. Ovaj brutalan čin treba svakako kazniti, ali i poraditi na tome da se ovakve grozote više ne događaju u budućnosti. Edukaciji i prevenciji zlostavljanja životinja mogu pridonijeti i roditelji na način da djecu nauče empatiji prema svakom živom biću, a posebno prema životinjama.
Životinje i djeca
Mnogi roditelji koji imaju voljenog kućnog ljubimca prije no što u njihov dom stigne beba, mogu posvjedočiti o posebnom odnosu koji prvenstveno životnja ima prema malenom novom članu obitelji. Životinje koje su socijalizirane odmah osjete da je maleni zamotuljak vrlo važan njegovim gazdama i prema bebi se ponašaju s velikim poštovanjem, pažljivo i nenameljivo. Kako beba raste, ono što u životinji vidi je životno dlakavo stvorenje, igračku koja se miče, koja ih njuška, koja je mekana na dodir i u najmanju ruku zanimljiva. Drugim riječima, životinja i beba u istom domu od prvih dana formiraju određeni odnos koji se kasnije može usmjeravanjem roditelja formirati u odnos međusobnog uvažavanja, uveseljavanja, brige i velikog prijateljstva.
Pozitivan učinak kućnih ljubimaca na razvoj djece
Kućni ljubimac može biti izvrstan partner roditeljima u učenju empatije, suosjećanja, odgovornosti i poštovanja kod djece. Kako odrastaju, djeca kroz igru s životinjom usvajaju mnoge vještine, od motoričkih do socijalnih. Mnoga djeca nalaze veliku utjehu u životinjici s kojom žive, nerijetko se povjeravaju kućnom ljubimcu i na taj način uče verbalizirati i izbaciti negativne osjećaje na primjeren način. Mnogoj djeci životinja pomaže u socijalizaciji te je most prema drugim osobama prilikom zbližavanja, upoznavanja i stvaranja novih prijateljstava. Nadalje, životinja pomaže djetetu da se nauči brinuti o bližnjima, da se nauči odgovornosti i usvajanju obaveza.
Te vrijednosti u početku su vezane za jednu konkretnu životinju (ili više njih ukoliko dijete odrasta na selu), ali one ostaju zauvijek u čovjeku i kasnije će ih primjenjivati prema svakom ljudskom ili životinjskom biću.
Empatija
Najjednostavnije rečeno, empatija je sposobnost osjećanja osjećaja drugih, prepoznavanja kada je nekome neugodno ili teško ili predviđanja koliko bi neko ponašanje nekome moglo biti neugodno ili teško. Emaptičnim osobama dovoljno je stalo do drugog bića, pa čak i nepoznatog, da promijeni svoje ponašanje i pomogne kako bi drugome bilo lakše.
Empatija se uči na mnogo načina i pomoću raznih alata i s raznim ciljevima.
Vrlo je važno da roditelji ohrabruju djecu da poštuju i brinu za životinje, ne samo zato što je cilj odgojiti djecu koja će biti brižna, suosjećajna i odgovorna, već i zato što djeca koja su u pozitivnoj interakciji sa životinjama, imaju veću razinu samopouzdanja i bolje socijalne vještine. To su i znanstveno dokazane činjenice.
Što još kaže znanost?
Brojna istraživanja diljem svijeta dokazuju ogromne pozitivne učinke odrastanja djece s kućnim ljubimcima. Osim navedenog, boljih socijalnih vještina, empatije i samopouzdanja, dokazano je da će kao odrasli ljudi stvarati bolje partnerske odnose, biti sposobniji osloniti se na sebe, biti proaktivniji u rješavanju problema.
Psi se u nekim državama već odavno koriste u terapijske svrhe te pomažu djeci s poremećajima u učenju, čitanju i pisanju, mladima oboljelima od anksioznosti, s poremećaja prehrane, depresijom, u raznim socijalno-pedagoškim projektima s delikventnim pojedincima, žrtvama zlostavljanja i slično.
Mnogi vrtići i osnovne škole u razvijenim zemljama prakticiraju udomljavanje napuštenih životinja o kojima brinu djeca u razredu i ujedno uče mnoge važne životne vještine. Nadalje, tu su programi organiziranih posjeta raznim azilima za napuštene životinje, mnogi školski projekti u kojima djeca razrađuju i provode programe pomoći napuštenim ili ranjenim životinjama.
Sve navedeno dokaz je da akademska zajednica i obrazovni sustavi razvijenih zemalja, pozitivne rezultate o utjecaju životnja na djecu i njihov razvoj počinju primjenjivati i u praksi.
Što mogu učiniti roditelji?
