Uglavnom se dobro slažu, a područje u kojem najčešće dolazi do sukoba je odgoj djece. Naime, tata zamjera mami da je previše stroga i da previše zanovijeta i šefuje djeci. Mama pak smatra da je tata previše popustljiv i premalo uključen u odgoj djece te da je sav teret discipliniranja djece prebacio na nju.
Leina učiteljica navodi kako Lea traži jako puno pažnje, ljutito odgovara učiteljici, izaziva drugu djecu iz razreda i naređuje im te se izdvaja od društva vršnjaka. I Leini roditelji su primjetili da se njeno ponašanje pogoršalo u zadnje vrijeme. Počela im je jako prkositi te osjećaju da je smanjena bliskost između njih i Lee. Uz to, stalno zafrkava svog mlađeg brata i nerijetko mu uništi igračke. Luka na to ponekad reagira plačem no ubrzo se smiri i nastavi se igrati kao da se ništa nije dogodilo. Ne suprostavlja se Lei i ne brani se od njenih napada. Lukino ne zauzimanje za sebe u tim situacijama brine roditelje jer misle da bi mu to moglo prouzročiti probleme u kasnijem odnosu s vršnjacima.
Filijalna terapija odnosi se na pristup koji koriste terapeuti igrom kako bi naučili roditelje terapeutskim vještinama u igri sa svojim djetetom. Kroz pristup filijalne terapije terapeut educira i supervizira roditelje tijekom njihova pohađanja posebnih seansa igrom sa svojim djetetom (u dobi od 3 do 12 godina). Na seansama su roditelji fokusirani na dijete i dijete je to koje vodi igru. Ovaj pristup je osmišljen tako da se problemi rješavaju kroz jačanje međusobnih odnosa u obitelji. Roditelje se uči osnovnim principima i vještinama koje se koriste u terapiji igrom, kao što su empatičko reflektiranje, prepoznavanje i odgovaranje na djetetove osjećaje, adekvatno postavljanje granica, poticanje razvoja dječjeg samopoštovanje i strukturiranje posebnog vremena za igru jednom tjedno kada se s djetetom igraju na način da koriste osnovne terapeutske vještine.
Kada roditelji steknu određenu razinu vještina tada počinju održavati seanse igrom s djetetom kod kuće. Roditelji trebaju stvoriti ugodnu, podržavajuću atmosferu s bezuvjetnim prihvaćanjem djeteta i bez osuđivanja kako bi se dijete osjećalo sigurno izraziti svoje potrebe u odnosu s roditeljem, kao i strahove, želje, osjećaje i unutarnje borbe. Roditelji između seansi razgovaraju s terapeutom o seansama igrom te ih terapeut dodatno educira kroz davanje konkretnih uputa, demonstrirajući određene situacije, igrajući uloge te gledajući video snimke seansi.
Leini roditelji odlučili su potražiti pomoć stručnjaka jer su shvatili da teško izlaze na kraj s ponašanjem svoje kćeri te da žele ojačati i poboljšati odnose između članova svoje obitelji. S obzirom na prirodu problema zbog kojeg su se javili terapeutu, a koji uključuje Leino neprikladno nošenje s raznim emocijama, nesigurnost, ljubomoru na brata, agresivnost, nisko samopoštovanje te želju roditelja da nauče kako dosljedno postavljati granice, ali i stvoriti topliji odnos sa kćeri, odlučili su pokušati s filijalnom terapijom.
Filijalna terapija može pomoći djetetu da izrazi svoje osjećaje i strahove kroz aktivnost igranja. Kroz određeno vrijeme dijete uspijeva:
Bolje razumjeti svoje osjećaje
Prikladnije izražavati svoje osjećaje
Lakše reći roditeljima što je to što mu je potrebno, što je to što ga mući
Postati vještije u rješavanju problema kao i u tome da zatraži pomoć kada mu je potrebna
Smanjiti učestalost problematičnih ponašanja
Osjećati se sigurnije i imati više povjerenja u roditelje
Imati više samopoštovanja i povjerenja u svoje sposobnosti
Filijalna terapija može pomoći roditeljima da:
Jasnije razumiju dječje brige i druge osjećaje
Nauče nove vještine za poticanje suradnje svoga djeteta
Uživaju igrajući se s djetetom i dajući mu pozitivnu pažnju
Povećaju svoje vještine slušanja i razviju otvorenu komunikaciju s djetetom
Razviju osjećaj roditeljskog samopoštovanja
Mogu lakše vjerovati svom djetetu
Nauče nove načine za nositi se sa frustrirajućim situacijama obiteljskog života
Kroz process filijalne terapije Leini roditelji su uz pomoć terapeuta osvijestili koje su im jače, a koje slabije strane u odnosu prema djeci. Mama je shvatila da se teško nosi s Leinim izražavanjem neugodih emocija, kao što je npr. ljutnja, pa je stoga bilo potrebno načiti ju kako da empatički reflektira taj osjećaj kada ga Lea izrazi te kako da Leu usmjeri na prihvatljivo izražavanje emocija. Tata je s terapeutom uvježbavao postavljanje granica te ga je trebalo poticati da češće empatički reflektira djetetove misli, osjećaje i ponašanja.Kroz poseban način igranja sa svojom djecom, ovi roditelji su postigli da komunikacija između njih i njihove djece bude pozitivnija i ugodnija. Leina učiteljica je izvjestila kako primjećuje da se Lea manje sukobljava s vršnjacima i da se njeno ponašanje popravilo. Roditelji su primjetili da, iako Lea i dalje ponekad zafrkava Luku, više prema njemu nije okrutna, nego se mogu lijepo zajedno igrati.
Istraživanja o filijalnoj terapiji pokazala su da je ovaj pristup djelotvoran u poticanju pozitivnih i dugoročnih promjena kod djeteta, ali i kod ostalih članova obitelji. S obzirom na efekt osnaživanja i jačanja obitelji, korištenjem ovog relativno kratkotrajnog, znanstveno dokazanog pristupa, posljednjih godina se filijalna terapija igrom značajno proširila diljem svijeta. Ukoliko želite saznati više o filijalnoj terapiji možete kontaktirati Tatjanu Gjurković na tatjana@centarproventus.hr ili 095 804 3982.