Što školarci rade u virtualnim svijetovima?

Biološki spol još uvijek utječe na način na koji dječaci i djevojčice osnovnoškolske dobi igraju igrice na Internetu u kojima kreiraju nove identitete.

49ac057b71435

U virtualnim internetskim svjetovima u kojima 11-godišnjaci postaju čarobnjaci ili sportaši, pa čak i likovi suprotnog spola, oni ostaju vjerni svom stvarnom identitetu iz realnosti. Klasične razlike među spolovima odabiru se tijekom postavka igri, a karakterizira ih izbor grubih igara među dječacima i intimnih razgovora među djevojčicama koje su mladi usvajali kada su stvorili krug online prijatelja, pokazuje istraživanje.

Dječaci koji kreiraju ženske avatare (računalne alter ego likove) i djevojčice koje kreiraju muške avatare ipak se dosljedno ponašaju u skladu sa svojim stvarnim biološkim spolom, kaže psihloginja Sandra Calvert sa University of Washington.

U novom istraživanju koje je provela s kolegama na Sveučilištu, a koje je objavljeno u internetskom izdanju
časopisa Journal of Applied Developmental Psychology, proširila je istraživanje provedeno 2003. godine. Prije
šest godina istraživanje je provodila među parovima djece koja se nisu poznavala, a pokazala su da su svega
dva dječaka izabrala avatar ženskog spola dok ni jedna djevojčica nije odabrala avatar muškog spola.

U najnovijem istraživanju posvetila se parovima djece koja se poznaju. Tim dr. Calvert proučavao je 126 djece 5. razreda dobi 10 i 11 godina, koji su nasumice izabrani iz pet različitih škola te jednog dječjeg kluba u Washingtonu. Među djecom je bio 61 dječak i 65 djevojčica. Parovi djece koja su se prethodno poznavala ulazili su u sobu gdje im je dopušteno igranje na prijenosnim računalima. Svako dijete prvo je odabralo ime, spol i izgled (čarobnjaka, vatrogasca, nogometaša, "običnog" djeteta u majci i trapericama ili avatar malog punkera u kožnoj jakni). Parovi su potom ušli u interaktivnu igricu u kojoj su proveli 10 minuta.

Djeca su koristila računalnog miša kako bi pomicala svoje avatare, mijenjala im položaj tijela i ekspresiju lica te kako bi mijenjala pozadinsko okruženje svojih likova. Djeca su si pisala porukice koje su se pojavljivale u balončićima iznad avatara kao što je to u stripovima.

Istraživanje je pokazalo da je čak 21 djevojčica i 11 dječaka izabralo avatar suprotnog spola.

Kako su osnovnoškolci naučili kreirati avatare i koristiti ih u interakciji s drugim vršnjacima, eksperimentiranje s izgledom, spolom i imenom avatara je značajno u porastu. Ali baš kao i u stvarnom svijetu, uloge koje djeca igraju više se vrte oko istraživanja samih sebe nego oko mijenjanja virtualnog sebe, tvrdi dr. Calvert.

Dječaci i djevojčice koji se poznaju u stvarnom svijetu imaju teškoća u igranju s avatarima. Mnogi dječaci žele igrati akcijske igrice dok djevojčice više teže dopisivanju i razgovoru. Ovaj obrazac pokazuje da osnovnoškolci naginju igri s istim spolom u virtualnim svjetovima.

Dječaci i djevojčice iz svih kulturnih okruženja teže tome da se međusobno razlikuju u načinu igranja, a sada se takvi stilovi ponašanja produžuju u virtualni svijet", kaže psiholog David Bjorklund sa Florida Atlantic University.

Novo istraživanje je pokazalo da djeca koja izabiru avatare suprotnog spola, koriste razne online servise (blog, chat i dr.) kako bi se snosili sa stvarnim brigama, dodaje psihologinja Kaveri Subrahmanyam sa California State University u Los Angelesu. “Ljudi ne teže tome da u online svijetu odbace svoja tijela i pronađu novog sebe, nego svoje biološke karakteristike iz stvarnog svijeta donose u virtualni", dodaje dr. Subrahmanyam.