Roditelji cijene trud, a ne izbjegavanje neuspjeha
Tijekom desetljeća, psihologinja sa Sveučilišta Stanford Carol Dweck otkrila je da djeca (i odrasli) razmišljaju o uspjehu na dva načina.
"Fiksni način razmišljanja" pretpostavlja da su naš karakter, inteligencija i kreativne sposobnosti statične stvari koje ne možemo promijeniti ni na koji smislen način, a uspjeh je afirmacija tih stvari. Stoga težnja ka uspjehu i izbjegavanje neuspjeha pod svaku cijenu postaju način održavanja osjećaja da smo pametni ili vješti.
S druge strane, "razmišljanja o rastu" znači da se teži izazovima i da neuspjeh nije dokaz slabe inteligencije nego je ohrabrujuća odskočna dasku za rast i proširenje naših postojećih sposobnosti.
Razlika u ova dva način razmišljanja je u tome da volja i trud utječu na naše sposobnosti, a ovo može snažno utjecati na djecu. Ako se djeci kaže da su prošli test zbog svoje urođene inteligencije, to stvara "fiksni" način razmišljanja, no ako su uspjeli zbog truda to ih uči da razmišljanju o "rastu".