Postavljanje pitanja djetetu jedan je od načina kako ga usmjeravati i voditi prema dobrim i zdravim ponašanjima u najrazličitijim situacijama Pitanja su način da djetetu pomognemo da razmisli o svojim postupcima prije nego ih izvrši i kako njegovo ili njezino ponašanje utječe na druge.

Roditeljima i skrbnicima često je teško zadržati prisebnost i smirenost kada im dijete, primjerice, čupa prijatelja na igralištu, uzme mu igračku ili baci hranu koju ne voli na pod. Neki su skloni u tom trenutku kazniti dijete, grditi ga, prijetiti mu (npr. Ako to još jednom napraviš nećeš ići na rođendan) ili se s njim raspravljati, a sve s ciljem da što prije zaustave negativna ponašanja. No verbalno i fizičko kažnjavanje neće naučiti dijete o alternativnim ponašanjima i drugim mogućnostima, odnosno neće ga naučiti kako je moglo drugačije postupiti i drugačije se ponašati.

Što se ovdje dogodilo? - izvrsno je početno pitanje nakon što je neko djetetovo ponašanje uzrokovalo problem (npr. dijete je srušilo i razbilo lampu dok je trčalo po stanu). No nije samo važno pitanje. Važan je i ton glasa i govor tijela roditelja koji ne smiju biti prijeteći, ljutiti ili napeti od straha. Naime, ako dijete osjeća da će biti kažnjeno nakon postavljenog pitanja ili da je roditelj ljut, strah će ograničiti djetetovu sposobnost da razmišlja, ili će se dijete izvlačiti samo da izbjegne kaznu i neće biti iskreno. Drugim riječima, nećete iz situacije izvući maksimum i nećete mu omogućiti da uči iz vlastitih grešaka.

Kod postavljanja pitanja, osim smirenosti treba imati i strpljenja i dati djetetu vremena da odgovori i objasni. Mnogi roditelji i skrbnici misle da dijete neće naučiti lekciju ako nije kažnjeno, ali davanje prostora djetetu da odgovori na pitanja i na glas objasni zašto se ponašalo neprihvatljivo, dugoročno je vrednije od jednokratne kazne. Verbaliziranje ponašanja i emocija učinkovitije utječe na mijenjanje ponašanja u budućnosti. Tako je kod djece, ali i kod odraslih.

Budite jedan korak ispred djeteta

Neki roditelji mogu predvidjeti i nanjušiti kod svog djeteta da će doći do neprihvatljivog ponašanja, pa pitanja mogu postaviti i prije nego se dijete upustilo u za roditelja neželjeno ponašanje. Na primjer, ako mama zna da će voditi rat s djetetom oko odijevanja jakne prije izlaska iz doma, ona može postavljati djetetu pitanja prije nego je spremanje počelo, a pitanja mogu biti "neobavezna" - Misliš da će vani biti hladno? Jesi li pogledao kroz prozor? Nose li naši susjedi jakne? Mislim da sam ujutro vidjela malog Marka da u debeloj jakni ide u vrtić.

Evo još nekoliko primjera pitanja koja nisu ograničena samo na odgovore "Da" i "Ne". Prije postavljanja pitanja, možete kazati nešto za dobivanje djetetove pažnje poput "Imam jedno jaaako važno pitanje za tebe..." ili "Baš sam se pitala, možda mi ti možeš reći..." ili "Znaš li ti možda..." ili "Treba mi pomoć oko nečeg što ne mogu shvatiti...":

Što se sve može dogoditi kad tako trčiš po stanu? Što se obično dogodi kad sestri iz ruke istrgneš igračku? Što sve imamo na stolu a da se može prolijati ako nismo pažljivi? Znaš li zašto je važno da peremo zubiće? Danas idemo u supermarket. Imaš li ideju koju ćeš si stvar izabrati za sebe?

Pitanje je početak komunikacije

Kad se djetetu postavi smireno pitanje, zapravo se otvara kanal komunikacije, a komunikacija je put izgradnje odnosa s djetetom. Djeca vole da ih se uvaži, pita za mišljenje i tretira s poštovanjem. Pronalaženje odgovora na postavljena pitanja potpomaže razvoj kognitivnih sposobnosti na mentalnoj razini, razmišljanje o ponašanjima pomaže u samokontroli, a emocionalno reflektiranje objašnjava djetetu kako se osjeća i kako se drugi osjećaju u određenoj problematičnoj situaciji.

Pokušajte s postavljanjem pitanja, jer nemate što izgubiti osim poboljšati ponašanje, komunikaciju i sveukupni odnos sa svojim djetetom. "Recept" je primjenjiv na djecu koja mogu verbalizirati svoja ponašanja i osjećaje, odnosno od treće godine nadalje.