Isto tako, često miješamo samokontrolu s disciplinom, pa djecu učimo da se nauče čekati, odnosno pokušavamo ih disciplinirati tako da od njih zahtijevamo da budu strpljivi i sputavaju trenutnu potrebu, a za neku buduću nagradu. U praksi to najčešće izgleda ovako: djetetu kažemo da se odrekne slatkiša i pojede ručak, jer će kasnije za nagradu dobiti dva slatkiša.
Sandra Aamodt i Sam Wang cijelu su karijeru posvetile neuroznanosti, odnosno proučavanju dječjeg mozga, njihovih obrazaca ponašanja i razmišljanja, a posebno su se pozabavile samokontrolom. One navode da se samokontrola ne uči strogim discipliniranjem, prisiljavanjem djece da mirno sjede za stolom, da se odreknu neke nagrade i nauče biti strpljivi.
"Samokontrola u djetinjstvu je dvostruko važnija od inteligencije", kažu Aamodt i Wang. Naime, mnogo je važnije kako će dječji mozak izvršiti naučeno i upotrijebiti u stvarnom životu, od samog kvocijenta inteligencije. Samokontrola je jedna od vještina koja nam pomaže da se služimo naučenim znanjem i iskustvima. Vrlo je važna zato što na temelju unutarnjeg govora oblikujemo svoje ponašanje i razmišljanja, odnosno naučene informacije.
Kako roditelji mogu poticati učenje samokontrole kod djece?
Važno je nadograđivati ono što djeca već rade kako bi sama sebe kontrolirala, a ne nametati strogu disciplinu
Čak i bebe odmah po rođenju imaju način na koji reguliraju same sebe kada ih okolina previše stimulira. Pogledajte okice beba kada im je svijetlo prejako ili kako će se okrenuti suprotno od izvora preglasnog zvuka. Kada djeca porastu, trebamo promatrati stvari i situacije koje ih smiruju i koje im pomažu da izgrade vlastitu strategiju samokontrole. Odrasli su tu da pruže neke smjernice, ali poanta je da djetetu pomognemo da razvije vlastitu strategiju samokontrole počevši od predškolske, pa sve do kraja školske dobi. Primjerice, djetetu možemo dati prostora da samo organizira svoje vrijeme sugestijom da se zadaća mora napisati, pa neka samo vidi hoće li prvo riješiti obaveze, pa se nakon toga bezbrižno igrati (odgođena nagrada) ili će se prvo igrati, morati prekinuti igru i obaviti zadatke.
Važno je djeci omogućiti da iskuse aktivnu igru, a ne ih tjerati da sjede mirno
Kao što smo već spomenuli, često mislimo da djecu učimo samokontroli kada ih natjeramo da budu mirna, da sjede ili stoje na mjestu, no sve veći broj dokaza ide u prilog teoriji da djeca najbolje uče samokontrolu kroz aktivnu igru (npr. crna kraljica, pretvori se u..., lopovi i policajci, care, care, gospodare, skrivača i sl.). Djeca su tada fokusirana na vlastitu spretnost i procjenu situacije te moraju pronalaziti finu ravnotežu između impulzivnosti i samokontrole. osim toga, fizička aktivnost vezana je i za bolji akademski uspjeh.
Važno je djeci omogućiti slobodnu igru, a ne ih samokontroli učiti samo kroz školski uspjeh
Igra pretvaranja na prvi pogled se čini beskorisnom, ali je iznimno važna u odrastanju djece i pomaže im u učenju. Kod predškolaca već možemo vidjeti koliko su predani, fokusirani i koncentrirani kada se pretvaraju da su ratnici, liječnici ili vatrogasci. Kod osnovnoškolaca također možemo vidjeti koliko brže i lakše uče kada se oko nekog gradiva organizira kviz ili igra.
Važno je poticati dječje interese, a ne ih umanjivati
Bez obzira kakav interes dijete imalo, vrlo je važno ohrabrivati ga da poboljšava i usavršava svoj mini projekt, zanimaciju ili vještinu. Bilo da voli crtati, popravljati, sastavljati, graditi ili kuhati, djetetu treba pomoći da ispituje vlastite granice i samo nauči koliko može. Poanta samokontrole je da dijete pronađe unutrašnji balans između želim-trebam, mogu-ne mogu, ovo je dobro za mene-ovo je loše za mene, odmah-kasnije, odnosno da se nauči samousmjeravati. Važno je da dijete spozna svoj unutarnji govor pomoću kojeg će usmjeravati vlastito ponašanje.
Važno je djeci pomoći da definiraju i ostvare cilj, a ne im taj cilj nametati
Samokontrola je produžetak sposobnosti da se nešto samostalno odluči i izvrši. Kada pomognemo djetetu da definira svoje ciljeve i dajemo mu dovoljno prostora da ih ostvari, ono će putem naučiti kako upravljati samim sobom, svojim vremenom, sposobnostima, vještinama, umjesto da se oslanja na vanjske smjernice.