Empatija, briga i suosjećanje za životinje u Hrvatskoj djecu uče roditelji, odgojitelji i nastavnici, ali kao i kod svake druge životne lekcije, djeca će u život najviše ponijeti iz roditeljskog doma.
Donosimo nekoliko primjera i savjeta pomoću kojih možete kod djeteta poticati empatiju prema životinjama.
- Budite dobar primjer! Od njihova prvog susreta pokažite djeci kako prilazimo životinji, kako je milujemo, kako se s njom igramo, što ju boli, što ju uveseljava, gdje je smijemo dirati, koji prostor u kući gdje boravi životinja trebamo poštivati i slično. Važno je i ono što govorimo, pa nije lijepo životinje nazivati pogrdnim imenima, vikati na njih ili govoriti ružno o životinjama općenito (npr. kokoši su glupe, mrzim mačke, sve miševe treba poubijati...).
- Nikada, ali nikada nemojte biti grubi prema bilo kojoj i najmanjoj i po vama najnevažnijoj životinji.
- Koristite kućnog ljubimca u objašnjavanju osjećaja. Ako vaš psić bolno jaukne nakon što mu je dijete stalo na rep ili se sakrije ili prestrašeno savije u klupko, verbalizirajte to. Recite djetetu da je psić ili maca sada tužna jer ju boli ili je uplašena jer svi oko nje viču ili je ljutita jer ju smetamo dok spava. Kada je dijete tužno ili uplašeno, napravite neke usporedbe s vašim kućnim ljubimcem. Primjerice: "Jako te uplašila ova buka, zar ne? Ne brini, tu sam i neće se ništa loše dogoditi. Tako je bilo i Bongu dok smo mi vikali, sjećaš se? Isto se uplašio buke, ali smo mu mi pomogli da se više ne plaši".
- Potaknite povremeno dijete da nacrta vašeg kućnog ljubimca i da vam ispriča kako se životinja na slici osjeća i zašto. Odmah ćete dobiti bolji dojam o tome kako dijete doživljava životinju.
- Igrajte se uloga. Neka u slobodnoj igri dijete glumi vašeg psića, macu ili kornjaču. U toj igri vi možda možete biti dijete te kroz igru djetetu pokazati neka (ne)željena ponašanja.
- Većoj djeci možete odrediti i neke zadatke vezane za brigu oko životinje. Važno je da djeca shvate koje potrebe životinje imaju i da one nisu samo igračka. Ubrzo će djeca shvatiti da su potrebe životinja vrlo slične potrebama ljudi, jer životinja treba hranu, vodu, higijenu, čisti wc, šišanje, pranje, igru i šetnju, ali i učenje novih vještina, maženje, zagrljaje, toplinu, osjećaj da su prihvaćene i voljene.
- S vremenom će, kako budu sazrijevala, djeca shvatiti da životinja također osjeća strah, nervozu, tugu, nezaštićenost te da osjećaji kod životinja uvelike ovise o tome kako ćemo se mi prema njima ponašati. Mi možemo naraviti razliku u tome kako se neka životinja osjeća i trebalo bi nam biti stalo do toga ako želimo biti potpuna ljudska bića.
- Kod svakog pozitivnog, dobrog i lijepog čina prema životinji, bilo kojoj životinji, pohvalite dijete i verbalizirajte ono što je učinilo dobro. Primjerice: "Baš si lijepo, pažljivo i nježno milovao susjedovu macu. Baš si dobar dečko. Jako sam ponosan/ponosna na tebe".
- Čitajte im priče. U knjižnicama postoji niz predivnih basni i priča o životinjama. Neke od njih su: Lessie se vraća kući, Ružno pače, Knjiga o džungli, Kako spavaju bubamare?, Pčelica Maja i priče s cvjetne livade, Mali nauk o životinjama
- Gledajte poučne filmove o prijateljstvu ljudi i životinja, a koji su u skladu s dobi djeteta. Naša preporuka su: Moj prijatelj Willy, Pobuna u kokošinjcu, Bambi, Praščić Babe, U potrazi za Nemom..
- Volontirajte i donirajte u lokalnom azilu za napuštene životinje.
- Posjetite s djetetom obiteljske farme ili seoska domaćinstva koja su otvorena za posjetitelje i pokažite im što više različitih vrsta životinja. Pričajte im o tome kako životinje žive, što jedu, kako se druže međusobno, kako im ljudi mogu pomoći, zašto izgledaju tako kako izgledaju i slično. Ukoliko imate dvorište, proučavajte s djecom kukce, leptire, puževe i druge male životinjice. Napravite kućicu za ptice, posadite cvijeće za pčelice, ostavite posudicu s vodom za vrućih ljetnih dana za zalutale i žedne životinjice.