.
Iako ni jedno od provedenih istraživanja ne može garantirati nečiji karakter, jer ljude prije svega oblikuje odgoj, zanimljivo je promatrati kako se neki obrasci ponašanja ponavljaju. Ne događa se rijetko da su djeca istih roditelja, odgajana u istoj obitelji, sasvim drugačija, a osim što redoslijed rođenja itekako utječe na karakter, može utjecati i na uspjeh u budućim poslovima te partnerske i prijateljske odnose.
Prvorođena djeca
Dolaskom prvorođenca žena postaje majka, muškarac otac, bake postaju bake, a djedovi postaju djedovi. Uloge se stvaraju i obitelj se po prvi put ima priliku upoznati s novim načinom života. Velike količine pažnje daju se novom članu, a u njega se polažu i velike nade. Prvorođena su djeca, stoga, sklonija preuzimati vodstvo u društvu te pružati oslonac mlađim članovima obitelji, kao i roditeljima.
Prvorođenci su uglavnom odgovorniji od mlađe braće i sestara, imaju stalnu potrebu da zadovolje roditelje te ispoštuju njihov autoritet. Ponekad znaju i pretjerati u konstantnoj želji da zadovolje sve oko sebe pa vlastite probleme i brige stavljaju sa strane.
Ne vole pokazivati svoje slabosti i o problemima radije ne govore kako bi odali dojam da sve imaju pod kontrolom. Prilikom stvaranja značajnijih prijateljstava, prvorođena će djeca težiti tome da se zbliže s djecom koja imaju stariju braću i sestre. Budući da su naučeni dominirati, odgovarat će im društvo koje je pomalo ovisno o njima. Jednako će tako, u odrasloj dobi, izabirati životne partnere.
Srednja djeca
Srednja djeca imaju nimalo zavidan položaj u obitelji. Nakon što je prvorođenima poklonjena maksimalna pažnja, jednaka će se pažnja davati i najmlađem članu obitelji, dok će srednje dijete često biti prisiljeno boriti se za svoj položaj. Iako je riječ o osobnom stavu roditelja, srednja su djeca ponekad zaista najmanje u centru pažnje pa zbog toga čestu imaju problem sa samopouzdanjem i sramežljivija su.
Rijetko govore o svojim problemima jer smatraju kako neće dobiti potrebnu pažnju pa bliže odnose ostvaruju s prijateljima nego s članovima obitelji. Srednja su djeca rijetko razmažena jer se nalaze u pomalo nepovlaštenom položaju, ali ponekad su nesamostalna budući da im stariji brat ili sestra te roditelji uvijek mogu uskočiti u pomoć.
Srednja djeca obično rješavaju nesuglasice između najstarijeg i najmlađeg djeteta, ali ako osjete da dobivaju premalo pažnje, ponekad tu pažnju traže na neprikladan način.
U odnosima se relativno dobro slažu sa svima jer su navikli biti u sredini pa im jednako odgovara i dominantan prijatelj i partner te pomalo ovisan prijatelj i partner.
Najmlađa djeca
Najmlađa djeca gotovo uvijek imaju titulu mezimaca obitelji. Dopušteno im je nešto više nego ostaloj djeci, a budući da su roditelji već iskusni, manje paničare i opušteniji su u odgoju poslijednjeg djeteta. Ova su djeca jako otvorena i vole riskirati, često bez osjećaja za eventualne posljedice.
Naviknuti da uvijek imaju nekoga starijega i odgovornijega pored sebe, najmlađa se djeca često prepuštaju situaciji, ne preuzimajući odgovornost. Zbog toga ponekad imaju problema sa samostalnošću i donošenjem odluka.
Jako su društveni i obožavaju pažnju, a skloni su i odabiru nesvakidašnjih zanimanja i hobija te se lakše prepuštaju zabavi i užitku od prvorođenaca koji imaju osjećaj da o njima ovise mlađi članovi. Ne zamara ih mišljenje drugih, a u odnosima, bilo ljubavnim ili prijateljskim, ponekad znaju biti zahtjevni ukoliko nemaju onoliko pažnje na koju su navikli.
Jedinci
O jedincima vladaju kojekakve teorije, a jedna od poznatijih je da su razmaženiji i osamljeniji od druge djece. I dok je razmaženost isključivo stvar odgoja, jedinci zaista jesu osamljeniji od ostale djece. Ovisno o tome koliko se često druže s drugima, mogu biti jako društveni, ali i samotnjaci. Ono što ih karakterizira jest da svoju samoću vole i u njoj se osjećaju jednako ugodno kao i kad su u društvu.
Budući da nemaju braću i sestre koji ih izazivaju te oduzimaju roditeljsku naklonost, odrasli jedinci teško se snalaze u kriznim situacijima, ponekad se ne znaju postaviti i pokazati zube te se izboriti za svoja prava.
Često ih se kritizira da su preosjetljivi, ali oni zaista nešto snažnije doživljavaju ljude i emocije oko sebe. Lako ih se povrijedi, teško podnose kritiku na svoj račun i važno im je da su uvijek u centru pažnje.
Djeca jedinci, a kasnije i odrasli ljudi, vjeruju kako su njihovi načini rješavanja problema, te razmišljanja jedina točna. Budući da su se kao mali puno igrali sami i razvijali vlastite igre, druga pravila igre su im nepoznata i samim time, svoj način smatraju najispravnijim. Zbog toga im je ponekad teško raditi u skupinama i njihove sposobnosti bolje se primjećuju u individualnom radu i projektima.
Prepuni su ideja, mašta im je nešto snažnija od djece koja su odrastala uz braću i sestre, a posebnu pozornost obraćaju na detalje. Budući da većinu vremena provode s odraslima, ranije sazrijevaju i ranije se počinju interesirati za odrasle teme te preuzimaju odgovornost. Jedinci se teško slažu s drugim jedincima jer su kao karakteri jako dominantni pa će im više odgovarati srednje ili najmlađe dijete kao prijatelj i partner.