Njihove teorijske postavke ističu da su djeca sposobna, od najranije dobi, donositi odluke i preuzimati odgovornost u skladu s njihovom dobi i sposobnostima. Ako su te sposobnosti razvijene, dijete će postati sretnije, zadovoljnije i sigurnije u sebe. Sretno dijete se bolje razvija i prihvaća razumne autoritete te se ponaša odgovorno za sebe i druge.
Terapija igrom je nedirektivna tehnika rada tj. pristup u kojem dijete vodi (izabire što će i kako koristiti), a terapeut ga prati i posvećuje mu potpunu pažnju. Upravo ta bliskost i fokusiranost na dijete pomaže djetetu u prevladavanju teških situacija. Terapeut može povremeno i reflektirati djetetu ono što opaža da dijete radi, a sve u svrhu produbljivanja terapijskog procesa. Djetetu se unutar prostora za igranje postavljaju ograničenja jedino u svrhu sigurnosti. Takav pristup omogućava djetetu da se u potpunosti usmjeri na vlastite resurse te da pronađe nove načine ophođenja s emocijama i nove načine ponašanja.
U terapiji igrom koriste se različiti mediji i tehnike poput: terapeutskog pričanja priča, kreativne vizualizacije, plesa, glazbe, pokreta, dramatizacije, gline i plastelina, crtanja i slikanja, te pijeska. Korištenjem nestrukturiranih materijala poput pijeska i minijaturnih figura ljudi, životinja, drveća itd. omogućeno je da se djetetova mašta izrazi na onaj način na koji je djetetu važno u tom trenutku. Stvaranjem životnih situacija u pijesku dijete ima mogućnost da ponovo proživi to iskustvo, da stvori novi smisao i stekne osjećaj kontrole nad svojim svijetom u kojem često odrasli djeluju tako zastrašujuće i moćno. Nema prosuđivanja, nema točnog, niti krivog.
Omogućavajući takvu atmosferu gdje su granice samo vezane uz sigurnost djeteta, terapeut omogućava djetetu da se slobodno izrazi bilo verbalno, fizički ili kroz igru.
Vrijednost ovakvog psihoterapijskog pristupa temelji se na tome da dijete samog sebe doživi kao sposobnu, odgovornu osobu koja ima društvene odnose te ga se uči dvije temeljne istine: da nitko uistinu ne poznaje nečiji unutarnji svijet tako dobro kao što ga poznaje sama individua te da se odgovornost i sloboda izbora razvija unutar pojedinca. Dijete prvo treba naučiti poštovati sebe, iz čega proizlazi osjećaj dostojanstva, prije nego što može naučiti poštovati osobnosti, prava i razlike drugih.
Brojna istraživanja su pokazala da čak 20% djece ima poteškoća u emocionalnom razvoju i/ili u ponašanju. Kvantitativna i kvalitativna istraživanja pokazuju da je terapija igrom vrlo učinkovita u radu s mnogim klijentima. Nedavna istraživanja Organizacije terapije igrom Ujedinjenog kraljevstva (PTUK) ukazuju da je 70% djece pokazalo pozitivne promjene nakon tretmana ove vrste terapije.
Terapija igrom se koristi za:
- Emocionalne i ponašajne probleme
- Za probleme u komunikaciji/autizam (ako nije uključena mentalna retardacija)
- Ako razvoj govora nije adekvatan dobi
- Socijalnu integraciju
- Poboljšavanje odnos roditelj-dijete
Seanse traju između 45 i 60 minuta te mogu biti individualne ili grupne, a provode ih certificirani psiholozi u Centru Proventus u Zagrebu.
Piše: Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom