Do 8.lipnja je trajala javna rasprava o nacrtu prijedloga Obiteljskog zakona, koji je izradilo Ministarstvo socijalne politike i mladih. Novi Obiteljski zakon trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2014. godine, donosi niz novosti, te osigurava veću zaštitu majke i djeteta.
Tablice alimentacije
Najvažnije novine u predloženom zakonu odnose se na plaćanje alimentacije, razvod, posvojenje, utvrđivanje očinstva. Što se tiče alimentacije, predloženo je da država jednom godišnje objavljuje tzv. tablice alimentacija.S obzirom na plaću roditelja, dob djeteta i broj uzdržavanih članova obitelji, propisat će se točan iznos alimentacije. Svaki će roditelj i prije razvoda znati koliku će alimentaciju morati plaćati. Uvodi se institut zaštite obiteljskog doma, pa tako majka i dijete više neće moći biti izbačeni iz stana nakon razvoda sve dok djeca ne budu punoljetna, bez obzira na to što vlasništvo nad stanom ima otac. Ukoliko roditelj koji odlazi iz obiteljskog doma nema novaca i ne može si osigurati stan, roditelj s djecom dužan mu je, u skladu s mogućnostima, plaćati najamninu za drugi stan. Kod bogatih roditelja ovo pravilo neće vrijediti jer će prodajom imovine oba roditelja moći osigurati pristojne stambene uvjete. No, to će se odnositi samo na one roditelje koji imaju u vlasništvu jednu nekretninu koja služi podmirenju životnih potreba, odnosno u slučaju da posjeduju stan čijom se prodajom ne mogu kupiti dva odgovarajuća stana. Nakon razvoda oba će roditelja biti dužna vraćati dugove ili kredit podignut zbog zajedničkih potreba obitelji, čak i ako oni glase samo na jednoga od njih.Primjerice, bez obzira na to što samo otac nominalno ima kredit, nakon razvoda morat će ga oba bračna druga solidarno vraćati ako se dokaže da je dignut za kupovinu hrane, djetetova ljetovanja itd. Ako je kredit podignut samo radi potreba jednog bračnog partnera i bez znanja drugog, samo on će ga i vraćati.
Iznos alimentacije
Pri određivanju visine iznosa uzdržavanja sud mora voditi računa o dobrobiti djeteta. Sud će uzeti u obzir potrebe djeteta vezano za njegovu dob, potrebe djeteta za obrazovanjem te eventualne posebne potrebe djeteta kao i njegove vlastite prihode ako ih dijete ostvaruje.Sud također procjenjuje mogućnosti roditelja koji je dužan uzdržavati, ali i njegove vlastite potrebe kao i to uzdržava li još nekoga koga je po zakonu dužan uzdržavati. No, i bez obzira na mogućnosti, radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.Ako je jedini prihod roditelja plaća, ukupni iznos uzdržavanja za sve uzdržavane osobe može biti najviše jedna polovica plaće. Čuvanje, njega i skrb koju za dijete ulaže roditelj s kojim dijete živi vrijednosno su izjednačeni s novčanim iznosom koji daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi. Prvotno utvrđena obveza uzdržavanja može se poslije smanjiti ili povećati ako se promijene okolnosti na temelju kojih je utvrđena (npr. roditelju koji daje uzdržavanje smanje se, odnosno povećaju primanja).
Zakonska obveza uzdržavanja
Kada prestanu pretpostavke za djetetovo uzdržavanje, sud će na zahtjev roditelja ukinuti obvezu uzdržavanja. Inače, obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta zakonska je obveza roditelja i oni su je dužni ispunjavati zajednički. Ako su u mogućnosti, roditelji su dužni uzdržavati svoje dijete i nakon punoljetnosti uz uvjet da se dijete redovito školuje. Ta obveza prestaje nakon isteka godine dana od završetka redovitog školovanja. Roditelj se ne oslobađa dužnosti uzdržavanja djeteta čak ni ako mu je ograničena ili oduzeta roditeljska skrb, odnosno ako roditeljsku skrb ne ostvaruje. Ako dijete ne može ostvariti potreban iznos uzdržavanja od roditelja, može tražiti uzdržavanje od bake i djeda.
Plaćanje alimentacije
Uzdržavanje u pravilu traži roditelj s kojim dijete živi, dok punoljetno dijete može tražiti uzdržavanje samostalno. Uzdržavanje se utvrđuje sudskom presudom u kojoj mora biti naznačeno tko, kome, koliko i na koji način mora plaćati uzdržavanje. Visina uzdržavanja se određuje individualno, ovisno o svakom pojedinom slučaju i njegovim specifičnostima. Prilikom određivanja visine koju je na ime uzdržavanja dužan doprinositi roditelj koji ne živi s djetetom, odnosno osobom koju je po zakonu dužan uzdržavati, utvrđuje se ukupan iznos sredstava potrebnih za mjesečno uzdržavanje primatelja uzdržavanja. Kada se uzdržavanje traži za dijete, pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzima se u obzir i njegova dob te potrebe za obrazovanje. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome za prošlu godinu i to za dijete do 6 godina 17 posto prosječne plaće, za dijete od 7 do 12 godina 20 posto plaće, a za dijete od 13 do 18 godina 22 posto plaće. Uzdržavanje se određuje u mjesečnim novčanim obrocima. Iznos se može, uz pristanak roditelja koji plaća uzdržavanje, preko administrativne zabrane uzimati iz njegove plaće, naknade plaće ili mirovine.Ako obveznik uzdržavanja nije pristao na administrativnu zabranu nego se obvezao da će sam uplaćivati iznos uzdržavanja, centar za socijalnu skrb će u roku od šest mjeseci od sudske odluke (odnosno sklapanja nagodbe) provjeriti izvršava li roditelj svoju obvezu redovito i u cijelosti. Centar za socijalnu skrb dužan je podnijeti kaznenu prijavu protiv osobe koja ne ispunjava obvezu uzdržavanja redovito i u cijelosti.
Ovrha zbog neplaćanja alimentacije
Ako je to moguće postići, najbolje je rješenje za oba roditelja da roditelj koji daje uzdržavanje pristane da mu poslodavac utvrđeni iznos uzdržavanja usteže od plaće i isplaćuje izravno na račun osobe koja prima uzdržavanje (djeteta). Međutim, ako roditelj na to ne pristane, sud će odrediti da poslodavac svaki mjesec isplaćuje presuđeni iznos na račun djeteta. Uzdržavanje je pravo koje ne zastarijeva, međutim zastarijevaju pojedini obroci uzdržavanja, i to nakon proteka 5 godina od dospijeća svakog. Zato je važno da se s ovršnom ispravom što prije pokrene ovršni postupak radi naplate tih neplaćenih obroka.
(M.G.)