Ispovijest bake i djeda: 'Ne želimo više čuvati unučicu, postalo nam je naporno'

Poznato je da roditelji, posebno onda kada imaju malu djecu, često posegnu za 'baka-servisom'. Ne mogu si svi roditelji priuštiti dadilje, a često rade pa se ne mogu cijeli dan brinuti o djeci. A još ako u obzir uzmemo i nedostatak mjesta u dječjim vrtićima, bake i djedovi postanu sasvim logičan izbor, a većina njih drage volje preuzima dio skrbi o svojim unucima - oni su dio njihove obitelji i roditelji im neizmjerno vjeruju.

Odgoj djece

Kako postaviti granice s bakama i djedovima i imati mir u obitelji?

S obzirom na to da je većina baka i djedova u mirovini, čuvanje malih unuka omiljena im je razonoda i daje im neku svrhu, no što se dogodi onda kada baki i djedu umjesto veselja čuvanje unuka postane tlaka i naporna obaveza? U točno takvoj situaciji našli su se jedan djed i baka i savjet potražili od Marielle Frostrup, kolumnistice The Guardiana i stručnjakinje za obiteljske donose.

"Imam dvogodišnju unuku koju supruga i ja jako volimo. Moj sin i njegova partnerica imaju posao i dogovorili smo se da ćemo brinuti o njoj jedan dan tjedno. Nažalost, otkrili smo da smo se oboje počeli pribojavati tih dana. Oboje još uvijek radimo kao 'freelanceri' pa nam ova obaveza često ometa druge aktivnosti. Pokušavamo dan učiniti zabavnim, ali meni je to više kao neka iscrpljujuća obaveza", iskreno je priznao ovaj djed, ali dodao i još neke probleme s kojima se susreću.

'Osjećamo se kao da nas uzimaju zdravo za gotovo'

"Također, ljute me neke stvari, kao što je činjenica da roditelji nekad ne pripreme odjeću za presvući, hranu za dijete i tako dalje. Osjećamo se kao da nas uzimaju zdravo za gotovo. Htio bi im objasniti da smo podcijenili zadatak i predložiti neki novi dogovor. Ili bismo mogli pronaći dadilju koja će pričuvati našu unuku na nekoliko sati - za to bi, naravno, bilo potrebno dopuštenje roditelja, koji to vjerojatno ne bi prihvatili s entuzijazmom. Želimo biti važan dio u životu naše unuke, ali bili bismo sretniji kada bi to bilo u okolnostima koje više odgovaraju našem načinu života. Je li to stvarno tako loše ili nenormalno", zapitao se djed.

Kolumnistica i stručnjakinja za obiteljske odnose Marielle Frostrup najprije im se zahvalila u ime svakog zaposlenog roditelja koji imaju zdrave bake i djedove koji su spremni pomoći u odgoju djeteta. "Bake i djedovi ne pružaju samo besplatno čuvanje djece, već i sigurnost da su vaša djeca s odraslima koji ih vole jednako kao i vi. Nadam se da shvaćate koliko ste vi bake i djedovi vrijedni, posebno za mnoge za kojima su ostali oblici čuvanja djece, poput dadilje i dječjeg vrtića, nedostižan luksuz".

Dodala je i da cijeni njihov trud te da se nikako ne bi trebali osjećati kao da ih se uzima zdravo za gotovo, ali i da ne bi trebali osjećati sram - jer svatko tko je ikada čuvao malo dijete zna da to nije lak zadatak. Dodala je i da, da nema članova obitelji poput bake i djedova, koji su spremni 'uskočiti' i pomoći roditeljima, toliko bi roditelja (a posebno žena) bilo prisiljeno napustiti posao ili raditi skraćeno radno vrijeme, što bi negativno utjecalo na obiteljski proračun, ali i na njihovo mentalno i fizičko blagostanje.

Nedostatak zahvalnosti roditelja

"Niste obvezni nastaviti s ovim teškim zadatkom", nastavila je ona. "Ali vrijeme brzo prolazi i vrlo brzo će ovi naporni dani biti daleko iza vas. U toj ne tako dalekoj budućnosti, nadam se da ćete biti nagrađeni lijepim odnosom sa svojom unukom i da ćete biti sastavni dio njezina života, a ne samo neki članovi njezine šire obitelji. No, vaše je ogorčenje jako. Možda nije problem briga za vaše unuče, već nedostatak zahvalnosti roditelja? Osjećam potonje i pitam se trebate li postaviti neka pravila", istaknula je ona.

Dodala je i da je najbolji odgovor jednostavno razgovarati s roditeljima i postići dogovor koji će svima odgovarati. Ipak, nikako ne treba dijete potpuno isključiti iz života djeda i bake, već je potrebno postići neki kompromis. Predložila je i da bi je mogli, primjerice, čuvati dva sata tjedno, ako im je cijeli dan previše, ili dva puta tjedno po pola dana. Važno je pronaći neki kompromis s kojim će se svi složiti.

"Ono što je najvažnije, mislim da morate ponovno postaviti očekivanja i bez grižnje savjesti tražiti neke stvari koje bi vam olakšale taj zadatak. Nikada nije ugodno osjećati se kao da vas netko uzima zdravo za gotovo, ali nije ni vrijedno svađanja. Slobodni ste sa svojim vremenom činiti što želite, ali ne zaboravite da oni kojima je vaša pomoć potrebna danas mogu biti vaši spasitelji u budućnosti", zaključila je Frostrup.

POGLEDAJ VIDEO: Kako ojačati dječju samokontrolu?

Pogledaj video: Kako biti sretan?