To se posebno odnosi na prehranu, no ponekad se nesvjesno događaju greške koje mogu djecu naučiti lošim prehrambenim navikama. Tako se događa da djeca po nekoliko dana ne pojedu ni jednu voćku, da izbjegavaju svo povrće koje nije krumpir ili mrkvica, ali svakodnevno konzumiraju slatkiše, sokove i grickalice.
Roditelji svakodnevno vode "borbu" oko obroka sa svojim mališanima i često ne znaju kako se postaviti i privoliti dijete da jede zdravo. Koje su to najčešće greške koje kao roditelji radimo, a koje mogu imati dugotrajne posljedice na navike hranjenja kod naše djece?
1. Greška s užinama i mini-obrocima
Iako se nutricionisti slažu da bi i djeca i odrasli trebali tijekom dana imati više manjih obroka, trebalo bi pripaziti da užine između doručka, ručka i večere budu dobro promišljene. Komadić pizze, puding, smokići, slanac i drugi obroci "s nogu" su nezdrava rješenja. Mini obroci ne bi se smjeli sastojati od (pre)slanih, (pre)masnih ili (pre)slatkih desertića i fast-fooda, bez obzira što se ne radi o cjelovitom obroku za stolom. Dijete dobiva više kalorija između obroka no što zaista treba. Uz to, dijete se nesvjesno uči da je u redu između obroka jesti slatkiše, kruh i fast-food, koji su okusom puno "jači" od, primjerice, voća i povrća. Kada dijete upozna i shvati razliku u okusu između pizze i jogurta ili između peciva i jabuke, uvijek će odabrati ovo prvo.
Kako popraviti grešku?
Pokušajte razmišljati izvan standardnih obroka. Cilj je djetetu ponuditi raznovrsnost i širi izbor mini obroka. Pokušajte rotirati voće (jabuka, banana, kruška, mandarine i sl.), salate od povrća, sir, jogurtiće, suho voće, oraščiće i sjemenke, integralni kruh, žitarice (npr. kuhani kukuruz).
2. Greška kod kuhanja
Osoba koja je u kućanstvu zadužena za kuhanje ne bi smjela podlegnuti napasti da kuha ili daje obroke koji se svima sviđaju. Na taj način zapada u zamku kuhanja jednih te istih jela koja su obično prave poslastice, a svi znamo da su poslastice obično nezdrave. Među obiteljskim favoritima obično su obroci tipa: pohano ili mljeveno meso, lazanje, palačinke, pizza, pommes frites i krumpir napravljen u svim varijacijama, umaci na bazi vrhnja, špageti i druga tjestenina i slično.
Mališani se brzo "navuku" na hranu tako snažnog okusa i kad ih pitate što žele jesti, odgovori će se kretati od pommes fritesa do hamburgera. Isto tako, nikako nije dobro kuhati jedan obrok za odrasle u obitelji - npr. varivo, a djeci kuhati posebno zato što ona ne vole variva. Kaže se da ljubav ide kroz želudac, ali samo zato što ga volite, nemojte dozvoliti djetetu da odlučuje što će proći kroz njegov želudac. Hrana nije jednako ljubav, niti je hrana=utjeha, niti je hrana=nagrada, niti je hrana=krivnja i kazna.
Kako popraviti grešku?
Naučite svog mališana koja hrana je zdrava. Možda neće odmah shvatiti vezu između onog što jedemo i kako se zdravstveno osjećamo, ali će mu u sjećanju ostati koncept po kojem je zdravlje=zdrava hrana. Povremeno svakako skuhajte djetetu jelo koje obožava, ali ručkove i/ili večere pokušajte učiniti raznolikima, s raznim zdravim namirnicama, s puno boja i različitih okusa.
Pokušajte ne koristiti hranu i jedenje kao alat za discipliniranje. Mogli biste naviknuti dijete da će slatkiš dobiti samo ako pojede ručak, čime ćete ga samo naučiti da je zdrava hrana nužno zlo koje treba brzo i nevoljko progutati kako bi se došlo do slatkiša. Jednog dana, kada više svog mališana nećete moći kontrolirati, shvatit će da se zdravi obrok itekako može preskočiti kako bi se došlo do željenog slatkiša za kojim žudi i u kojem će možda tražiti ugodu i nagradu, s mogućim negativnim posljedicama (npr. pretilost). Dijete treba naučiti da hrana zadovoljava glad i osigurava nam zdravlje, a nije alat za zadovoljenje nekih emocija, nije kazna ni nagrada.
3. Greška vezana za osjećaj gladi ili sitosti
Čini se kako postoji velika razlika u količini hrane koju naše dijete treba i količine koju mi želimo da ono pojede. Većina mama dozvoljava djetetu da samo odlučuje kada će početi i prestati jesti, ali samo kada je ono skroz maleno. Jednogodišnjaci će fino papati, a kad počnu okretati glavu od žličice, većina mama kaže "valjda mu je dovoljno" i ne trpa hranu silom u ustašca bebe.
Kada dijete prohoda i postane fizički aktivno, otrpilike se to događa nakon prvog rođendana, mame prestanu osluškivati znakove koje im daje dijete (plač, žvakanje prstića, oblizivanje usta, svrbanje nosića i sl.) i postaju sve opterećenije je li dijete dovoljno jelo? Mame se brinu i sve im je teže odlučiti kada dijete treba jesti i koliko je dovoljno?
Tada se događa da se djeca prejedaju, odnosno pojedu više no što im je potrebno, odnosno više no što su gladni.
Kako popraviti grešku?
Razmislite zbog čega ste u stalnoj brizi da vaš mališan mora jesti ili da mora jesti više? Jesu li vaše brige osnovane? Osluškujete li njegovu glad i njegove potrebe ili se jednostavno radi o vašem iracionalnom strahu da će biti gladno? Baš kao i odrasli i djeca imaju boljih i lošijih dana kada je hrana u pitanju. Nekih su dana manje gladni, a nekih dana papaju "ko veliki".
Pokušajte razmisliti što želite naučiti dijete o hrani, prehrani i obrocima? Ukoliko želite da dijete nauči prepoznati i reagirati na vlastite biološke potrebe kad odraste, tada ne smijete ignorirati njegove potrebe kad je još malo. Ako nije gladno ili ne jede onoliko koliko biste vi voljeli da jede, razmislite ponovno o tome što je cilj jedenja.
To je i pitanje povjerenja. Ukoliko odlučite da želite dijete naučiti da se ravna prema svojim potrebama, tada mu trebate vjerovati kada kaže da nije gladno. Bez obzira koliko su maleni, oni znaju koliko mogu jesti. Ne potkupljujte ga slatkišima, ne obećavajte nagrade, već spremite nešto zdravo i fino i čekajte da ogladni. Ogladnit će kad-tad i doći vama po pomoć.
Kada djecu naučimo zdravim i pozitivnim prehrambenim navikama u ranom djetinjstvu, ona će se na isti način ponašati cijeli život i te navike ponavljati do kraja života.