Suprotno mišljenju nekih, emocionalna reakcija kod djece nije ništa slabija no što je to kod odraslih. Gledajući mališana često ne znamo kako mu pomoći.
Osjećaj bespomoćnosti još je veći i zato što i sami tugujemo. Teško je pričati o umrloj osobi s djetetom, jer ni sami ne možemo izdržati bol i intenzitet osjećaja. Ponekad prevlada mišljenje da je bolje da dijete ne priča o osobi koju smo izgubili, jer će je tako brže zaboraviti i potisnuti negativne osjećaje.
Djeci može biti teško razgovarati o tuzi koju osjećaju, pa njihovo ponašanje postaje njihov alat komuniciranja. Zapravo, problemi u ponašanju najčešći su rezultat tugovanja. Stoga se događa situacija u kojoj djeca u vrijeme kada trebaju najviše ljubavi, pažnje i prihvaćanja, zbog svog ponašanja nailaze na osudu, odbijanje i kritiku.
Kako im možemo pomoći u tugovanju? Donosimo nekoliko osnovnih sugestija.
Slušajte ih
Važno je shvatiti da se život djece smrću bliske osobe dramatično promijenio. Ne postoji nikakva priprema za toliko snažan osjećaj gubitka, tuge, bespomoćnosti, nesigurnosti, praznine i boli.
Stoga treba djeci dozvoliti da pričaju o osobi koja više nije s vama. Pričanje o umrloj osobi ponekad pomaže djeci da ju drže blizu sebe, makar i samo u srcu i mislima.
Neka djeca teško će započeti sama razgovor i nisu spremna pričati o gubitku voljene osobe. Pomoći možete na način da sami započenete pričati priču o svom odnosu, dogodovštinama i osjećajima prema umrloj osobi. To može biti i nalik igri tijekom koje svatko ispriča neku posebnu uspomenu. Ukoliko ne možete dijete potaknuti da priča, motivirajte ga da svoju uspomenu nacrta ili napiše. Crtanje i pisanje su izvrstan alat za iskazivanje emocija tijekom tako teških i traumatičnih razdoblja.
Odgovarajte im na pitanja
Smrt je vrlo kompleksna i teška tema za osobe svih dobi. Za djecu je pojam smrti osobito teško shvatiti u ovo suvremeno doba televizije, kada dijete vidi kako njegov omiljeni TV junak umire, a onda se ponovno pojavljuje u sljedećoj epizodi kao da se ništa nije dogodilo.
Kada odgovarate na pitanja djeteta, jezik prilagodite njegovoj dobi. Izbjegavajte zastrašujuće izraze koji bi ga mogli uplašiti ili zbunjujuće i teške termine. Primjerice, ako djetetu kažete da je smrt događaj kada zaspimo i ne možemo se više probuditi, mališan će se bojati zaspati. Isto tako, ako mu kažete da je Bog uzeo baku ili tatu, dijete će Boga vidjeti kao okrutno biće koje ga kažnjava oduzimanjem osobe koju voli.
Komunikacija je vrlo važna kako bi djetetu mogli objasniti što se zapravo dogodilo, odnosno kako bi kod djeteta smanjili osjećaj brige, straha, pa čak i ljutnje.
Pričajte im o budućnosti, ali ne nudite obećanja
Djeca moraju znati da će se i dalje netko o njima brinuti i provoditi vrijeme s njima, kada izgube blisku osobu. Odrasli imaju veliku želju djeci na sve moguće načine pokazati i uvjeriti ih da će sve biti u redu, pa se može dogoditi da kod mališana stvore neka nerealna očekovanja od budućnosti.
Stoga nije pametno davati neka konkretna obećanja da će se dogoditi "ovo ili ono", jer to znači moguća dodatna razočaranja za dijete u budućnosti.
Uvjerite ih da nisu oni krivi za smrt
Malena djeca često znaju sebe kriviti kada se nešto loše dogodi. Zato ih treba razuvjeriti u mišljenje da je smrt drage osobe njihova krivnja.
Zajedničko uređivanje uspomena
Ova aktivnost otvara mogućnost da dijete podijeli s odraslom osobom sjećanje na trenutke provedene sa preminulom osobom. Osim toga, dijete izrađuje predmet koji ih podsjeća na voljenu osobu i kojem se mogu vratiti svaki put kada osjete osamljenost i čežnju.
(JK)