Adolescencija je razdoblje spolnog sazrijevanja, formiranja spolne uloge i stavova o izražavanju spolnosti, a spolno ponašanje u toj dobi sastavni je dio normalnog psihosocijalnog razvoja i sazrijevanja adolescenata. Nagla svjesnost vlastite spolnosti do koje dolazi u adolescenciji važan je dio formiranja identiteta te snažno utječe na sliku o sebi.
Danas se fizički razvoj odvija sve bržim tempom, a fizička i spolna zrelost postižu se u sve mlađoj dobi, dok se zbog dugotrajnog školovanja i obrazovanja socijalna samostalnost tj. socijalna zrelost postiže sve kasnije. Zbog razlike u fizičkom i socijalnom sazrijevanju dolazi do sve ranijeg početka spolne aktivnosti.
Spolnost kao takva, a posebice spolnost djece i adolescenata, u Hrvatskoj je još uvijek tabu tema. Takvo stanje vjerojatno je posljedica uvriježenog mišljenja da bi razgovor o seksu ili seksualna edukacija sama po sebi mogla adolescente navesti na seksualnu aktivnost.
Ranu spolnu aktivnost često prati pojava neželjene trudnoće, a povećava se i opasnost od spolno prenosivih bolesti. Uz zdravstvene poteškoće koje prate ranu trudnoću i spolne bolesti, javljaju se dugoročne psihičke i socijalne posljedice kao što je nedovoljna zrelost za ulogu roditelja, te one uzrokovane nasilnim prekidom trudnoće i zaraženošću nekom od spolno prenosivih bolesti.
Iako se rizično ponašanje ponekad smatra normalnim dijelom odrastanja i adolescentskog razvoja, postoji velika opasnost da adolescenti riskiraju na način koji je štetan za njihovo psihofizičko zdravlje. O tome zašto adolescenti ulaze u rizična ponašanja postoje različite pretpostavke, a neke od njih su da adolescenti nisu u potpunosti svjesni rizika povezanih s određenim ponašanjem, da se ne mogu oduprijeti pritisku vršnjaka ili da ulaskom u rizična ponašanja zapravo nalaze olakšanje za probleme koji se javljaju tijekom stresnog perioda adolescencije. Također, adolescenti danas mnogo ranije i iz mnogo više izvora uče o spolnosti nego što je to bilo u prošlosti. Dio svakodnevnog života prosječnog adolescenta postali su seksualno eksplicitni časopisi, glazbeni spotovi i oglasi kojima su u prvom planu seksualne situacije, filmovi koji zorno prikazuju scene seksa kao i laka dostupnost porno stranica na internetu.
Istraživanja su pokazala da obiteljska struktura i stanje unutar obitelji utječe na spolnu aktivnost adolescenata. Ista pokazuju da je manje vjerojatno da će se mladi iz stabilnih obitelji upustiti u rizične spolne odnose. Faktori koji povećavaju vjerojatnost rizičnih spolnih odnosa adolescenata su dolazak iz razrušene obitelji, život u siromaštvu i život u obitelji u kojoj se rasprave o seksu u svrhu educiranja nikada nisu vodile.
Savjeti za roditelje
Postupno učvršćivanje sustava seksualnih vrijednosti znači izrastanje iz ovog važnog aspekta adolescencije. Adolescent odabire između seksa kao načina izražavanja privrženosti, kao usputne zabave ili kao nečeg rezerviranog za ljubavni odnos. Prilikom donošenja ovih izbora, obiteljske i moralne vrijednosti te vrijednosti prijatelja i vršnjaka imaju važnu ulogu. Premda odrasli općenito potiču adolescente da postanu neovisni, u stvarnosti im šaljemo dvostruku poruku. Od adolescenta se očekuje da u određenim situacijama reagiraju kao odrasli, ali isto se ne odnosi na njihovo seksualno ponašanje.
Mnogi se roditelji osjećaju ugroženi seksualnošću svog adolescenata i pokušavaju to regulirati ograničavanjem podataka o kontracepcijskim metodama (''bolje da se boje trudnoće''), ograničavanjem onoga što bi mogli vidjeti na filmu ili se jednostavno pretvaraju da seksualnost u adolescenciji ne postoji. Baš zbog svega navedenog nužno je poučavati djecu vrijednostima seksualnog ponašanja i pomagati im pri pravilnim odlukama u stupanju u iste.
Spolnost ne bi trebala biti tabu tema. Jako je važno početi razgovarati s djecom čim ona počnu postavljati pitanja poput: ‘Kako sam se rodio’ i ‘Kako bebe dolaze na svijet’. To treba biti dio normalnog razgovora, a ne neka velika tema. Tako će djeca znati da se uvijek mogu obratiti roditeljima.
Razgovor o spolnosti ne bi trebao započeti u tinejdžerskoj dobi: ako do tada nije uspostavljena razina komunikacije na kojoj možete otvoreno razgovarati sa svojim djetetom o svim temama, u adolescenciji će to biti vrlo nelagodno. Prva pitanja koja se mogu povezati sa spolnošću pojavljuju se već oko treće godine, a treba im odgovoriti na razvojno primjeren način.
Razgovor o spolnosti često je neugodan i roditeljima i adolescentima, no bit će lakši ako su roditelji spremni. Čitajte o toj temi i pronađite odgovore na vlastita pitanja prije nego što porazgovarate s djetetom. Adolescentu je potrebna pouzdana i iskrena osoba od koje može tražiti sve odgovore, a najbolje je da je to roditelj. Možda razgovor o seksu nije ugodan, ali je iznimno važan.
Uz temeljne činjenice o seksu, vaš adolescent mora čuti i o vašim obiteljskim vrijednostima, uvjerenjima te stavovima. Iako biste sigurno željeli da dijete usvoji vaš sustav vrijednosti, konačne odluke o svom seksualnom životu ipak donosi on sam. Razgovori će pomoći vašem adolescentu da razvije vlastiti sustav vrijednosti koji će možda biti drugačiji od vašeg.
Povećanjem znanja, promjenom stavova i rizičnog ponašanja adolescenata, učenjem vještina i razvijanjem samopoštovanja razvija se i odgovornost u seksualnom ponašanju. Imajte na umu da se u porukama kojima ih upozoravamo na rizike i potičemo na odgovorno ponašanje ne smije izgubiti iz vida i pozitivna strana seksualnosti koja se odnosi na uživanje. Edukacija koja se temelji na zastrašivanju nije djelotvorna i najčešće će rezultirati otporom.
Preuzeto s: Ordinacija.hr
Autorica teksta: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)