Uhodana rutina koju djeca stječu u najranijoj dobi pomaže im u stjecanju navika koje će im se trajno usaditi i biti od pomoći u kasnijem životu. Većina roditelja je upoznata s pregovorima prije odlaska na spavanje i činjenicom da se djeci ponekad jednostavno ne da pratiti pravila koja im nameću odrasli.
Djeca koja nemaju izgrađenu rutinu odlaska na spavanje, prolaze kroz neizvjesnost uključujući i roditelje gotovo svake večeri. Tako dijete nije sigurno što ga očekuje, a ni roditelji nisu lišeni briga, pa se ponekad minute prije odlaska u krevet pretvaraju u pravo bojište nadmudrivanja između roditelja i djeteta.
Sudeći po najnovijim studijama, djeci je potrebno postaviti jasno definirane granice odlaska na spavanje jer tako i djeca koliko se god možda u početku i bunila, jasno znaju što očekivati, a i s vremenom se organizam privikne i najbolje funkcionira u rutinskom stanju. No, također, nisu zanemarivi ni rezultati istraživanja koji pokazuju da djeca koja imaju uhodanu rutinu spavanja postižu i bolje rezultate u školi.
Uhodana rutina spavanja lijepo zvuči, posebice za roditelje kad je uspiju sprovesti u djelo, no dakako, to je lakše reći nego učiniti. Pokušajte s nekoliko savjeta izgraditi rutinu spavanja.
Primjerice, ako dijete ide na spavanje oko 21.00 sat, to bi trebalo značiti da su zubi oprani, pidžama je obučena i priča ispričana sve do 21.00 sat. Za roditelje je bolje da granicu definiraju, primjerice, trenutkom kada se gasi svjetlo u sobi, a ne trenutkom kada se moraju početi spremati za krevet. S vremenom djeca će steći naviku i pojam o vremenu i sami shvatiti koliko im je dovoljno da obave potrebne radnje. Ako roditelji budu konzistentni i sami se držali postavljenih pravila djeca će ih shvatiti ozbiljno i biti na vrijeme.
Na roditeljima je da pripreme djecu za aktivnosti koje slijede. Primjerice, još za vrijeme večere potrebno je s djecom razgovarati da uskoro slijedi odlazak u krevet ili barem da se počnu pripremati na aktivnosti koje slijede, a sve vode prema odlasku na spavanje. Većina djece prije spavanja gleda televiziju, poneke smiruje i uspavljuje, dok ponekad djeca nakon gledanja televizije ne mogu zaspati. Ovisno o djetetu i njegovim reakcijama roditelji će najbolje sami procijeniti u koju skupinu spada njihovo dijete i da li je poželjno da gleda televiziju prije spavanja.
Čitanje prije spavanja prekrasna je navika i vrijeme zbližavanja djeteta i roditelja. Čitanje slikovnica nepresušan je izvor tema za razgovor gdje dijete možete naučiti i saznati mnoštvo novih stvari, no kako djeca znaju iskorištavati situaciju, ne dajte se navući na predugačke razgovore o temi, jer djeca svakako znaju postavljati pitanja u nedogled i odugovlačiti odlazak na spavanje.
U procesu navikavanja na odlazak na spavanje svaki dan u isto vrijeme, djeca će vjerojatno naići na razne izgovore i prepreke. Roditelji moraju odoljeti dječjim zahtjevima poput molbe za pričanjem još jedne dodatne priče i poticati ih na lijeganje i ušuškavanje u krevet dok ne zaspu. Ako im odlazak na spavanje teško pada, informirajte ih kako lakše zaspati, poput pozitivnih misli, dubokog disanja, maštanja i slično. Ako se djeca boje mraka, pokušajte im objasniti da se nemaju čega bojati, no ostanite s njima u sobi dok ne zaspe, jer obrnuto bi moglo izazvati kontra efekt i odlazak na spavanje još dodatno odgoditi.