Koji je najpametniji način davanja džeparca?

Već desetljećima roditelji imaju praksu davati djeci džeparac u zamjenu za obavljene zadatke ili kućanske poslove, pri čemu smatraju da im prenose vrijednu lekciju da naporan rad i učenje donose nagradu

4d34509d72a64

. Čini se kako smo u krivu i kako naše metode nemaju neku edukativnu vrijednost.

Prema novim saznanjima, plaćanje džeparca djeci može više naštetiti nego učiniti dobra kada govorimo o njihovoj budućoj vještini vođenja osobnih financija. Tako tvrdi Lewis Mandell, profesor financija na Sveučilištu u Washingtonu, koji je nedavno proučavao navike i praksu davanja džeparca 50 i više godina unatrag.

"Djeca koja primaju redoviti džeparac bez posebnih uvjeta koje moraju ispuniti, mnogo manje razmišljaju o novcu općenito", kazao je i dodao da "ta djeca imaju veće šanse postati lijenčine jer ne uče povezivati rad s novcem".

Plaćanje za obavljene zadatke po kući, također može voditi do problema, jer uči djecu da raditi za novac nije zabavno, da je to muka i obaveza. Isti učinak ima davanje novca u zamjenu za dobre ocjene. Dijete će učiti zbog novca, neće se znati samo-motivirati i neće shvatiti poantu usvajanja znanja.

Džeparac u vrijeme krize i recesije

U uvjetima trenutne gospodarske krize mnogi su roditelji morali ukinuti redoviti džeparac, pa ih djeca moraju direktno zamoliti za novac svaki put kada ga za nešto trebaju (npr. za užinu ili odjeću). Prof. Mandell smatra da ta uopće nije loše i da djeca koja su odrasla uz takvu praksu, kasnije puno više cijene novac. Možda je to zato jer su prisiljeni unaprijed razmišljati za što će novac potrošiti. "Djeca koja trebaju moliti novac, financijski su "pismenija" od djece koja ga bezuvjetno i redovito primaju", zaključuje Mandell.

Kako pametnije davati džeparac?

Postoje neki pametniji načini davanja džeparca djeci uz koji će naučiti kako raspolagati novcem u najranijoj dobi. Prof. Mandell preporučuje da roditelji razgovaraju s djecom o kućnom budžetu kada im daju džeparac. "Džeparac se može koristiti vrlo konstruktivno, no sve zajedno zahtjeva ponešto našeg vremena, truda i iskrenosti", kaže prof. Mandell naglašavajući kako većina roditelja nema vremena s djecom razgovarati o novcu i budžetu, već im je najlakše gurnuti djetetu novčanice i nastaviti s dnevnim obavezama.

Isto tako, roditelji ne žele s djecom iskreno razgovarati o financijskim problemima, ali ni o dobitcima. Prevladava mišljenje da djeca ne trebaju ništa znati o kućnom budžetu niti o raspolaganju novcem, što nije dobro. Ako znaju trošiti džeparac, trebli bi ponešto znati i o tome kako su ga, zašto i koliko dobili.

Postoji i verzija pametnog davanja džeparca u kojoj roditelji povezuju džeparac sa specifičnim zadatcima vezanim uz ostvarenje dugoročno zadanog cilja. Svrha je ukazati djetetu na vezu između uloženog truda i novca te ga upoznati s osjećajem postignuća. Cilj neka bude vezan uz obrazovanje ili neki drugi segment života koji je u fokusu interesa djeteta (glazbena škola, tečaj stranog jezika, sportski klub i sl.). Na taj način dijete uči konstantno raditi usredotočene i ciljane male korake u postizanju konačnog rezultata radi samog rezultata, a ne isključivo radi novca. Financijsko zadovoljstvo u podsvjesti se veže uz emocionalno zadovoljstvo te može naučiti djecu da jednog dana uživaju u svome poslu.

U davanju džeparca trebalo bi uspostaviti i neku dosljednost. Bez obzira na svotu novca i bilo da se radi o tjednim, mjesečnim ili tromjesečnim "isplatama" džeparca, neka one budu redovite i neka dijete samo vodi brigu o tome hoće li dobiti svoj džeparac. Tako dijete učimo ponešto o tome da je važno podmirivati financijske obveze u skladu s dogovorom.

Stručnjaci će također savjetovati da nakon davanja djeci pomognemo i u racionalnom trošenju novca. Omjer koji se preporučuje je: 30% za trenutnu potrošnju, 30% za kratkoročnu štednju i kupnju neke malo veće stvari, 30% za dugoročnu štednju (npr. za fakultet ili putovanja) te 10% za humanitarne svrhe. Na taj način djeca uče stati, razmisliti i rasporediti sredstva planski te naviku odgađanja ugode i zadovoljstva.

Kada započeti s davanjem džeparca i koliko dati?

Iako sve ovisi o obitelji, postoje neke osnovne smjernice. Većina 3-godišnjaka već iskazuje interes prema novcu i počinje shvaćati koncept kupnje. Taj se interes samo s vremenom produbljuje, pa prvi razgovori o džeparcu, štednji i potrošnji, možemo imati s djecom već u toj dobi.

Čim dijete zamijeni "daj mi" s "kupi mi", to znači da shvaća da se nešto stoji određenu količinu novca.

Po pitanju količine novca, svake godine džeparac povećavajte barem za 10 do 20%. Ako on iznosi 50 kuna mjesečno ili tjedno, sljedeće godine u to doba trebao bi iznositi 55 ili 60 kuna, kažu stručnjaci.   

(JK)