Iako vjerujem da rezultati studije nisu nikoga začudili, nije zgorega još jednom istaknuti kako istraživanje susjedstva kroz igru bez nadzora starijih dobro utječe na djetetovo zdravlje – fizičko i psihičko.
Sanjkanje u susjednoj ulici čim padne prvi snježić, trčanje za krijesnicama u sumrak ljeti ili igranje odbojke do iznemoglosti na improviziranom igralištu s prijateljima i susjedima, samo su neke od mojih uspomena iz djetinjstva. Igranje vani bez obzira na vremenske uvjete, kada bi se ulazilo u kuću samo zbog ručka ili spavanja. Roditelji su uvijek bili tu negdje, nadgledali nas iz daljine, ali nismo imali osjećaj da bdiju nad nama. Bili smo slobodni, sretni, razigrani i na kraju dana umorni.
Druga su to bila vremena. Danas, nažalost, mnoga djeca nemaju ovu povlasticu. U manjim sredinama djeca se još igraju vani bez nadzora, no u gradovima je ova aktivnost gotovo u potpunosti iščezla. Sve je programirano, isplanirano i pod nadzorom odraslih – roditelja, nastavnika, trenera. Ubrzani ritam, nepovjerenje, nove tehnologije, sve je to pridonijelo zatvaranju u četiri zida.
Autorica studije Raktim Mitra, profesorica na Sveučilištu Ryerson, željela je dobiti odgovor na jednostavno pitanje: Što će se dogoditi ako djeci damo slobodu da sami istražuju?
Znanstvenici su anketirali više od 1000 roditelja i skrbnika djece koja pohađaju 5. i 6. razred u osnovnim školama u Torontu. Pitali su ih dopuštaju li ikada djeci da samostalno izađu van, kako im se sviđa susjedstvo i koja prijevozna sredstva preferiraju. Zatim, svako je dijete nosilo sedam dana uređaj koji je bilježio koliko su vremena dnevno fizički aktivni. U prosjeku, djeca su vježbala oko 30 minuta dnevno, što je duplo manje od preporučenog.
Studija je pokazala da su djeca koja se smiju igrati vani bez nadzora 20 % aktivnija od one koja nikada ne smiju izlaziti iz kuće bez pratnje odraslih. Trideset pet posto roditelja kazalo je da njihovoj djeci nije dopušteno da izlaze iz kuće sami ili s prijateljima. Samo 16 % anketiranih roditelja dopušta djeci da samostalno putuju gradom, i to učestalo.
„Mnogi roditelji smatraju da nisu dobri roditelji ako stalno ne nadziru svoju djecu“, kaže Raktim Mitra. Umjesto konstantnog bdijenja, pružite priliku svom djetetu da samo ili s prijateljima istraži susjedstvo jer to odlično utječe na zdravlje, kao i na razvoj socijalnih vještina, zaključuje prof. Mitra.
Dodali bismo - starinski i zdravo. I ne, to ne znači da su prepušteni sami sebi.