s nekim i dužnost je roditelja imati sliku o tome s kim se dijete druži, što se tijekom tih druženja događa, je li to sigurno za dijete ili nije i ponaša li se dijete primjereno ili ne. Djecu je važno naučiti da ne primaju za prijatelje na društvenim mrežama osobe koje ne poznaju, ma kako izgledali na profilnim slikama, da ne dijele svoje osobne podatke te da se ne upuštaju u vrijeđanje i ismijavanje drugih osoba. Dobra je ideja i da roditelju dolaze obavijesti s djetetovih društvenih mreža, što se lako napravi u postavkama svake društvene mreže. Naravno, dijete mora biti upoznato s tim i moraju biti jasno postavljena pravila oko toga što je privatnost djeteta, a što sigurnost i obveza roditeljske brige o djetetu. Razgovor s djetetom u vezi zbivanja na društvenim mrežama je također korisna, kao i razgovor oko djetetovog društvenog života općenito. Važno je znati osjeća li se dijete dobro, ima li prijatelje i kakvi su, je li izloženo nekim pritiscima ili nije, kako se s njima nosi… Održavanje odnosa povjerenja i iskrenog interesa za djetetov život olakšat će taj posao roditeljima.
3. BUDITE PRIMJER SVOM DJETETU
Ukoliko dijete učite jednom, a svojim primjerom pokazujete nešto drugo, budite sigurni da će dijete naučiti po vašem primjeru i raditi kao i vi, a ne onako kako mu vi govorite. Dakle, ukoliko ga učite da umjereno i funkcionalno koristi internet važno je da i vi svojim primjerom pokazujete isto.
4. POTIČITE ZDRAVE NAVIKE I ZDRAV STIL ŽIVOTA
Ograničenja i pravila su značajna za postavljanje jasnih granica i učenje samokontrole kod djece, no ona ne smiju biti jedni način odgoja u bilo koje odgojnom području. Vrlo je važno da postoje i pozitivni načini usmjeravanja djetetovog razvoja. Zato je važno da kao roditelj potičete dijete u zdravim navikama i zajedno s djetetom prakticirate zdrave navike u obitelji. Podržite dijete da se uključi u neki sport i/ili neku interesnu skupinu, da se druži s vršnjacima i sudjeluje u različitim društvenim i kulturnim aktivnostima. Ono što je bitno je da dijete dobiva pozitivno potkrepljenje od strane roditelja za svoje interese i aktivnosti. Roditelj koji s djetetom priča o sportu kojim se dijete bavi, nekom drugom hobiju, o prijateljima s kojima se druži i koji tim temama daje značaj i primjećuje napredak i uspjehe svog djeteta sigurno će utjecati da dijete bude ustrajnije u tome što radi i da tome i samo daje više značaja. Da bi dijete imalo vremena da prevlada neke početne teškoće dobro je dogovoriti s djetetom da aktivnost koju upiše pohađa neko određeno vrijeme, da ne može prekidati kad god želi. Za mlađu djecu može taj rok biti kraći, no od djece školskog uzrasta je u redu tražiti da promisle što žele i da budu odgovorni da u skladu s tom željom i ostanu na toj aktivnosti kroz cijelu školsku godinu.
Ono što je korisno za razvoj zdravih stilova života je uvođenje zdravih navika na nivou obitelji i zajedničko sudjelovanje u zdravim aktivnostima. Znači, dijete će teže razviti ovisnost o internetu ako je naviklo da s obitelji ide na izlete, da zajedno izrađuju nešto, da igraju društvene igre i da se zajedno druže. Kad je s roditeljima, dobiva pažnju i druži se s njima, dijete se osjeća dobro i smanjuje se šansa da razvije ovisnost o internetu. Istovremeno takve aktivnosti olakšavaju održavanje kvalitetnog odnosa i povjerenja među djecom i roditeljima pa su takvi roditelji više u tijeku sa zbivanjima u djetetovom životu.
5. NAUČITE KADA JE POTREBNO TRAŽITI STRUČNU POMOĆ
Nekad je teško razlikovati normalnu upotrebu interneta od trenutka kada je potrebno tražiti stručnu pomoć. Ovo su neki znakovi koji ukazuju da je dijete u problemu:
- Opadanje ocjena u školi
- Smanjivanje interesa i društvenih aktivnosti
- Tajnovitost
- Veća odstupanja u navikama spavanja (noći provodi na internetu, danju spava).
Ovi znakovi ne moraju biti znakovi ovisnosti jer se nekad događaju i kao uobičajen dio adolescentskog perioda. No to jesu znakovi na koje treba obratiti pozornost i zbog kojih treba više pratiti što je s djetetom i je li dijete u problemu ili ne. Roditelj treba pratiti ima li nekih značajnih promjena u upotrebi interneta te općenito promjena u psihičkom stanju djeteta. Ukoliko primijetite znakove upozorenja, ranije dovođenje djeteta stručnjaku može ubrzati rješavanje problema. Naravno, kao roditelj trebate biti spremni i sami mijenjati obrasce u one koji će djetetu biti korisniji.
Tanja Dejanović Šagadin, prof.
psiholog i psihoterapeut
Psihološki centar TESA
Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: tesa.centar@gmail.com
