Najčešće gledani crtići su Dora istražuje, Tom i Jerry, Ben 10, Bob graditelj, Fifi, Auti i Transformersi. Roditelji su bili upitani u kojoj mjeri mediji utječu na djetetov razvoj. Većina njih smatra da dosta utječu, ali gotovo podjednak broj njih smatra da malo ili nimalo ne utječu. Ovakvi podaci su zabrinjavajući. Zašto?
Socijalni psiholog Albert Bandura je 1967. godine proveo istraživanje u kojima su predškolska djeca (bez ikakvih poteškoća u ponašanju) bila izložena jednokratnom gledanju potpuno nepoznate žene kako na različite načine tuče tzv. Bobo – lutku. Nakon što su to odgledala, djeca su bila ostavljena u istoj prostoriji s istim rekvizitima i prema Bobo-lutki su se ponašali identično – tukli su je rukama i nogama, udarali čekićem po glavi, bacali i sl. Rezultati su ukazali na nevjerojatnumoć učenja po modelu, odnosno da će djeca biti agresivna kao i model u sličnoj situaciji. Istraživanje je ponovljeno nakon nekoliko godina i dobili su iste rezultate.
A sad razmislimo – ako na dijete u ovoj mjeri utječe nepoznati model, koliko snažno utječu roditelji, braća i šira obitelj, vršnjaci, odgajatelji ako se ponašaju agresivno, odnosno crtani likovi koje svakodnevno doživljavaju svojim uzorima i modelima pravilnog ponašanja?!
Nadalje, gledanje sadržaja u kojem dominira agresivno ponašanje, osiromašuje djetetov osjećaj zajedništva, djeca počinju manje vjerovati nepoznatima, imaju više strahova, a u odrasloj dobi vjerojatnije će biti depresivniji, anksiozniji i skloniji posttraumatskom stresnom poremećaju.
Osim toga, djeca predškolske dobi nisu sposobna razlikovati stvarno od izmišljenog,zbog čega se javljaju strahovi, noćne more, anksioznost prije spavanja i slične poteškoće.
Naposljetku, dovodi se u pitanje moralni odgoj. Ako su djeca izložena učestalom gledanju nasilja gdje i dobar lik rješava probleme nasilno, koju poruku djeca primaju?
Unatoč svemu, određeni televizijski sadržaji imaju pozitivne utjecaje: obogaćuju spoznaju i potiču usvajanje novih pojmova, djeca kroz televiziju mogu potvrđivati svoja iskustva, proširivati rječnik, poticati razvoj solidarnosti i prijateljstva, doprinositi buđenju interesa i poticati na učenje i razvoj mašte.
U radu s djecom često ih pitam: "Kako znaš da je ovaj lik dobar, a ovaj zločest?" ili: "Kako ti znaš da si dobar, a kako da si zločest?". I znate što, velika većina djece ne zna odgovor na ova pitanja. Neka djeca su odgovorila da je neki lik zločest jer se tuče, ali na pitanje: "Što se dogodilo da se počeo tući?", nemaju odgovor. Zločest lik je jednostavno zločest i gotovo nikako ne može biti dobar. No, je li to doista tako u životu? Naravno da nije. Ponekad pogriješimo i može se zbog toga reći da smo bili "zločesti", ali s druge strane, svaka osoba učini nešto čime ju možemo obilježiti kao dobru. Crno-bijeli svijet ne postoji. Većina djece predškolske dobi doživljava svijet kao crno-bijeli i tu je primarna uloga roditelja da mu postupno ukazuje da to nije tako.
Što vi možete učiniti da smanjite utjecaj medija?
- Birajte sadržaje koje će dijete gledati (ukoliko je to moguće, u potpunosti izbjegavajte crtiće poput Auta, Ben 10, Transformersa i filmove u kojima dominira nasilje)
- Razgovarajte s djetetom o odgledanom sadržaju (ukazujte mu na razliku između stvarnog i izmišljenog jer ono to samo ne može razlikovati)
- Kroz igru pomozite djetetu da proradi sadržaj koji je odgledao (na taj način će se nakupljene emocije zbog gledanja napetog i nasilnog sadržaja smanjiti)
- Nikako nemojte dati djetetu da crtiće gleda rano ujutro i sat vremena prije spavanja
- Razvijajte kritički stav koji će djetetu omogućiti da ne prihvaća određenu poruku iz medija bez razmišljanja, već da svjesno razmisli jesu li taj sadržaj i poruka dobri
Piše: Tatjana Gjurković, dipl.psih. i psihoterapeut
Više o utjecaju medija na djecu potražite na stranicama Centra Proventus.