Prva se ljubav može dogoditi u bilo kojoj dobi ili se čak ni ne mora dogoditi. No većina nas se prvi puta zaljubila kad smo bili tinejdžeri. To uzbudljivo novo iskustvo većina nas dobro pamti čitav život. Nama odraslima se problemi s kojima se susreće naše dijete u mnogo slučajeva čine smiješni, osobito ako ih uspoređujemo sa problemima sa kojima se sami susrećemo. Nekako s godinama zaboravljamo kako su nam tragični i dramatični životi i veze bili u adolescenciji.
Kad se tinejdžer prvi puta zaljubi, navru mu osjećaji kakve još nije iskusio. Zapljusne ih bujica intenzivnih osjećaja koji su čas u usponu, a čas u padu. Većinom ih ovi osjećaju zabavljaju, te ih intenzivno istražuju, a posebno ih zanima svijet prvog mladića/djevojke. Zaljubljivanje u pubertetu je mnogo intenzivnije nego u odrasloj dobi. Ali te rane veze obično brzo i sagore. Jedno istraživanje je pokazalo da u dobi od 15 godina veze traju u prosjeku samo tri do četiri mjeseca.
Jednom kad počnu pokazivati interes za suprotni spol, ubrzo slijedi prva velika ljubav. Iako nas veze među spolovima zanimaju i muče čitav život, ovi početni koraci su uvijek najteži, a za neke mogu biti i vrlo bolni. Uz tijelo koje se mijenja i razvija, (a još ga i ne shvaćaju u potpunosti), tinejdžeri imaju vrlo osjetljivu dušu, koju je lako povrijediti.
Roditelji često ne shvaćaju ozbiljno te prve ljubavi, a ni bol i patnju kroz koju tinejdžer prolazi. To im može biti smiješno, mogu im držati bukvice, mogu reći djeci da su premlada kako bi to osjećala, neodobravati vezu s voljenom osobom, pa čak im i braniti da se viđaju. Sve ovo je pogrešno! Ne možete spriječiti tinejdžera da se zaljubi, osobito sada kad mu je to sve tako novo. Mudri roditelji daju podršku svom djetetu i pomažu mu da taj period prođe što bezbolnije i sa što manje komplikacija. Morate mu pokazati da neuzvraćena ljubav nije kraj svijeta i da nije sam, već da zna da su oko njega ljudi koji ga vole bez obzira na sve. Prva ljubav je samo prvi korak u formiranju budućih veza.
Kratke ljubavi
I kad se u obitelji osjeća dobro, a tamo je najčešće, i kad nema potrebu da se osami, ako se tinejdžer zaljubi, uvijek se povlači u sebe. Djevojku/mladića u kojeg se zaljubila(o) doživljava kao projekciju svih želja, a ne kao zasebnu osobu. Stoga se tinejdžeri često, u potrazi za idealnom ljubavi, zaljubljuju u “nemoguće“ partnere – pjevače ili glumce. Potpuno su predani tim svojim prvim ljubavnim izabranicima i doživljavaju ih kao idole, proganjajući ih telefonskim pozivima, zaljubljenim pogledima, sve nastojeći im se približiti. Nerijetko jako pate, no to im pomaže da bolje upoznaju sebe i da se pripreme za pravu vezu. Znanstvenici su otkrili putanje koje su aktivne u mozgu kad se tinejdžeri zaljube. Zaljubljivanje ima sličan utjecaj na mozak kao i korištenje kokaina. Donosi toliko zadovoljstvo da je gotovo poput ovisnosti.
Znanstvenici su otkrili tri faze ljubavi. Početan fizički odgovor tijela je „strast“. Zaljubljivanje se još naziva i „privlačnost“. Emocionalna vezanost, potrebna kako bi veza bila dugoročna, poznata je i kao „vezanje“. Tinejdžeri fazu privlačnosti proživljavaju intenzivnije od odraslih, no njihova nemogućnost ostvarenja treće faze, vezanja, može biti kriva za kratkotrajnost njihovih ljubavnih veza.
Poduke iz ljubavi
Bez obzira na kratkotrajnost, iskustvo strastvene ljubavi može brzo postati najbitnija stvar u životu tinejdžera. Zaljubljeni tinejdžeri provode sate pričajući na telefon ili lice u lice.
Ova intimnost ih podučava o vlastitom identitetu, jednostavnim zbližavanjem s nekim drugim. Intimnost također uključuje otvorenost, dijeljenje i povjerenje, pa pridonosi razvoju zrelosti.
Uz otkrivanje novih emocija, većina tinejdžera po prvi puta kod tih ljubavi osjeti novu fizičku želju. To je prvi korak prema drugom stupnju – seksualnosti.
Vrlo ih privlači seks, o njemu međusobno rado razgovaraju i maštaju da nađu pravog partnera. Pretvori li se njihova veza u stvarnu vezu, pomisao na intimne odnose više nije toliko dramatična kao nekad, ali je i dalje delikatna. Njihova su tijela dokaz promjena kroz koje su prošli i spremna za spolni odnos.
Oni tinejdžeri koji imaju skladne obiteljske odnose lakše će se nositi sa svime što donosi ljubav. Oni, pak, koji kod kuće nisu nailazili na razumijevanje, nerijetko lutaju od partnera do partnera i tijelo koriste kao sredstvo za samopotrvrđivanje, najviše za samopouzdanje. Dakako, to je put koji ne može donijeti ništa dobro. Ma koliko se tinejdžer osamostalio, obitelj i dalje ima značajnu ulogu: ona je utočište čija mu vrata uvijek moraju biti otvorena, jer će samo tako bez teškoća moći sazrijeti.
Svatko se sjeća svoje prve ljubavi