. Profesionalno bavljenje sportom od najranije dobi donosi mnogo pozitivnih učinaka na djetetovo samopouzdanje, razvoj i opće zdravlje, ali i neke negativne, poput čestih ozljeda od kojih roditelji najviše strepe. Nova studija pozabavila se pitanjem ozljeda kod djece koja se bave sportom.
Rezultati su pokazali da djeca koja provode dvostruko više vremena u organiziranim sportskim aktivnostima, a posebno ona koja se specijaliziraju za određeni sport, su pod većim rizikom od ozljeda od djece koja to vrijeme provode u slobodnoj igri i neorganiziranim aktivnostima.
"Ozljede nastaju jednostavno zbog količine vremena koju djeca provode u sportskoj aktivnosti i zbog premalo vremena za odmor tijela", kazao je dr. Neeru Jayanthi, medicinski direktor za primarnu sportsku medicinu na Sveučilištu Loyola u Chicagu koje je provelo spomenuto istraživanje. Dodao je kako djeca često treniraju na razini odraslih, ali s mladim dječjim tijelom koje je još u razvoju. Djeca konstantno koriste iste dijelove tijela i time iz dana u dan na njih rade veliki pritisak. Obzirom da se tijelo u aktivnostima troši, logično je da se ti određeni njegovi dijelovi koji su pod stalnim opterećenjem lakše i ozljeđuju.
Stručnjaci su proučavali koliko vremena djeca provode u organiziranim sportskim aktivnostima u usporedbi sa slobodnom igrom. Kada je taj omjer došao na 1,9:1 u korist organiziranog sporta, povećan je bio i rizik za ozljeda.
U istraživanju je sudjelovalo više od 1200 djece između 8 i 18 godina. Malo više od polovice bili su dječaci, a dvije trećine djece već je imalo neku ozljedu na sportskom terenu.
Brzina rasta tinejdžera nije imala utjecaj na rizik od ozljeda, tvrdi studija.
Rezultati su potvrdili logično razmišljanje prema kojem su pod najvećim rizikom od ozljede bili klinci koji se bave jednim, specifičnim sportom. Taj rizik rastao je kako su rasli sati u tjednu provedeni na sportskom terenu i bez obzira na djetetove godine.
Koliko sportskih aktivnosti je dovoljno i optimalno u jednom tjednu?
Dr. Jayanthi smatra kako djeca ne bi trebala provoditi u sportskim aktivnostima i aktivnostima općenito (što uključuje i slobodnu igru) više sati no što imaju godina. Ako vaše dijete ima 10 godina, 10 sati sporta tjedno je optimalno. Zašto? Zato što svaki dodatni sat u sportskim aktivnostima povećava rizik od ozljede i "trošenja" pojedinih dijelova tijela koji su pod stalnim opterećenjem.
Ovo su tek preliminarni rezultati koji su predstavljeni na stručnom medicinskom skupu Američke akademije pedijatara, ali trebali bi služiti roditeljima i stručnjacima kao smjernica za usmjeravanje djece u sportu.
Tijekom odrastanja svi smo najviše voljeli biti s prijateljima na igralištu, trčati i igrati se razne sportske i druge društvene igre na otvorenom. Roditelji i učitelji nam nisu govorili koliko je previše ili premalo ili što bismo trebali na igralištu raditi.
No danas živimo u društvu koje je vrlo natjecateljski raspoloženo i djeca su od najranije dobi pod pritiskom da moraju biti najbolja, uspješna u svemu čega se uhvate. Bavljenje sportom je odlična stvar za dijete, ali ono mora imati vremena biti upravo to - dijete, igrati se, biti s prijateljima.
Prerana specijalizacija u određenom sportu i prerano izlaganje napornim višesatnim treninzima može učiniti i puno štete. Vrlo mali postotak djece u konačnici i dođe do samog vrha, a oni koji su to uspjeli mogli bi nam svašta reći po koju cijenu su to uspjeli. Nije ni čudno što se profesionalni sportaši povlače u mirovinu u najboljim godinama. Neki dijelovi njihova tijela toliko su istrošeni i toliko puta bili ozlijeđeni da u dobi kada bi trebali pucati od zdravlja, trpe bolove i oboljenja tipičnih za starije osobe.
Psihičke, emotivne i fizičke ozljede moguće su posljedice prerane specijalizacije i preintenzivnih treninga u dobi kad se dječji organizam još razvija. Upoznavanje sa sportom, tehnikom i rad na svladavanju osnovnih vještina je u redu, ali dr. Jayanthi savjetuje da se stroga sportska disciplina i intenzivni treninzi, odnosno specijalizacija odgode do srednje adolescentske dobi (što je oko 15. godine). Isto tako, on savjetuje roditeljima da treninge ograniče na maksimalno 3 do 4 puta tjedno, odnosno na 7 do 8 mjeseci godišnje. Djetetu svakako treba osigurati period odmora i to tjedni, mjesečni i godišnji.
Čak i odrasli, profesionalni sportaši imaju periode u godini kada ne treniraju i ne natječu se, upravo zato što se trebaju odmoriti (ili sanirati zadobivene ozljede).
I uvijek imajte na umu da se organizirani trening uvijek može i treba zamijeniti slobodnom igrom na otvorenom, jer upravo pomoću nje djeca odrastaju u kompletne, socijalizirane, ispunjene i zadovoljne pojedince.